Od stare slave se ne živi: Pape je pao na ispitu zrelosti

Na izvlačenju grupa za Mundijal sreća nas je pomazila, baš kao i prilikom izvlačenja za kvalifikacije. Žrijebani smo u grupu F sa favoriziranom Argentinom, Nigerijom, koja predstavlja afrički kontinent čiji reprezentativni fudbal prolazi kroz težak period, te autsajderom Iranom. Grupa za poželjeti.

Međutim, upravo je slabašna Nigerija nokautirala Zmajeve i otvorila je oči navijačima i bh. sportskoj javnosti, koja je bila optimistična nakon poraza protiv neuvjerljive Argentine.

No, poraz od Nigerije je samo kap koja je prelila čašu, odnosno pad našeg nacionalnog tima krenuo je mnogo ranije, još u Austriji kada nam je u prijateljskom susretu lekciju očitao Egipat.

Nakon ovog susreta u javnost je isplivalo mnogo prljavog veša, rečene su neke stvari preko kojih se nije trebalo preći. Selektor Safet Sušić ušao je u konflikt sa glavnim igračima, Emirom Spahićem i Edinom Džekom, koji nisu bili zadovoljni selektorovim spiskom.

I umjesto da se tada povuku pravi potezi, da se lupi šakom od stol, te se stvari postave na svoje mjesto, uslijedilo je primirje, a kao u mnogo slučajeva prije toga, novinari su se pokušali okriviti za sve. Stvorena je lažna slika idiličnog odnosa, a rezultati napravljenog pakta na vidjelo su izašli prilikom Sušićevog objavljivanja spiska.

Pripreme za Mundijal su odrađene na katastrofalan način.  U pripreme smo ušli bez kondicionog trenera, te psihologa, po čemu smo jedinastveni na Mundijalu i dok su se ozbiljne reprezentacije pripremale za vremenske uslove u Brazilu, Zmajevi su prvi dio priprema odradili u Hrasnici, što je jedan od dijelova sklopljenog pakta. Međutim, to nije sve. Iz Brazila su nam često dolazile vijesti o slobodnim danima, preskakanju planiranih treninga kako bi se gledala reprezentacija Hrvatske, što nas je na kraju i koštalo.  Nakon Hrasnice Zmajevi su otputovali u Sjedinjene Američke Države gdje su odigrali dva prijateljska susreta sa Meksikom i Obalom Slonovače. Upisane su pobjede, pa se s mnogo optimizma krenulo put Brazila.

U međuvremenu je Pape neopravdano otpisao Ervina Zukanovića, koji u SAD nije mogao putovati zbog toga što nije dobio vizu. Već tada najbolji bh. fudbaler svih vremena preuzeo je rizik, a bosanskohercegovačka sportska javnost ostala je šokirana ovim njegovim potezom.

Prvi susret na Mundijalu s favoriziranom Argentinom odrađen je solidno. Istina, upisan je poraz, ali ostavljen je dobar dojam, a s obzirom na igre Nigerije i Irana, Zmajevi su sinoćnju utakmicu ušli kao favoriti. Međutim, upravo je sinoć Pape pokazao da nije stručnjak za velike stvari. Ne sumnjamo u njegove namjere, no taktički su Zmajevi razbijeni i to od možda i nikad slabije Nigerije.

Pape se kockao, na teren je izveo postavu koju niko nije očekivao. Na klupi je ostavljen Kolašinac, a njegovo mjesto trebao je, napominjemo, trebao pokrivati Lulić. Njemu je po Papetovim zamislima u defanzivnom dijelu trebao pomagati Misimović, no kako je to izgledalo u stvarnosti vidjeli smo sinoć. Propuh na lijevoj strani, te indisponiranog Spahića i većiom dijelom nespremni, spori vezni red, iskoristili su Nigerijci i ni krivi, a ni dužni stigli su do pobjede.

Plan B nije postojao, odnosno stekao se dojam da naš stručni štab prije utakmice nije razmišljao šta u slučaju da Nigerijci povedu. Istina, na klupi ruku na srce i nismo imali igrača koji mogu unijeti preokret, svojom brzinom zasijati paniku u odbrambenim nigerijskim redovima, ali i za to snosi odgovornost Sušić, koji je birao 23 igrača koja će nas predstavljati na Mundijalu.

Pape se kockao u najvažnijem susretu našeg nacionalnog tima i na našu i njegovu žalost povukao je pogrešnu kartu, asa u rukavu nije imao. I kao što je bio najzaslužniji za plasman na Mundijal, tako je bez obzira na to što su zakazali pojedinci od kojih se najviše očekivalo i najodgovorniji za fijasko na Mundijalu.

Ugovor mu ističe po završetku Svjetskog prvenstva, novi mu po svemu sudeći neće biti ponuđen jer je pao na ispitu zrelosti. Vrijeme je za novog "šefa parade", ali treba biti pametan, ovoj reprezentaciji, ovim igračima treba selektor koji će imati hrabrosti lupiti šakom od stol, koji neće biti spreman na kompromise radi dobre atmosfere, čija će biti zadnja i koji se neće libiti očitati bukvicu, pa i otpisati one koji se na terenu i van njega ne ponašaju u skladu s reprezentativnim normama.

Pape nažalost nije bio taj, iako mu na "kraju balade" treba stisnuti ruku i iskreno mu se zahvaliti na historijskom plasmanu na Mundijal.