Kobiljar: Sada mi je pružena prilika, sve je do mene! · Intervju

Ovaj vezista koji iza sebe ima iskustvo igranja i u Sloveniji te Njemačkoj, u BiH je osvojio naslov prvaka naše zemlje sa Zrinjskim, a na Koševu se već jednom okušao. Nije dobio pravu šansu, no sada vjeruje da će priča biti potpuno drugačija.

Odmah je po potpisu i dobio priliku, te ustalio se u prvom timu. Za SportSport.ba je otvoreno govorio o povratku u bordo dres, partijama na otvaranju sezone, očekivanjima, svemu što je prošao u dosadašnjoj karijeri, ali i brojnim drugim zanimljivostima.

Riječi hvale imao za nekadašnjeg saigrača, ali svog bivšeg trenera Feđu Dudića, a biranim riječima govori o Nemanji Bilbiji, Nerminu Jamaku, Darku Bodulu...

Odmah na početku dotakli smo se povratka na Koševo. Rijad Kobiljar otkriva da je imao nekoliko ponuda, no na kraju se odlučio za FK Sarajevo.

“Ta priča oko mog povratka se 'vrtila', tri – četiri sedmice, a meni je prioritet bio da ostanem u inostranstvu. Imao sam ponuda da idem u Tursku i Belgiju, no dani su prolazili, a ništa nije bilo konkretno. Bila je i ta ponuda FK Sarajevo, na kraju sam se odlučio za povratak na Koševo. Imao sam neki osjećaj da se trebam vratiti, no 'razvlačio' sam. Shvatite, ipak  sam vani dugo, odrastao sam u Americi, odvikao sam tog nekog sistema koji je u našoj zemlji. Srce je ipak odlučilo da se vratim, hvala Bogu tu sam i presretan sam. Mislim da sam na najbolji način i započeo svoju priču u FK Sarajevo, za dvije sedmice sam postao prvotimac i mislim da sam dobro odigrao te dvije utakmice“, priča Kobiljar na početku razgovora za SportSport.ba.

Čekajući nove izazove vrijedno je radio, no svjestan je da nije na svom maksimalnom nivou.

“Svjestan sam kada sam dolazio da se na mene računa, da trebam pomoći ekipi. Iskusniji sam nego kada sam bio prvi put, te sam bio svjestan da ću odmah početi igrati. Nisam spreman za 90 minuta, nisam prošao pripreme, ali ako trener kaže da trebam 90 minuta, igrat ću 90 minuta, borit se koliko god mogu. Protiv Rudara sam igrao dok me nisu počeli 'hvatati' grčevi, pa sam zatražio zamjenu“.

Reprezentativna pauza dobro će mu doći da se dodatno spremi, ali i ostatku ekipu. Protiv Radnika je bilo vidljivo u posljednjih pola sata da su bordo momci ostali bez snage.

“Definitivno je tako. Mi imamo najbolji napad u ligi, tu su Bodul, Bagarić, Velkoski, Ahmetović, Oremuš može pomoći prema naprijed... Kada ekipa dođe na pravi nivo, mislim da će biti baš jaki i ozbiljni“.

U petak je odradio prvi trening, a zatim debitovao već protiv Zrinjskog. Bio je sretan kada je ponovo obukao bordo dres.

“To se ne može opisati, nemam riječi. Za Sarajevo navijam od malena, to je najveći klub u državi. Uvijek sam to govorio i kada sam bio tu prvi put isto sam ponavljao“.

Vratili smo se u 2015. godinu. Predstavljen kao velika nada, golobradi Kobiljar je stigao na Koševo.

“Što je bilo, prošlo je. Možemo se vratiti na tu temu, nije mi problem. Ugovor sam potpisao kada je Dženan Uščuplić bio trener, ali ubrzo je dobio otkaz. Na posudbu smo tada poslani ja i Anđušić u NK Travnik i nije mi to zasmetalo. U ekipi su bili Cimirot, Velkoski, Stojčev, Radovac je bio najbolji igrač u ligi i bio sam svjestan toga. Bez razmišljanja sam prihvatio posudbu, igrao sam na posudbi dobro, čak i protiv Sarajeva na Koševu. Na zimu sam se vratio, no tadašnji šef struke Miodrag Ješić nam je prenio da ćemo trčati okolo, te da se ne računa na nas“.

Bio je razočaran.

“Svaki igrač je razočaran kada se to desi. On je to uradio bez razloga. Naravno, ima tu svega, ali ja pravu priliku nisam dobio. Otišao sam u Olimpik, odradio sjajnu godinu te prešao u Zrinjski“.

U Mostaru je osvojio i naslov prvaka Premijer lige.

