Dao je riječ Novom Pazaru
Odlučili su Ljajića učiniti najplaćenijim u historiji, on se samo ljubazno zahvalio
Adem Ljajić je prošle sezone izabran za najboljeg igrača srpske lige, pa su u Novom Pazaru opravdano strahovali da bi mogli ostati bez kapitena.
Ljajić je neko ko drži do riječi, pa je Pazarcima prvo obećao da će se jednog dana vratiti kući, da bi to učinio prije tri godine. Nakon toga je obećao Evropu - ispunio cilj, a onda rekao da će ostati u klubu i za evropske utakmice.
Iako je imao fantastične ponude, bivši srpski reprezentativac održao je riječ i potpisao novi ugovor sa Pazarcima do ljeta 2026. godine, tako da će ih ponosno povesti u prve evropske utakmice ovog ljeta, a onda i u borbu za trofej u Kupu i za što bolji plasman u prvenstvu. Da nije Crvene zvezde u ligi, možda bi se sanjalo i o tituli...
Partizan, njegov bivši klub, pokušavao ga je dovesti, ali nije bilo mogućnosti da se vrati u Beograd. U igru se uključila i Vojvodina, a prvi čovjek kluba iz Novog Sada, Dragoljub Zbiljić, spreman je bio dati Ljajiću mjesečnu patu od 50.000 eura.
Na taj način Ljajić bi postao najplaćeniji igrač Vojvodine u historiji, te jedan od najplaćenijih i u ligi, ali se on ljubazno zahvalio na ponudi i rekao da ostaje u Novom Pazaru.
Oglasi
Adem Ljajić je nogometaš koji je godinama važio za jednog od najtalentovanijih igrača koje je Srbija imala, imao je karijeru ispunjenu usponima, tehničkim briljantnostima, ali i brojnim kontroverzama i neiskorištenim prilikama.
Ljajić je nogometni put započeo u lokalnom klubu Jošanica, a ubrzo potom prešao u redove beogradskog Partizana. Njegov raskošan talenat i tehnička nadarenost nisu prošli nezapaženo. Već kao tinejdžer bio je glavna kreativna snaga crno-bijelih, što mu je donijelo i transfer u Fiorentinu 2010. godine.
U Italiji je Ljajić stekao reputaciju jednog od najpotentnijih mladih nogometaša. Njegova sposobnost da kreira šanse, šutira iz daljine i kontroliše ritam igre često su ga dovodili u centar pažnje. Međutim, karijeru u Fiorentini obilježio je incident s tadašnjim trenerom Vincenzom Montellom, koji je doveo u pitanje njegovu disciplinu i profesionalizam.
Nakon Fiorentine, Ljajić je nosio dresove Rome, Intera i Torina, gdje je pokazivao bljeskove klase, ali nikada nije u potpunosti opravdao očekivanja koja su ga pratila od mladih dana. Njegova forma bila je nestalna, a karakter ponekad prepreka većem uspjehu. Posebno upečatljiv bio je period u Torinu, gdje je imao solidne sezone i često bio ključni igrač u veznom redu.
Godine 2018. prelazi u Bešiktaš, gdje je imao možda i posljednji veliki uzlet u karijeri. U prvoj sezoni bio je među najboljim igračima tima, ali su povrede i pad forme učinili da s vremenom izgubi mjesto u startnoj postavi. Nakon toga uslijedile su epizode manje zapažene – uključujući i povratak u srpski nogomet.
Na reprezentativnom planu, Ljajićev put bio je jednako turbulentan. Debitovao je za Srbiju 2010. godine, ali je ubrzo suspendovan zbog odbijanja da pjeva himnu, što je izazvalo političke i javne reakcije. Ipak, vratio se u nacionalni tim i nastupio na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine.
Ipak, mnogo je cijenjen zbog svoje virtuoznosti i svog elegantnog načina igranja, mada je definitivno mogao i mnogo više napraviti u karijeri koja se primiče kraju.
No, on sada doživljava sretne trenutke igrajući za svoj klub u svom gradu, a historijski plasman u Evropu smatra jednim od najvećih uspjeha i najsretnijih trenutaka u karijeri.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
