Šampioni inkluzije: Zašto je PK Spid najbitniji sportski kolektiv u BiH

Nije on previše zanimljiv institucionalno, kao što je malo ko uopće zanimljiv ako od njega glavešine nemaju direktnu korist.

Društveno korisni i oni koji čine druge ljude sretnijim i obogaćuju njihov život - smatraju se najčešće budalama. Bolje je da su se uvalili u neku državnu instituciju, pa radili na šalteru umjesto da se bave tamo nekakvim plivanjem i spajaju tipičnu i djecu sa invaliditetom.

Osmogodišnji Ismail rođen je bez ruku, ali to ga ne sprečava da pliva. Član je jedinog kluba u kojem je moguće da trenira plivanje - plivačkog kluba Spid. Tu su također Ališan, Smajo iz Zenice...

Ovaj klub čiji je osnivač i jedan od trenera Amel Kapo proglašen je za "šampiona inkluzije" i jedno je od rijetkih mjesta koja pružaju utočište djeci s invaliditetom i gdje se oni osjećaju kao sva druga.

Teško je pronaći bolji primjer nečega što je tako svojstveno normalnom svijetu, nažalost ne BiH. Zbog toga Amel zaslužuje mnogo više od tapšanja po ramenu.

Takmičenje na Otoci

U ovome klubu, odnosno u vodi kako vole reći, svi su jednaki, i zaista jesu. Pod tom parolom nedavno je, na Međunarodni dan osoba s invaliditetom, održano treće plivačko takmičenje na Olimpijskom bazenu Otoka. Takmičenje koje predstavlja najveći mogući stepen inkluzije.

"Naš najbolji paraplivač Nermin Memić ravnopravno je nastupio u disciplini 50 m delfin sa tipičnim plivačima na plivačkom mitingu u Sarajevu", priča Amel.

Na takmičenju je učestvovao 161 plivač, među kojima i 87 osoba sa invaliditetom.

Najuspješnijima u 2018. godini dodijeljene su plakete. Mihaljević Hana je bila najuspješnija plivačica, Nermin Memić je najuspješniji plivač, a Farah Godinjak šampionka inkluzije koja već tri godine, iako tipično dijete, trenira sa osobama sa invaliditetom.

"Obzirom da je Plivački klub Spid Sarajevo nagrađen od strane UNICEF-a za šampiona inkluzije, naš klub dodijelio je nagradu pod istim nazivom za najvećeg 'šampiona inkluzije u PK Spid', djevojčici iz našeg kluba, Farah Godinjak.

Ona je djevojčica koja već tri godine kao tipično dijete pliva sa svojom sestrom koja je osoba sa invaliditetom, a takođe i sa ostalom malom rajom u istoj grupi gdje se ni u jednom trenutku nije osjetila razlika. Jer kao što kaže himna plivačkog kluba Spid "Razlike u našim očima ne postoje, svako dijete na svoj način posebno je", tako i hrabra, plemenita djevojčica ne primjećuje razlike, jer sve što ona može, mogu i njeni hrabri drugari.

Farah živi inkluziju, iako možda iste nije ni svjesna, jer ona i ne vidi razlog zašto bi nekoga morala na poseban način prihvatati. S toga se ova nagrada dodjeljuje Farah u znak plemenitosti, iskrenog drugarstva, uzajamnog pomaganja i vječnog osmijeha na licu", riječi su Kape.

O fantastičnim rezultatima koje su u prethodne dvije i po godine ostvarili paraplivači Spida nekom ćemo drugom prilikom, jer to suštinski nije važnije od svega drugog šta Spid pruža svojim plivačima. Nije važnije od života, bez obzira na nevjerovatne podvige takmičara i njihovih trenera.

Mjesečni troškovi oko 2.000 KM

Problem je što ovakvi ljudi i ovaj kolektiv nailaze na opstrukcije kada je u pitanju obezbjeđivanje sredstava za normalno funkcionisanje, a da bi klub uopće postojao potrebno je godišnje približno 30.000 KM.

"Mi se borimo na hiljadu i jedan način, snalazimo se kako znamo i umijemo. U početku, prije tri godine, bilo je strašno teško, ali vremenom i ponajviše zbog rezultata koje smo pravili počeli su se zanimati za naš klub i institucije, ali i mnogi dobri ljudi kojih stvarno ima. U suštini sada nam u radu pomažu Gradska uprava i Ministarstvo Kantona Sarajevo i bolje je nego što je bilo, ali poenta je da može biti mnogo bolje i poenta da ništa nemamo definirano, nismo planirani u budžetu, već se prikupljanje sredstava odvija na osnovu projekata", priča Kapo i dalje pojašnjava:

"Kada aplicirate za 10.000 KM naprimjer, odobre vam 2.000 jer toliko mogu. Šta tu čovjek može, nije ti dovoljno 2.000, ali onda ideš dalje i sakupljaš. Nas sedam trenera radi potpuno besplatno s tom djecom i sada recimo imamo pregršt zahtjeva za učlanjenje u klub, ali mi to organizaciono ne možemo iznijeti, nema nas. Treba još trenera budući da je najzahtjevniji posao organizirati trening. Različite su vrste invaliditeta i praktično u jedan naš trening sastavljen je iz deset treninga. Ono što meni u ovome radu pruža satisfakciju je što su rezultati vidljivi golim okom i to nas sve tjera naprijed. Mi smo u Evropi prepoznati kao klub koji pravi nevjerovatne stvari. Trener u paraolimpijskoj reprezentaciji Hrvatske ne može da vjeruje šta smo za kratko vrijeme uradili, kaže da smo napravili za tri godine nešto za šta treba 15..."

Elem, svaki mjesec na adresu kluba stigne faktura od Bazena. Pustiti ljude u PK Spid da se snalaze kako znaju i umiju da bi opstali istinska je grehota.

"Iz godine u godinu je lakše jer se pročulo za nas i ima dobrih ljudi, ali je nephodno da se neke stvari definišu i bolje urede, jer nismo Merhamet. Da se tačno u budžetu zna za nas. Ja se nadam da ćemo rezultatima još više skrenuti pažnju na sebe."

Nekome će zvučati pretjerano ali PK Spid u uslovima u kojima mi živimo, možda je i najbitniji sportski kolektiv u BiH ili jednako bitan s bilo kojim sličnim, ako ima sličnih. Sport nam je svakako na niskim granama i svakako postaje sve udaljeniji od onoga što bi suštinski trebao predstavljati, od svoje primarne čistosti, pa bi ovakve klubove trebalo više vrednovati od onih kojima se uplaćuje silan novac.

Ovaj klub bitniji je običnom čovjeku, onoj djeci i roditeljima djece s invaliditetom, nego bilo koji drugi.

Učešće na paraplivačkom EP u Dablinu

Naš najbolji paraplivač Nermin Memić ovoga ljeta bio je prvi učesnik iz BiH ikada na Evropskom prvenstvu za paraplivače, koje je održano u Dablinu.

Memić je tamo zauzeo deveto mjesto u disciplini 100m delfin u klasi S8, te 13. u istoj klasi, ali disciplini 100m prsno. Više od rezultata značajna je činjenica da je sam sebi dokazao da se upornim radom i odricanjem može doći rame uz rame s onima koji imaju mnogo bolje uslove.

Dvije godine nakon što je nastradao napravio je jedan od najboljih rezultata osoba sa invaliditetom u historiji bh. sporta i primjer je mnogima.