"Sarajevo? Ljudi nisu svjesni kakav potencijal tu postoji"

Svaka čast, ali nismo tim povodom dogovorili intervju. Na ulazu u direkciju sekretarica nam sugerira da nas ne može primiti prije dogovorenih 12:00, iako smo "poranili" pa stigli u 11:48.

I po tome, ali i po svemu ostalom lako je kod Ilievskog spoznati klasični zapadnoevropski način razmišljanja. Ono što je teško susretljivo u BiH. Mentalitet zbog kojeg se neće nimalo približiti većini zaljubljenika u bordo boju. Ne zato jer im se ne poklapaju ambicije, već zbog načina kako vide put do uspjeha.

"Kada sam došao 2008. u BiH kupili smo polje kukuruza da napravimo fabriku, ljudi su nam se smijali. Govorili su vidi onoga čudaka. Danas, nakon devet godina, niko nam se ne smije više. To je jednostavno tako, ništa ne može preko noći i to je moja ključna poruka za navijače: Trebaju biti strpljivi. Dosad je sve bilo na ho-ruk, nije bilo sistema, pa i uspjesi koji su  došli u takvim okolnostima nisu stvorili priliku da se dalje klub razvija. Potreban je sistem, mi smo na pravom putu, samo treba vrijeme", govori Ilievski.

Navijače Sarajeva posebno zanima otkud vi tu?

"Ja volim ovaj grad i jako volim klub, išao sam često na utakmice. Jednom prilikom, prije šest-sedam godina, SFK 2000 trebao je igrati Ligu prvaka i djevojke su mi došle da im mi kao uspješna kompanija pomognemo jer nisu imale novca za put na kvalifikacioni turnir. Meni se svidio njihov pristup i rekao sam im 'može, ali ja moram ići sa vama, da vidim kako to vi igrate, šta radite'. Otišao sam sa njima na taj turir i uvjerio se u njihov nevjerovatan entuzijazam, Samira Hurem je zaista nevjerovatna osoba. Tako sam se na taj način vezao za Sarajevo. U decembru, ponuđeno mi je da dođem na funkciju predsjednika Skupštine. Bilo mi je bitno da postoji plan i strategija, pa sam prihvatio ulogu".

Kažete da ste jučer došli iz Slovenije, putujete dan poslije u Belgiju, koliko uspješan poslovni čovjek ima vremena od svojih obaveza baviti se Sarajevom?

"Ima vremena. Ja sam u konstantnom kontaktu sa članovima Boarda direktora. O svim mogućim pitanjima i problemima diskutujemo. Dva puta godišnje, kada je prelazni rok, sve vrijeme sam uključen u zbivanja. To su dva najbitnija perioda za klub u godini. Osim toga, prije značajnijih utakmica održavamo sastanke. Uprava čini sve kako bi osigurala maksmimalne uvjete za sve uposlenike, fudbalere."

Sarajevo ima prilično kvalitetan igrački kadar za naše uslove, kažete da Uprava svoj posao radi dobro, šta je onda problem, zbog čega izostaju rezultati?

"Pogledajte, Sarajevo je stvarno ogroman klub, dvostruki prvak Jugoslavije, koji je dao mnoge velikane i čije je utakmice nekada posmatralo više od 50.000 gledalaca...Međutim, da bi se u ovo vrijeme napravio iskorak, potreban je novac, mnogo novca. Ako imamo budžet, recimo, pet miliona, isplaniramo da nam toliko treba da bi izgurali jednu sezonu i uložimo taj novac, želimo na kraju sezone vidjeti plodove uloženog. Sarajevo nema mnogo prihoda od ulaznica, nema prihode od 'merchendisea', kada izađete u Evropi, tim novcem ne možete poklopiti uloženo. Dakle potrebna je dugoročna strategija koja će privući gledaoce na tribine."

Niste mi baš direktno odgovorili na pitanje? Šta je potrebno da Sarajevo bilježi bolje rezultate i u BiH i u Evropi?

Infrastruktura. Ona je ključna. Ako mislite da nije, evo vam primjer Bayern Munchena. Imali su ljudi sve, kroz historiju najbolje fudbalere u Njemačkoj, legende svjetskog fudbala, ali su se njihovi prihodi počeli rapidno povećavati nakon što su sagradili Alianz arenu. Nije samo zbog kapaciteta stadiona, već zbog raznih drugih sadržaja. Mi moramo napraviti vlastitu arenu, postoji plan i strtegija, pitanje je samo mjesta i to još uvijek nije rješeno. Treba nam stadion sa ne više od 15.000 mjesta i natkrivenim tribinama. Ljudi u Evropi koji idu na utakmicu ne žele da kisnu, ljudima treba omogućiti da mogu za vrijeme utakmice, prije i poslije da jedu, popiju piće, sadržaje za najmlađe, interaktivne igre. Da odlazk na utakmicu bude potpuni doživljaj."

