Hoće li novi Zakon o sportskim društvima u FBiH ozakoniti privatizaciju sportskih klubova?

Naime, još 2021. godine zastupnik Irfan Čengić uputio je prijedlog Zakona o sportskim klubovima u Federaciji BiH koji nije usvojen jer nije dobio potrebnu podršku u Domu Naroda Federacije BiH. Šta nam to nude oba prijedloga zakona i koji su krajnji ciljevi?

Novi prijedlog Zakona ima za cilj transformaciju postojećih sportskih klubova, većinom registrovanih kao udruženja građana, u privredna dionička društva s posebnim statusom u sportu. Za razliku od novog prijedloga, raniji prijedlog Zakona omogućavao je klubovima da djeluju kao udruženja građana ili kao dionička društva, te da se transformišu iz jednog oblika u drugi.

Novi prijedlog to onemogućava tj. ostavlja mogućnost klubovima da se registruju isključivo kao dionička društva, čime bi se otvorila mogućnost za privatizaciju, profesionalno upravljanje i privlačenje investicija.

Ovim prijedlogom Zakona uvodi se i ograničenje koncentracije vlasništva tj. jedno lice može direktno, indirektno ili preko povezanih lica u društvu imati dionice na koje otpada više od 50%+1 dionica temeljnog kapitala društva uz saglasnost Komisije za sportska dionička društva. Da li bi ovo značilo da, ukoliko Komisija odobri, jedno lice može u potpunosti upravljati klubom?

Novi prijedlog zakona je predvidio da Komisija za sportska dionička društva ima devet članova koje imenuje Vlada Federacije i to:

- dva člana na prijedlog Federalnog ministarstva finansija
- dva člana na prijedlog Federalnog ministarstva kulture i sporta
- dva člana na prijedlog Federalnog ministarstva pravde
- dva promjenjiva člana na prijedlog sportskog saveza na nivou Bosne i Hercegovine čiji je član sportski klub na koji se odnosi odluka koju Komisija treba donijeti;
- jedan stalni član Komisije na prijedlog Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine.

Ukratko i kratka poređenja ranijeg i novog prijedloga Zakona o sportskim dioničkim društvima u Federaciji BiH:

Kakvu budućnost nosi usvajanje ovog Zakona i koliko on stvara pravni okvir za sve klubove i omogućava profesionalizaciju a koliko omogućava pojedincima da ovladaju klubovima? Šta kažu zakoni iz regiona?

U Hrvatskoj recimo, Zakon o sportu omogućava sportskim klubovima da se organizuju kao neprofitne sportske udruge i kao sportska dionička društva osnovana radi obavljanja profesionalne sportske djelatnosti.

Većina profesionalnih sportskih klubova poput Hajduka, Dinama i Osijeka organizovana je kao sportsko dioničko društvo (š.d.d.) što omogućava profesionalno upravljanje klubom, uz uključivanje različitih dioničara u vlasničku strukturu ali i sa nerijetko uključenim udrugama kao vlasnicima sportskog dioničkog društva. Često je spominjan primjer Hajduka kao sportskog dioničkog društva sa mješovitom vlasničkom strukturom koju čini grad Split, udruga"Naš Hajduk" koja predstavlja navijače kluba, te ostali dioničari. Sportske udruge su najčešći oblik za amaterske, niželigaške i lokalne klubove.

U Srbiji, iako zakon omogućuje formu organizovanja u vidu sportskog udurženja i sportskog privrednog društva, većina fudbalskih klubova organizovana je kao sportska udruženja. Ova forma je najčešća među amaterskim i niželigaškim klubovima, kao i među mnogim profesionalnim klubovima, uključujući i najpoznatije, poput FK Crvena zvezda i FK Partizan koji su i dalje registrovani kao udruženja građana.

Usvajanje Zakona o sportskim klubovima u Federaciji BiH predstavlja ključni korak ka reformi sportskog sektora koji trenutno funkcioniše u pravnom vakuumu i na osnovu zastarjelih okvira. Većina sportskih klubova, uključujući i profesionalne, još uvijek djeluje kao udruženja građana, što ograničava njihovu sposobnost da funkcionišu transparentno, privuku investitore i odgovore na savremene zahtjeve sportskog tržišta.

Prijedlozi koji su do sada predloženi – poput onih od Irfana Čengića i Dennisa Gratza – nude različite pravce transformacije: od sveobuhvatnog pravnog priznanja oba modela (udruženja i dionička društva), do specijalizovanog zakona za profesionalne klubove kao sportska dionička društva. Ovi prijedlozi ukazuju na političku svijest o potrebi sistemske promjene, ali i na razlike u pristupu.

Moguće usvajanje takvog zakona zavisi od političke volje, javne podrške i spremnosti da se sport konačno posmatra kao kao javni interes. S obzirom na uspješne primjere iz EU – gdje su sportski klubovi jasno definirani kao pravna lica sa preciznim pravilima o vlasništvu, upravljanju i finansiranju – usvajanje modernog zakona u FBiH ne bi bilo samo poželjno, već i neophodno. Bez takvog zakona, profesionalni sport u Federaciji BiH ostat će prepušten improvizaciji, netransparentnom finansiranju i niskom nivou pravne zaštite – kako za klubove, tako i za njihove članove, navijače i sponzore.