“Tada sam imao ponuda iz cijele Premijer lige. U Olimpiku nije bilo novca, svi su to znali, svi su nas zvali. Lelić je tada otišao u Sarajevo, a mene je nazvao Zrinjski i to se ne odbija. Imao sam samo 19 godina. Odigrao sam sedam – osam utakmica u polusezoni, osvojila se i titula, a došao je Blaž Slišković. Na mojoj poziciji bio je Nemanja Bilbija, to je igrač koji je među najboljima u Premijer ligi svih vremena. Rekao sam Sliškoviću da želim na posudbu, bila je i priča da ostanem, no ja sam želio da igram. Slaven Musa me zvao u NK GOŠK, obavili smo razgovor i onda sam se prodao na zimu u Olimpiju. Zrinjski je dobio i obeštećenje“.

U GOŠK-u je sarađivao sa Feđom Dudićem koji je naslijedio Musu u svom prvom samostalnom trenerskom angažmanu. Kobiljar Dudića smatra veoma bitnom karikom u svojoj karijeri.

“Feđa je došao umjesto Muse, a mi se poznajemo i kada sam igrao u Travniku. To je vrhunski čovjek, do tada nisam imao takvog trenera, a sada imam jednog takvog, mislim na Gorana Sablića. To su moja dva najbolja trenera u karijeri. To su fudbalski mangupi, znaju kada da se treba šaliti, ali i zna se kada se radi. Sa Feđom sam shvatio neke bitne stvari u glavi, izvukao je maksimum iz mene, čujemo se i dan danas i mnogo sam mu zahvalan. Od njega sam naučio mnogo toga za mjesec i po dana. Nažalost, ali u pozitivnom smislu, nismo dugo sarađivali, jer ne mogu da žalim, otišao sam ipak u Olimpiju i napravio sjajan transfer“.

Pomalo iznenađujuće došao je transfer u Olimpiju.

“Sportski direktor Mladen Rudonja je gledao par utakmica GOŠK-a, Zrinjski je dobio obeštećenje, a potpisao sam zadnji dan prelaznog roka. Sjećam se kao da je bilo jučer, 15.02. je bio. Došao sam bez odrađenih priprema, liga je kvalitetna, ekipa je kvalitetna“.

Iz Olimpije je otišao u Rudar Velenje.

“Mogu sam reći da sam napravio nešto gdje god sam dobio priliku. Olimpija me kasnije zvala da se vratim, bila je i ponuda poljske Visle“.

Sa 25 godina prošao je mnogo toga u karijeri. Svjestan je da su ga i loše stvari naučile, dale mu dodatno iskustvo.

“U Ameriku sam otišao sa šest – sedam godina,  a onda došao u BiH gdje mi je sve bilo novo. Mnoge stvari nisam mogao da prihvatim, nikako da ih razumijem. Prošao sam kroz svašta, ali držim se one da što te ne slomi, samo te ojača. Hvala Semjonu Miloševiću koji je čitav život uz mene, menadžeru, roditeljima... Ponosno mogu reći da sam sve napravio svojim trudom i radom“.

Vjeruje u sebe, vjeruje da može napraviti velike stvari.

“Vjerujem. Da nije tako vratio bih se kući, našao bi posao i to je to. Dobio sam prije tri mjeseca dijete, sve sada radim za dijete. Mislim da imam kvalitet, pokazao sam mnogo puta da imam ono 'nešto'. Ponavljam, gdje god mi je pružena prava prilika, napravio sam transfer, odnosno ostvario dobre rezultate“.

Na Koševu sada vidi pravu šansu.

“Ovo je prevelika šansa. To je najveći klub u BiH, među pet na Balkanu. Goran Sablić je sjajan trener, znao sam da je dosta ozbiljan i kvalitetan, a sada sam se brzo uvjerio. Vrhunski trener. Mislim da sam pokazao u ove dvije utakmice da vrijedim, te da ću u budućnosti još više pokazati. Došao sam prije 15 dana, pripreme nisu prošli ni Bodul, Bagarić... Želimo se držati tog vrha tabele, te onda otići na reprezentativnu pauzu i dodatno se spremiti“.

Ističe da je infrastruktura veliki problem u bh. nogometu, te dodaje da se uspjesi dosta podcjenjuju.

“Pratio sam ligu i kada nisam bio tu. Znam da su problem tereni, no stojim iza toga da mi na Balkanu proizvodimo najveće talente na svijetu. Igrači ovdje ne mogu pružiti maksimum, tereni ne dozvoljavaju to, npr. u novembru više nema nogometa. Podcjenjujemo i sami sebe, takav smo narod. Velež npr. izbaci AEK-a, nadigrali su ga, uz naravno sreću koja je potrebna. AEK vrijedi 50 miliona, Velež dva miliona, to je dovoljno, nema tu više priče. Nesretno su ispali od Elfsborga, desi se greška Isića koji je vrhunski odigrao svaku raniju utakmicu, a to je sasvim normalno u nogometu.  Naša liga ima jako kvalitetnih igrača, trebamo dobiti priliku i da pokažemo da vrijedimo. Sarajevo se pokazivalo u Evropi, bilo je tu sjajnih utakmica...“.

