"Kad porastem biću najbolji!"

Ispunjena dječačka želja Novaka Đokovića

"Kad porastem biću najbolji!"

Kopaonik, ljeto 1993. godine. Djeca raspoređena na teniskim terenima vježbaju servis, a šestogodišnji klinac, sa uredno složenom sportskom torbom stoji pored i sa divljenjem gleda žute loptice kako lete sa jedne strane mreže na drugu.

Voditeljica teniske akademije Jelena Genčić stoji pored terena, prateći svoje polaznike i ne obraća pažnju na mršavog dječaka, obučenog u trenerku.

"Dobro jutro", kaže dječak, obraćajući se teniskoj legendi Genčičevoj. "Dobro jutro", odgovara ona. "Ja sam došao da se uključim u školu tenisa", kaže mali vrlo samouvjereno. "A, ko ti je složio tako fino torbu?", "Ja sam je složio".

"Lepo", kaže Jelena. - "A kako se ti zoveš?".

- "Novak Đoković".

- "Lepo ime, a šta želiš da budeš kad porasteš Novače?"

- "Želim biti najbolji na svijetu!".

Ostvarenje sna


Danas, 18 godina poslije, Novaku Đokoviću ispunila se dječačka želja. Plasiravši se u finale Grand slam turnira na Wimbledoneu Đoković je postao broj jedan na ATP listi, a dva dana kasnije glatko je sa 3:1 u setovima skinuo špansku mašinu Rafaela Nadala i upisao svoje ime zlatnim slovima u istoriju najprestižnijeg teniskog turnira na svijetu.

Đoković je rođen 22. maja 1987. godine u Beogradu, a već sa četiri godine prihvatio se teniskog reketa, da bi od šeste počeo pohađadi tenisku akademiju Jelena Genčić.



"Čim sa ga vidjela, znala sam da je poseban, da ima 'ono nešto'", prisjeća se Genčić.

"Ima ono nešto u sebi"


Kada je napunio 12 godine, preselio se na tri mjeseca u Minhen, gdje je pohađao tenisku akademiju Nikole Pilića, a sa 14 godina je počeo svoju međunarodnu tenisku karijeru. Na Evropskom juniorskom prvenstvu u tenisu osvojio je naslov prvaka u singlu, dublu i ekipnom takmičenju.

Kao član teniske reprezentacije bivše Jugoslavije 2001. godine se plasirao u finale Davis Kupa, ali je izgubio svoj meč, a Jugoslavija je poražena. Nastupao je uglavnom na turnira serije Futures i Challenger, te je u obje konkurencije u periodu od 2003. do 2005. godine osvojio po tri naslova.

Đoković je u Hrvatskoj debitovao na ATP Touru u Umagu 2004. godine, kada je u šesnaestini finala poražen sa 2:0 u setovima (6:7, 1:6) od Filippa Volandrija.

Debi na Australian Openu


Naredne, 2005. godine, debitovao je na Grand Slam turniru Australian Openu, gdje ga je u prvom kolu zaustavio kasniji pobjednik Marat Safin sa glatkih 3:0 (6:0, 6:2, 6:1).

Strelovit uspon ka vrhu vrlo je brzo doveo Đokovića u društvo najboljih, odnosno među prvih deset na ATP listi. Na Australian Openu 2007. godine dogurao je četvrtog kola, ali ga je tu zaustavio tada nezaustvljivi Roger Federer.

Te je godine izborio pravo nastupa i na svom prvom turniru Masters serije u Indian Wellsu, te je plasiravši se u finale uspio izboriti plasman među deset najboljih. U finalu ga je savladao Nadal, ali mu se Đoković odužio nešto kasnije te godine, pobijedivši ga u četvrtfinalu Key Biscaynea.

Na French Openu je 2007. godine izborio svoje prvo polufinale jednog Grand Slam turnira, ali je tu poražen od majstora zemljane podloge, Nadala, koji je kasnije i osvojio French Open.

Kasnije je te godine dospio i do polufinala Wimbledona, ali ga je opet zaustavio Nadal, doduše ovog puta zbog povrede Đoković je predao meč.

Rekord na Mastersu Montrealu


Turnir iz Masters serije u Montrealu otkrio je s kakvim potencijalom raspolaže Novak Đoković. U četvrtfinalu je Nole pobijedio tada trećeg igrača svijeta Andya Roddicka, u polufinalu je pao drugi igrač svijeta Nadal, a u finalu tada prvi na ATP listi Roger Federer, a Đoković je mogao trijumfalno podići trofej.

Đoković je tako postao tek drugi igrač u istoriji tenisa koji je na jednom turniru pobijedio prva tri igrača svijeta. Prije njega to je za rukom pošlo samo Borisu Beckeru.

Na Australian Openu 2008. godine Đoković je dospio do finala, nakon što je u polufinalu savladao Rogera Federera, te je tako postao najmlađi teniser u istoriji ovog sporta koji se plasirao u finala sva četiri Grand Slam turnira.

Protiv Tsonge po prvi Grand Slam


U finalu prvenstva Australije protivnik mu je bio nepostavljeni Francuz Jo-Wilfried Tsonga, kojeg je savladao sa 3:1 u setovima (4–6, 6–4, 6–3, 7–6), te tako osvojio svoj prvi Grand Slam naslov. Zanimljivo, Đoković je tako prekinuo dominaciju Nadala i Federera, od kojih niko pune četiri godine (od 2005. do 2009) nije mogao do naslova na nekom od Grand Slam turnira.

Na novi Grand Slam naslov čekao je do ove godine, kada je u finalu Australian Opena s lakoćom (3:0 u setovima, 6–4, 6–2, 6–3) bio bolji od Andya Murraya.

S obzirom na formu, na ovogodišnji Wimbledon je stigao kao favorit, a tu je ulogu definitivno opravdao. Redom su padali Chardy, Anderson, Baghdatis, Llodra, pa u četvrtfinalu Bernard Tomić, u polufinalu Jo-Wilfried Tsonga, a u finalu je s druge strane mreže stajao stari poznanik Nadal.

Međutim, u jučerašnjem finalu Nadal jednostavno nije bio Nadal. Odnosno, Đoković je bio daleko bolji, nadmoćniji, te je sasvim zasluženo, sa 3:1 u setovima (6–4, 6–1, 1–6, 6–3) došao do svoje prve krune na Wimbledoneu i ujedno naslova najboljeg tenisera na svijetu u ovom trenutku.




NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.