Ema Hajdarpašić otkriva: Ljubav prema suđenju jača je od predrasuda

Ljudi svakodnevno griješe i iste imaju priliku odmah ispraviti, što se za sudije baš i ne može reći. Često nesvjesno, njihove pogreške mogu u potpunosti promijeniti tok utakmice zbog čega se nađu na udaru oštećene strane. To zna biti dosta neprijatno.

Onaj standardni kliše da je "fudbal samo za muškarce" razbija i Ema Hajdarpašić, mlada bh. sutkinja koja radi kao sudija asistent na utakmicama Prve ženske lige Federacije i Prve lige Kantona Sarajevo u muškoj kategoriji. U razgovoru za Sportsport.ba otkriva otkud ljubav prema suđenju te o mnogim drugim temama vezane za ovaj poziv.

Otkud uopšte želja da se baviš suđenjem?

"Želja za fudbalom rodila se od malih nogu. Zahvajujući dedi, ocu i bratu koji su veliki zaljubljenici u ovu igru, na mene su prenijeli isto. Sa neke četiri godine po prvi put sam kročila na tribine i tu se moja ljubav prema fudbalu javila. Nakon dugogodišnjeg bavljenja latino-američkim plesom, u kojem sam inače bila državni prvak, odrekla sam se svih tih tiutla i krenula u fudbalske vode. Prvo kao igračica u jednom klubu, a onda su mi priikom odigravanja utakmica pažnju privukle 'akteri meča u crnom', odnosno sudije. Nedugo nakon toga igrom slučaja saznajem za seminar za mlade fudbalske sudije početnike te odlučujem da krenem tim putem. Tu počinje jedna od najdražih, ali vrlo zahtjevnih priča o najbitnijoj sporednoj stvari na svijetu."

Kako okolina utiče na tebe, je li bilo osporavanja?

"Ako se nešto radi iz ljubavi, na negativne komentare se ne treba ni osvrtati, ali da se ne lažemo osporavanja sa svih strana je bilo i biće ih još. Istina je da ih je svakim danom sve manje, jer mi žene rušimo predrasude da je fudbal sport koji je rezervisan samo za muškarce."

Jesi li imala neke neugodne situacije dok si sudila?

"Možda ih je i bilo, ali zaista nisam obazirala pažnju na to."

Posao linijskog sudije dosta je spečifican. Da li samo treba "imati oko" za projenu ili nešto drugo presudi u odluci?

"Naravno da treba "imati oko", ali kao što naš najbolji internacionalni sudija Irfan Peljto kaže, treba imati oko samo u sekundi da se napravi "fotografija" da bi se daljnja odluka mogla donijeti. Upravo te sekunde mogu da budu presudne i odluče utakmicu. Vrlo je bitna komunikacija glavnog sudije i sudije asistenta, kao i dobro poznavanje pravila fudbalske igre."

Imaš li svoje uzore u ovom poslu?

"Pošto sam se odlučila za sudiju asistenta, moj uzor od tih sudija je Enes Đozić, a od glavnih naravno Irfan Peljto. Oni su samo neki koje sam izdvojila, mada tu imamo još mnogo dobrih i perspektivnih sudija."

Šta misliš o VAR-u?

"Još uvijek kod nas nije zaživio, ali vrijeme ce pokazati koliko je on zapravo koristan. Smanjenje sudijskih greška svakako da ide svima u prilog."

Želiš li se okušati i kao glavni sudija?

"Prije svega želim izdvojiti posebnu ličnost u mom sudijskom napredovanju, gospodina Seada Hasanovića, od kojeg sam mnogo naučila i koji mi je velika moralna podrška. Zahvaljujući njemu okušala sam se u obje sfere, ali sam se ja više pronašla u ulozi sudije asistenta. Iskreno da kažem, više ljubavi imam prema zastavici nego prema pištaljci", poručuje Ema.