"A što se tiče naših lošijih rezultata...ja vam garantiram da u Evropi ne postoji tim koji je ove godine promašio više stopostotnih prilika i penala. Protiv Širokog Brijega smo imali sve u svojim rukama, koštali su nas penali. U Evropskoj ligi, imali smo bezbroj šansi, opet su nas koštali penali. Samo te dvije utakmice da su otišle u našu korist mogli bismo reći da smo imali uspješnu sezonu."

Šta nam to govori? Da su igrači pod pritiskom? Jeste li razmišljali o angažmanu psihologa?

"Kako drugačije objasniti nego da su pod pritiskom. Sarajevo je veliki klub i u njemu je teže igrati nego u drugim klubovima jer se stalno traže titule. Naravno da smo razmišljali o psihologu, nije to nikakva revolucionarna ideja niti treba biti mnogo pametan, no znate kako je ovdje...treba vremena, ponavljam, kada u BiH angažirate psihologa ljudi vas ismijavaju. Mi trebamo jednostavno promijeniti neke stvari u glavi, sazrijeti."

Ipak, nakon svakog neuspjeha koliko god ekipa nekada i dobro odigrala, prva na tepeti je Uprava. Kako se vi nosite s konstantim prozivanjima?

"Ja navijače razumijem, oni žele rezultat i shvatljiv je njihov gnjev. Međutim, trebaju biti realniji i mnogo pozitivnijeg duha. Ja sam se rodio u Njemačkoj i zapravo tamo sam naučio koliko je bitno pozitivno razmišljanje. Da ne govorimo sada o sistemu koji ovdje malo gdje postoji. Dakle u Njemačkoj kada vam dođe neko i kaže hoću da istrčim maraton, svi se upregnu da tome čovjeku pomognu da on kroz godinu dana istrči maraton, oduševe se idejom.

Ovdje kada vam dođe čovjek da istrči maraton, odmah mu kažu: 'Ti maraton? Kakav ti, nisi ti normalan'. To je razlika između uspješnih i neuspješnih. U Njemačkoj igrač igra do 95. minute uz maksimalno zalaganje jer je njega trener uvjerio da će u 94. minuti zabiti gol. Ja da se nisam rodio u Njemačkoj i da sam ostao u Skoplju isto bih vjerovatno razmišljao."

Sve to što govorite je vrlo zdravorazumski, koliko će međutim to naići na razumijevanje ljubitelja bordo boje. Koliko ćete Vi imati strpljenja "gurati" to svoje?

"Ko god se bavi biznisom, treba da ima dugoročni plan. Ne možete vi pokrenuti nešto danas i odmah sutra očekivati da vam se isplati. Fudbalski klubovi danas funkcioniraju kao kompanije i to je činjenica. Da bi nešto bilo uspješno, treba sve biti maksimalno posloženo, radnici treba da budu zadovoljni, kako igrači i trener, tako i čistačica. Da sa pjesmom dolaze na posao.

Da bi to sve imali, treba vrijeme. Ni vlasnik kluba Vinsent Tan nije dao novac da ne razmišlja dugoročno. Ja vjerujem u sposobnost ljudi u BiH, samo im treba sistem, a sistem se gradi hijerarhijski i to sa vrha. Pogledajte naše ljude kada odu bilo gdje, oni su najbolji radnici, ovdje međutim nemaju pravilno vodstvo. To mi je motiv da od Sarajeva napravimo respektabilan klub."

Kakav je Vaš odnos s vlasnikom kluba Vinsentom Tanom i koja je njegova motivacija da se "bavi" Sarajevom.

"Imam čestu komunikaciju sa Tanom, on je također u Vijeću stranih investitora koji su uložili ogroman novac u BiH. Tan je čovjek koji jako voli Sarajevo, voli ovdašnje ljude i zbog toga je dao klubu svoj novac. Na kraju krajeva, to što je dao je čista donacija, nije investiranje."

Vi ste predsjednik Skupštine, ko donosi odluke u Sarajevu? Ko dovodi igrače?