Ističe da je teško zadržati kvalitenog igrača u Premijer ligi, svjestan je da svi 'bacaju' pogled ka inostranstvu.

“Teško je to. Rahmanović je prekucao Premijer ligu, teško je onda odbiti Konyaspor. Ako voliš nogomet, onda si i željan dokazivanja, želiš i iskorak. Iz Konyaspora možete ako igrate dobro birati klub, iz Sarajeva je to ipak teže. Nije realno da se iz Sarajeva ode u Bundesligaša, a iz Konyaspora je to sasvim logično“.

Biranim riječima govori o Nemanji Bilbiji, Nerminu Jamaku, Darku Bodulu...

U Premijer ligi postoji igrač kojeg posebno cijeni.

“Nemanja Bilbija. Možete ga voljeti ili ne, čovjek učestvuje sa 30 golova u svakoj sezoni. Ko imalo razumije nogomet i prati Premijer ligu, za njega će on biti prvo ime. Što se tiče talenta i kvaliteta, definitivno Nermin Jamak. Šta taj čovjek radi sa loptom i kako razumije nogomet... Strašno. Vjerujte mi, a evo vidite da sam se i naježio. Sada sam zajedno u ekipi sa Darkom Bodulom, strašan igrač, a šta će tek biti kada se dodatno spremi. Volim takve tipove igrača, cijenim Štilića, Zebu, Stojčeva koji je brutalan igrač“.

Navijači Sarajeva za Kobiljara imaju riječi hvale. On ističe da ne prati komentare, forume, društvene mreže, želi se dokazati samo na terenu.

“Ne pratim zaista te komentare, iako mi prijatelji nekada pošalju. Imam Facebook i Instagram, ali to više koristim za porodicu. Čovjek se samo može razočarati kada vidi te komentare, nije bitno da li je pohvala ili kritika. Kada te pohvale, možeš se samo 'dići', a to je bespotrebno. Na meni je da igram što bolje, da igram srcem, to je ono što navijači traže. To ću raditi uvijek, sada je to 50-60 minuta, za mjesec će se sigurno biti 90“.

Vratio se u Sarajevo, brzo se uklopio, a nedavno je postao otac.

“Van terena sam opušten, mogu sa svima sjediti, a dobio sam dijete prije tri i po mjeseca. To je strašan osjećaj, hvala Bogu bio sam sa ženom cijelo vrijeme dok se porađala, emocije su bile posebne. Tek sada razumijem ono mamino 'vidjećeš kada dobiješ dijete'. Poslije treninga žurim kući da sa bebom provedem što više vremena, 'živa' je, interesantno mi je sa njom. Što se tiče saigrača, zaista sam imao vrhunski prijem. Od mladog do Ahmetovića, svi su me sjajno primili, odmah je počela i šala i sve to“.

Za kraj razgovora spomenuli smo čovjeka bez kojeg naš sagovornik gotovo da ne može. Radi se o nekadašnjem članu FK Sarajevo, Semjonu Miloševiću.

“Neko misli da mi je Semjon menadžer, ali mogu se izjasniti i po tom pitanju. On meni nije menadžer, niti je ikada bio, on je započeo moju profesionalnu karijeru. To je moj drugi otac. Mogu mijenjati menadžere, profesiju, klubove, ali taj čovjek će uvijek biti uz mene. Svega se nagledao sa mnom, zezao me da se i propušio zbog mene. Hvala mu, ne samo njemu, ali njemu pogotovo. Uz mene je od prvog dana, a kada sam trebao da se vratim ovdje rekao mi je 'majmune, prihvati ponudu' (osmijeh). Zna šta je FK Sarajevo, navijači ga vole i cijene, a Sarajevu je preporučio igrače kao što su Anđušić, Cimirot, Mihojević. Svi su napravili sjajne transfere. On zna šta radi, te mislim da bi on bio najsretniji da napravim nešto veliko u Sarajevu, a i ja vjerujem u to. Na meni je sada da odradim posao najbolje što mogu, nadam se titulama i uspjesima kluba, a i individualnom uspjehu. Svakako, kada odigrate dobro, onda ste i u planovima za reprezentaciju, dokazalo se to i ranije. To je san svakog igrača, vidim da je selektor pošten čovjek, pokazao je da se ne boji pozvati mladog ili starog igrača iz Premijer lige. Sve je na meni, pružena mi je prilika, nema sada 'kriv mi je ovaj ili onaj'. Tu sam, igram, sve je do mene. Preuzimam odgovornost na sebe, ja se sada sve pitam svojim igrama“, dodao je na kraju razgovora samouvjereni Kobiljar.