Čudni su putevi fudbalski, ali formula je volja

Štilićev fudbalski comeback koji čeka zasluženu nagradu

Čudni su putevi fudbalski, ali formula je volja

Bezbroj je primjera u sportu i fudbalu gdje karijera mladog igrača započne odlično i obećavajuće a zatim naglo krene nizbrdo, ili jednostavno stane u mjestu. Neki se nakon neuspjeha potpuno izgube na fudbalskoj mapi, dok se oni drugi svojom voljom i upornošću vrate i postanu bolji nego ikada. Iako je bio na pragu svrstavanja u prvi tip igrača, Štilić se svojim radom, upornošću i voljom ponosno smjestio u ovu drugu grupu. Među pobjednike, ali one koji nažalost još uvijek čekaju pravu nagradu koju su zaslužili.

Svi znate ko je, gdje igra i kakve golove daje Robert Lewandowski. On je dugo vremena bio fudbalski anonimus o kojem se nekada nije znalo ništa. Visoki napadač poljskog drugoligaša Znicz Pruszkówa, kluba kojeg je nemoguće pronaći i u biltenima sportskih kladionica.

A onda je 2008. godine Lewandowski potpisao za Lech Poznan, u koji je iste godine iz Željezničara stigao tada mladi i perspektivni Semir Štilić. Tako je rođen tandem koji je harao Poljskom, a kruna sjajnih igara došla je 2010. kada se klub iz Poznana nakon punih 17 godina uspio okititi i titulom šampiona. Godinu ranije je osvojen i poljski kup, a oba trofeja su osvojena na krilima dvojca Štilić - Lewandowski.

Štiliću je odlazak u Poljsku bio iskorak u karijeri, a tamo je od dolaska počeo pružati sjajne partije. Majstorski je zabijao iz slobodnih udaraca, igre i sa bijele tačke a za vrijeme svog boravka u Lechu je uspio proslaviti i jednog od najboljih napadača današnjice. Lucidnim asistencijama je Štilić hranio Lewandowskog i u dobrom dijelu doprinio Poljakovoj tituli najboljeg strijelca lige u Lechovoj šampionskoj sezoni. Daleko od toga da želimo omalovažavati Roberta Lewandowskog i uspjeh u potpunosti pripisivati našem fudbaleru, ali je bez sumnje sjajni bh. veznjak dao savršenu priliku Lewandowskom da pokaže sve iz svog golgeterskog repertoara. Lewa je to znao iskoristiti.

Lewandowskog je put odveo u Bundesligu, gdje je za 4,5 miliona eura potpisao za tamošnjeg velikana Borussiju iz Dortmunda dok je Štilić i nakon osvajanja titule ostao u Lechu, odakle se nije pomjerio ni u naredne dvije sezone. Iako se s pravom očekivao njegov transfer u neku od liga petice, Štilić je završio u Karpatyju i njegova karijera neočekivano kreće silaznom putanjom dok Lewandowski za to vrijeme postaje prvi topnik Bundeslige i slavi svoju drugu uzastopnu titulu prvaka Bundeslige, ponovo ispred moćnog i imućnog Bayern Munchena. Naravno, napadač je briljirao i u dresu reprezentacije sa kojom je nastupao na Evropskom prvenstvu gdje je bio najvažnija karika svoje ekipe. Štilić je tada zbog loše forme i žestoke konkurencije, opravdano, bio daleko od dresa sa nacionalnim grbom svoje zemlje.

Nakon kratke epizode u Karpatyju uslijedila je još kraća u Turskoj, u tamošnjem prvoligašu Gaziantepu. Kako se to već često znalo dešavati bh. fudbalerima, odlazak u Tursku se i ovog puta pokazao kao loš potez. Za Gaziantep je Štilić odigrao svega šest utakmica a onda je ove godine uslijedio povratak u Poljsku.

Lewandowski je svoju karijeru unaprijedio do vrhunca i potpisao za Bayern Munchen, dok se naš veznjak vratio se u ligu koju je nekoliko godina ranije doslovno poharao i, barem na prvu, ostao tapkati u mjestu. Bilo je skeptika, ali je Štilić u pokušaju da ponovo pronađe svoj nekadašnji ritam ovog puta potpuno pogodio u izboru. Od dolaska u Wislu preporođena je i karijera našeg fudbalera koji opet igra na fantastičnom nivou, čak i bolje nego u Lechu. Svako malo nas, nakon dugo vremena ponovo fenomenalni Štilić počasti nekim golom koji ne možemo često vidjeti ni od evropskih, a tek od bh. fudbalera. A podsjećamo da se ne radi o bh. reprezentativcu, već samo internacionalcu kakav epitet Štilića nažalost krasi već godinama.

A zašto je Štilić samo bh. internacionalac zna samo Pape. Potreban je jedan poziv da sva ova priča oko Semira Štilića dobije svoj zasluženi happy end, jer trud se treba nagraditi. O pozivu odlučuje upravo selektor kojem se ne želimo miješati u posao, već skrenuti pažnju da je krajnje vrijeme da i sam primijeti kako Štilić, polako ali sigurno, od sebe daleko odguruje titulu "propalog talenta" i izrasta u velikog fudbalera. Štilić nije imao najsretniji fudbalski put i vjerovatno je uveliko trebao nastupati u nekoj od liga petice, poput svog nekadašnjeg kolege iz napada od kojeg je svojevremeno bio i bolji, ali spletom raznih okolnosti još uvijek nije zaigrao tamo. Ali će uskoro zaigrati, jer je zaslužio.

A zaslužio je i drugu šansu u reprezentaciji. Bez ikakve dileme, jer Bosna i Hercegovina ga u ovom trenutku treba više nego ikada. U Wislinom veznjaku Pape ima odličnog kreativca koji bez problema može zamijeniti Misimovića, bez kojeg će biti itekako teško koračati dalje u nove uspjehe.

U moru prolaznika kroz reprezentaciju koji u posljednje vrijeme niču sa svih strana i dobijaju svoju šansu, Semir Štilić nepravedno ispašta i čeka svoj red da pokaže šta zna. Nije nametljive prirode, pa se ne želi mnogo eksponirati i "moljakati" za svoje mjesto već šuti, vrijedno radi i evidentno napreduje. Ako prošle ili pretprošle sezone nije bio na redu, sada bi definitivno morao biti. Štiliću, zaslužio si, a Pape - ti si na potezu.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.