Melisa je prvakinja BiH i Evrope, a trpi sve i svašta: Maloljetna sam, ponižavana pred kolegama...

Tinejdžerka iz Kalesije itekako je imala šta da kaže i napiše i javno je objavila svoje viđenje onoga kroz šta je prošla kako bi ostvarila ciljeve. Njenu objavu prenosimo u cjelosti:

"Veliki pozdrav svim mojim prijateljima i osobama koje podržavaju ono što radim već duži niz godina! Žao mi je, ali moram se oglasiti povodom ovoga kroz šta trenutno prolazim. Svi koji me poznaju, znaju mene kao fer i korektnu osobu. Nikad nikakve scene nisam voljela što se tiče sporta kojim se bavim, ali nažalost jedna takva me zadesila.

Naime, 6 godina sam bila član kluba borilačkih sportova pod nazivom "Golden Team Kalesija". U sport sam se upustila sa nepunih 12 godina. Zadnjih 3 godine mog treniranja, trpila sam razne uvrede od strane tadašnjeg trenera, naročito nakon borbi gdje sam ponižavana pred kolegama kluba a i pred roditeljima te djece.

Trpila sam zbog sebe, to kažem zato što sam ostvarila veliku ljubav prema ovome sportu. Još veći problem je što je tadašnji trener ponižavao mog oca i majku zbog toga što smo bili primorani tražiti finansijsku pomoć za opremu i za odlazak na mnoga od ovih takmičenja. Kao što je tada navodio, "mora nešto novca ići i u klub", čak i par mjeseci nije pričao s mojim roditeljima što sam, naravno, i to trpila samo zbog sebe iako mi je jako bilo teško.

Sva takmičenja sam plaćala sama sebi, što naravno imam i dokaze iako je te troškove trebao pokrivati klub. Novčano su me podržavali Sead Džafić - načelnik Općine Kalesija, Edis Edo, Velija Nukičić, Džemreta Amir Mujkanović, Nusret Admira Mamić, Hariz Redžoć i mnogi ostali dobri ljudi. Oni su isto toliko zaslužni za moje medalje koliko i ja.

U februaru, tadašnji trener me poziva da nastupam na Internacionalnom kupu na Ilidži, iako sam bila bolesna i nimalo kondicijski spremna, nekako me uvjerio da ću uspjeti i odlučila sam da nastupim. Zbog moje nespremnosti, izgubila sam u finalu od jako dobre takmičarke iz Bihaća. Imala sam jaku povredu stomaka, noge, a za ostale bolove da ne pričam.

Dok sam se liječila kod kuće nakon takmičenja, dobila sam dokaze gdje trener priča svakakve nebuloze o meni na treningu samo iz razloga što sam izgubila. Odlučih da nađem novi klub. Nakon što sam našla klub, mogu to sada čak nazvati i mojom drugom porodicom, otišla sam sa majkom na trening mog starog kluba da fino poželim sreću treneru starom iako to nije zaslužio, da vratim opremu od kluba koja je ostala kod mene i da zamolim za ispisnicu kako bih mogla nastupati za novi klub.

Nakon fine molbe i lijepih riječi od strane mene, od starog trenera sam bila popljuvana i nazvana pogrdnim imenima, čak mi je rekao da sam novac koji sam dobila od dobrih ljudi zloupotrijebila i da ga nisam iskoristila u prave svrhe. Nakon mog ponovnog pitanja "mogu li dobiti ispisnicu?" Odgovorio mi je da sam već ispisana i da mogu ići.

Sa novim trenerom sam tokom razgovora odmah odlučila da želim nastupati za novi klub. Tokom pokušaja registracije, iz KickBoxing Saveza Bosne i Hercegovine sam dobila odgovor kako je bivši trener rekao da sam još uvijek u njegovom klubu samo se moram naučiti ponašati, što je naravno bila laž kako bi se meni zabranilo nastupanje za drugi klub.

Spriječena sam od marta mjeseca da se borim za novi klub, da radim ono što volim, bez ikakvog ugovora ili bilo čega drugog što može zabraniti da takmičar ode u drugi klub. Svjedok sam i imam dokaze da je stari trener to radio svakom takmičaru prije mene koji je otišao negdje drugo. Molim sve one koji mogu na bilo koji način pomoći, koji mogu dijeliti ovu objavu, da to i urade jer sam već izgubila ovu takmičarsku godinu.

Maloljetna sam i trpim ovo samo zbog tuđeg inata. Molim vas podijelite ovo kako bi se što prije proširilo šta se radi jednom borcu, kako se jedan borac sputava u svom cilju. Tokom ovog svega sam shvatila zašto mladi sportisti napuštaju našu prelijepu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Lijep pozdrav svima."

Njen status pogledajte klikom OVDJE.