Igrao sa Hodžićem, Bajićem, Zolotićem, sada osvaja internacionalne turnire u FIFA-i

Kad smo im objasnili šta je, da je interesantnije od svake utakmice naše lige i policajci su htjeli isto da gledaju, ali nisu mogli od posla", priča NIhad Sarvan, vlasnik kafića Alf u sarajevskom Saraj Polju kojeg niko tako ne zove već Vojničko.

Buco iz prve rečenice je Erdal Gljiva, nekadašnji omladinski fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine i vjerovatno omiljeni i najčešći gost Alfa.

Igrao je Gljiva zajedno u generaciji sa Rijadom Bajićem, Arminom Hodžićem, Nerminom Zolotićem, Harisom Hajradinovićem, branio je Alen Zuko i s njim je išao svojevremeno po probama kada su im rekli da nema mjesta u Želji za sviju. Imali su raznih ponuda, ali im je bilo više svega preko glave. Razočarenja i nemara prije svega.

A onda kada je završio sa pričom o profesionalnom fudbalu Buco je došao na ideju koju i dan danas slijedi i zbog kojeg se organiziraju posebne "večeri poezije" u Alfu.

"Još dok sam trenirao, s prvim Xboxom postao sam fanatik igrica. Prvo je krenulo sa Play Stationom, od mame sam uzimao pare i samo ih u to trošio. Onda sam preko interneta počeo igrati turnire u FIFA-i pod pokroviteljstvo EA Sporta. Postoje razna takmičenja internacionalnog karaktera, a recimo engleska liga koju sam osvojio u posljednjoj sezoni igrao kao i liga u realnom životu, ne možeš igrati kada ti hoćeš, već postoji satnica, raspored... Treba desetak godina da se dođe na taj nivo da se može igrati Premijer liga, slično je kao i na CM-u.

Vodio sam posljednjih godina razne ekipe, počneš sa malima, a onda u zavisnosti od rezultata skupljaš poene sa kojima možeš kreirati ekipu po svojoj volji", priča Gljiva o osnovnim principima svoje "djelatnosti".

Kaže da u Sarajevu ima još nekoliko igrača na tom nivou, da mogu svojim rezultatima zaraditi određeni novac, a i u čitavoj Bosni i Hercegovini kaže da ne zna mnogo igrača.

"Ove sezone osvojio sam šampionsku titulu sa Manchester Unitedom među 20 protivnika iz raznih djelova svijeta. U posljednjem kolu trebalo mi je da odigram neriješeno, ja sam međutim izgubio 1:2, ali gol koji sam zabio sa Hajrovićem u zadnjoj sekundi bukvalno donijelo mi je titulu, jer Liverpool koji je bio drugi nije pobijedio već remizirao. Na kraju smo imali isto bodova, ali je moja gol-razlika zbog tog pogotka Hajrovića odlučila u moju korist. Znači samo zbog tog jednog gola u zadnjoj sekundi osvojio sam titulu i zaradio 1.500 eura", priča Gljiva.

Kao mladi fudbaler stigao je do potpisa za tadašnji Olimpic i to nakon što je prošao probu u Partizanu.

"Išli smo tamo Semir Dokara i ja. Ja sam zadovoljio na probi, ali uslovi koji su postavili bili su mizerni. Onda sam se ja izvlačio da ne ostanem sam, te škola, te ovo, te ono, budući da mi prijatelj nije prošao. Cirkus. Znam da nam je Ličanin bio trener, a tada smo igrali protiv generacije 93, starije nego što je moja..."

U Želji se najviše družio sa Hodžićem i Bajićem s kojima je i počeo igrati kao dijete Xbox, a kaže od svih trenera najdraži mu je bio Fadil Žerić.

"To je jedna neprevaziđena legenda i fudbalski velemajstor kakvih je malo. Stvarno je bilo uživanje kada nas je on vodio."

Iako se ne bavi profesionalno fudbalom, Gljiva je trenutno član Famosa sa kojim nastupa u Drugoj ligi FBiH. Jednostavno bez fudbala ne može bez obzira u kojem obliku.