Tužan kraj
Bio je najbolji na svijetu, a sada pije 12 tableta dnevno
Nekada je bio broj jedan na svijetu i jedan od najtalentovanijih tenisera svoje generacije, a danas njegov život izgleda potpuno drugačije.
Marcelo Ríos jedno je od najpoznatijih imena koje je tenis iznjedrio krajem devedesetih godina. Čileanac je u jednom trenutku stigao do samog vrha svjetskog tenisa, ali njegov život nakon završetka karijere nije tekao onako kako bi mnogi očekivali.
Ríos je 1998. godine ispisao historiju kada je postao prvi latinoamerički teniser koji je zauzeo prvo mjesto ATP liste u eri profesionalnog tenisa. Na vrh je stigao nakon što je u finalu turnira u Key Biscayneu savladao legendarnog Amerikanca Andrea Agassija.
Bio je to vrhunac karijere igrača kojeg su krasili nevjerovatan talenat, sjajan osjećaj za lopticu i izuzetna kreativnost na terenu.
Rios je tokom karijere osvojio 18 ATP titula u singlu, uključujući pet Masters 1000 turnira. Ipak, uprkos tome što je bio broj jedan na svijetu, nikada nije osvojio Grand Slam. Najbliže tome bio je 1998. godine, kada je stigao do finala Australian Opena, ali je poražen od Petra Korde.
Oglasi
Čileanac je samo deset sezona proveo kao profesionalac, ali je za to vrijeme ostavio dubok trag u svjetskom tenisu.
Međutim, nakon završetka karijere uslijedio je potpuno drugačiji period njegovog života.
Ríos je posljednjih godina otvoreno govorio o problemima sa stresom, anksioznošću i drugim zdravstvenim poteškoćama.
Bivši broj jedan svojevremeno je u periodu velikog stresa uzimao čak 12 mg lijeka Ravotril dnevno, koji mu je bio propisan od strane psihijatra.
Njegovi zdravstveni problemi nisu počeli tek nakon završetka karijere. Ríos je 2013. godine hitno hospitalizovan zbog snažne glavobolje, a kasnije mu je dijagnosticiran sindrom reverzibilne cerebralne vazokonstrikcije. Zbog istog problema ponovo je bio hospitalizovan 2014. godine.
Oglasi
Uprkos svemu, njegovo ime i danas ima posebno mjesto u historiji latinoameričkog tenisa.
Ríos je ostao jedini teniser koji je bio broj jedan na ATP listi, a da nikada nije osvojio Grand Slam. Također, 1999. godine postao je prvi igrač koji je u istoj sezoni osvojio Masters turnire u Monte Carlu, Rimu i Hamburgu na zemljanoj podlozi.
Danas se na njegovu karijeru gleda s posebnom dozom nostalgije. Bio je igrač koji je mogao gotovo sve na teniskom terenu, ali nikada nije uspio osvojiti najveći trofej.
Od vrha svjetskog tenisa, historijskog statusa broja jedan i velikih pobjeda protiv najvećih imena svoje generacije, do teškog životnog perioda i zdravstvenih problema.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