"Odluke donosimo zajednički, nijedna nije donešena bez međusobnih konsultacija svih članova Boarda. Što se tiče igrača ovoga ljeta željeli smo odstupiti od dosadašnje prakse gomilanja igrača. Plan nam je bio da dovedemo maksimalno pet igrača, od kojih će većina biti do 24 godine. Doveli smo Miću Kuzmanovića nakon što smo procijenili da je bolji od devet drugih opcija perspektivih igrača. Kada dovodimo igrače, vrše se detaljne analize, skeniranja...željeli smo dovesti još jednog stopera, ali u tom trenutku nije bilo nijedne prihvatljive opcije"

Dobro, evo pominjete Miću Kuzmanovića, ko predloži igrača o kojem se poslije razmišlja?

"Sve počinje od trenera, naravno. On predlaže igrače."

Sarajevo ih je posljednjih godina imalo nekoliko. Sada je tu Husref Musemić kojeg navijači izuzetno cijene i kojem su prethodno načinjene mnoge nepravde. Šta je presudilo za Musemića jer je bilo još kandidata?

"Imali smo desetak kandidata, nakon što su dva glavna otkazala. Onda smo suzili izbor pa su ostali u konkurenciji Husref Musemić i Thomas Brdarić. I onda nakon dodatnih analiza shvatili smo da sadašnji trener najbolje odgovara ovome trenutku. On ima harizmu, dosta iskustva, a mi smo imali atmosferu koja nije bila nimalo lijepa. Mislim da smo dobar potez uradili, sve i da smo imali mogućnost dovesti nekoga sa većim fudalskim znanjem. Dobar trener nije samo onaj sa velikim znanjem, morate uzeti u obzir šta vam treba u odnosu na atmosferu i stanje u ekipi."

Pričate o tome da je fudbal biznis, koliko imamo uopće uslova u BiH za razvijanje takvog jednog biznisa?

Iskreno nema mnogo, jer se u Evropi vrti ogroman novac. Pogledajte region, neki iskorak su napravili Dinamo i Maribor, donekle Partizan, Zvezda, Rijeka, a ulaže se mnogo više nego ovdje."

Izgradnja kampa i razvoj fudbalske Akademije bili su stubovi nosači strategije kluba. Dokle je Sarajevo doguralo u tom smislu?

"Akademija funkcioniše. Ove smo godine željeli nekoliko igrača priključiti prvom timu i to smo učinili. Kada je Akademija u pitanju, kao i sve ostalo, treba vremena da to stane na svoje noge. Težnja nam je da kamp osavremenimo. Mi recimo nemamo dron, da treneri rade evaluacije dronom, treba nam sala za sastanke, led ekrani... to bismo sve imali da recimo na kraju sezone ne shvatimo da smo platili ogromne cijene Savezu zbog baklji. Kada pričamo o kampu, infrastruktura je ključna, a onda potom i edukacija kadra." 

Da li se mogao zadržati Haris Duljević? I šta je perspektiva ako će Sarajevo stvarati igrače koji će odmah odlaziti i to čak u drugoligaške evropske klubove?

"Željeli smo ga zadržati, ali nismo mogli. To je tako, činjenica koju moramo prihvatiti, dok ne dođu bolja vremena. Ona će doći, ali samo ako budemo imali sistem i radili po njemu te pri tome bili strpljivi. Duljeviću smo nudili sigurno najizdašniji ugovor u BiH, sumnjam da je ikome ikada ponuđeno više novca, ali dođe klub koji ponudi još više i to je to. Vrlo je jednostavno.

Zašto je Haris Duljević bolji igrač u Dresdenu nego u Sarajevu? Zato što tamo ima sve, ima bolje terene, ima nutricionistu u klubu pa zna šta kad treba da jede, ako treba ima psihologa, stručnjake..." 

Za kraj, šta biste posebno poručili navijačima?

Potrebna je svijest da oni za kupljenu ulaznicu pomažu klub, pomažu razvoj. Samim tim kada bi na tribinama bilo više ljudi i igrači bi bili bolji. I treba nam više pozitive. Zašto je Zrinjski najuspješniji u BiH, mada ni oni poslovno nisu napravili nikakav iskorak jer ne mogu proći pretkolo i najbolji igrači im odlaze besplatno?

Zato što su svi okupljeni oko iste ideje, vlada kohezija i nema mnogo pritiska. Ujedinjeni su i zato su najbolji. A Sarajevo...mislim da ljudi nisu svjesni kakav potencijal tu postoji."