Sjedili su nekad davno u jednom restoranu za istim stolom Ivica Osim, s njim jedan bivši novinar, a tada visoki dužnosnik Nogometnog saveza, zatim jedan aktuelni TV novinar, a nazočni su bili još i humorista te veliko uredničko ime jednog pisanog medija.
Onda je u jednom trenutku, ohrabren što se nalazi u visokom društvu, aktuelni novinar/komentator zatražio od Švabe da mu objasni kako jedna zemlja poput BiH, planetarni rasadnik fudbaskih talenata, nije u stanju ostvariti plasman na jedno veliko takmičenje.
Ivica, tada trener Šturma, s kojim je "pokupovao" titule u Austriji i isto tako "kupio" učešće u Ligi prvaka, lakonski mu je odgovorio protupitanjem.
Pogrešna predstava
"Haj ti meni reci zašto bi se mi trebali plasirati. Pogledaj razne generacije fudbalera jugoslovenske reprezentacije, nećeš naći ni da je 20 posto njih bilo iz BiH. Nismo mi toliko bogati talentima koliko smo sebi utuvili to u glavu." To bi otprilke bio sukus ipak podrobnijeg i iscrpnijeg odgovora.
Možda ne kalendarski, ali suštinski, konac onog pravog, istinskog ljeta nekako se poklapa sa krajem kvalifikacionih utakmica za grupnu fazu Lige prvaka i Evropske lige. A kraj je ponajviše obilježio senzacionalni skopski Vardar.
(Zamislite samo našeg oduševljenja kad bi od Fenerbahčea neki bh. klub izgubio dva-tri razlike. A tek kad bi eliminirali Fenerbahče? Pa ljudi bi se penjali po banderama i ginuli od slavlja kao u Kolumbiji).
U tom smislu, ljeto je bh. klubovima završilo mnogo prije, nisu uspjeli dobaciti čak ni do Aliđuna. U regionu, ovoga ljeta gore su rezultate ostvarili samo crnogorski klubovi, ali ne mnogo gore.
Crna Bosna i Gora Hercegovina, dvije provalije fudbalskog jugozapadnog balkana.
BiH se možda nalazi u vrhu liste zemalja sa najizraženijom korupcijom i nepotizmom, najdužim istragama u toku, ali se također može pohvaliti da je uskom rombu zemalja koje nikada nisu imale predstavnika u grupnoj fazi bilo čega.
Papazjanije od liga
Armenija, Lihtenštajn, Sjeverna Irska, Malta, Luksemburg, Gibraltar, San Marino, Andora, Island, Crna Gora, Estonija, Litvanija i BiH čine odabrano društvo. Interesantno je međutim da većina ovih zemalja, osim što su tamo uvjeti za život bolji, nema uopće ligu ili su to papazjanije od liga. Uostalom kao što je i naša.
Najbliži ikad da se domognu grupne faze bili su Željezničar 2002. i Sarajevo 2009. Željo, nakon što je Amar Osim "kupio" titulu noseći pare sve u crnim Diadora torbama, igrao je i začudo - ako je već titula bila kupljena - bio skoro ravnopravan takmac svjetlosnu godinu udaljenom Newcastleu na čelu s najvećim trenerom ovoga kluba u historiji Bobbyjem Robsonom i najboljim strijelcem engleskog Premiershipa svih vremena Alanom Shearerom.
Kasnije je na putu da se domogne Evropske lige, protiv Malage Sergej Tica fulao gol s pet-šest centimetara, Kajtaz je zatresao stativu. To što su njih dvojica promašili tada, krajem avgusta 2009. je Damir Hadžić objedinio pogodivši isto stativu protiv rumunskog Cluja, isto sa pet-šest centimetara.
(Nikad gol, vazda stativa, rekao bi dežurni kritičar i vjekovni neprijatelj svih naših klubova - novinar.)
Ta dva dolaska do vode i nenapijanja treba zato posmatrati kao sociološke fenomene. Ko kao kada se tek pojavio Luis Nazario de Lima Ronaldo.
Biti tada na pragu nečega o čemu danas možemo samo sanjati i kada smo konačno ostali u društvu San Marina, podvig je par exellance. I na tako nešto ćemo, bogami, pričekati još.
Promo
Stigli prehrambeno-higijenski paketi za socijalno ugrožene
Uoči praznika: Donacija iz Mozzarta za javnu kuhinju "Mozaik prijateljstva"
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
