Alispahić uživa u Jordanu: Teško je biti trener u BiH

Za novim poslodavcem ovaj 51-godišnji stručnjak nije mnogo tragao. Već u januaru je preuzeo klub po imenu Al-Ramtha, a budući da je u prošlosti imao priliku raditi u Siriji i Iranu, očito je ostavio dobar dojam jer jordanski klub sigurno se u arapskom svijetu dobro raspitao koga dovodi. 

Alispahić se iz grada Irbila javio odmornog i raspoloženog glasa odmah odajući kako uživa u Jordanu.

"Već mjesec i pol sam u Jordanu. Lijepo mi je, moram priznati. Došao sam sa predrasudama, jer sam imao priliku raditi na ovom podneblju ranije. Na kraju me dočekala lijepa zemlja, stabilne političke situacije, a iako je sirijska granica udaljena svega 30-tak kilometara, ovdje je prilično mirno. Uz to sve, narod je veoma prijatan. Osjećam se kao kod kuće", kazao nam je Alispahić.

Kako sada gledate na Al-Ramthu i generalno fudbal u Jordanu? 

"Ovdje se dosta ulaže u fudbal i bilo mi je jasno da su ambicije velike. Kada je u pitanju igrački kadar, velika je razlika u kvalitetu u odnosu na našu zemlju. Najveći problem je s mlađim selekcijama. Igrači imaju odlične predispozicije da napreduju, ali daleko su od onog pravog profesionalizma i fudbalske  igre. Svaki strani trener koji dođe raditi u ovu zemlju uoči prednosti i mane njihovog fudbala."

Kakve su ambicije kluba, šta se od Vas očekuje? 

"Svi klubovi u ligi su prepotentno ambiciozni. Svima je cilj osvojiti duplu krunu, pa tako i mom klubu koji je zadnji trofej osvojio prije 32 godine. Od titule vjerovatno neće biti ništa, jer je zaostatak ranije napravljen, ali uspjeli smo se plasirati u polufinale nacionalnog kupa. Sve misli su usmjerene na to. Uostalom, mene su doveli da kroz trenažni proces pripremim ekipu za to."

Koliko planirate ostati u Jordanu? 

"Ugovor sam potpisao na godinu i pol dana, ali dogovorio sam se s čelnicima kluba da u maju sjednemo i razgovaramo oko budućnosti. Ranije sam imao izuzetnu ponudu iz Saudijske Arabije, zatim sam bio blizu selekcije Tajlanda, tako da je moguće da odem ukoliko mi se ponovo ukaže nešto bolje. Nije isključeno ni da se vratim u BiH. Nisam više mlad. U takvim sam godinama da mi je porodica prioritet." 

U stručni štab ste doveli isključivo ljude s naših prostora? 

"Vodio sam naše ljudi u gotovo svaki inostrani klub koji sam vodio. Naravno, i sada u Al-Ramthu. Sa mnom je Vahidin Čahtarević, bivši fudbaler Jedinstva i Sarajeva, zatim Miroslav Stojnić koji je zadužen za golmane i fizioterapeut Miloš Živković koji je bio u OFK Beogradu. Od fudbalera tu je jedino Marko Mihajlović. On je inače porijeklom iz Foče i blizak je rođak sa proslavljenim fudbalerom Radmilom Mihajlovićem", dodaje Alispahić. 

Postoji li mogućnost da dovedete još nekog igrača iz BiH? 

"Trenutno je to nemoguće. Već ranije su dovedeni strani igrači, ali ukoliko se ukaže prilika, vrlo rado. Ne samo igrače, već i nekog trenera. Ovdje su me već pitali za neke košarkaške trenere i predložio sam im jednog trenera i trenericu iz KK Željezničar. U tom klubu su mi košarkašice sve tri kćerke." 

Kako izgleda Vaš život u Jordanu? 

"Moje prebivalište je u gradu Irbidu. Svi koji smo u stručnom štabu dobili smo apartmane i otprilike sve nam je na dohvat ruke. Blizu je teren za trening, stadion... Dan nam se svodi isključivo na rad i vrlo malo vremena imamo da upoznavanje Jordana, koji je prelijep. Pun je historijskih znamenitosti. Kada imam slobodno vrijeme često gledam mlade igrače u Al-Ramthi i pokušavam trenerima skrenuti pažnju na koje stvari da obrate pažnju. Tehnologija je, hvala Bogu, napredovala, pa se i sa porodicom mogu čuti uvijek."

Kako danas gledate na nedavnu epizodu u Čeliku? 

"Već dugo godina radim pretežno u inostranstvu, ali uvijek sam se najbolje osjećao u svojoj BiH. Iz tog razloga sam i došao u Čelik. Želim sam da pomognem, novac mi uopšte nije bio prioritet, ali kod nas je teško postaviti stvari na svoje mjesto. U klubovima pretežno sjede ljudi koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa fudbalom. U takvim okolnostima se javlja nestrpljenje i jako je teško trenerima u BiH nešto napraviti. Njihovi rezultati su pretežno uslovljeni finansijskom situacijom u klubu, uslovima... Ja sam u Zenicu došao pred sami početak sezone, faktički ni igrača nije bilo u klubu, ali uz sve probleme mislim da sam napravio dobre stvari. Epizoda u Zenici je, istina, kratko trajala, ali ne ljutim se na nikoga." 

Pratite li i dalje prvenstvo u BiH? Kako predviđate borbu za vrh? 

"Željezničar i Sarajevo imaju vrlo dobar tim i borbu će voditi samo sa Zrinjskim. Mostarci su u prvom dijelu sezone pokazali mnogo, a sada imaju i puno boljeg trenera, iako je i Marinović dobar. Ako na kraju bude Zrinjski prvak, Željezničar i Sarajevo ne trebaju biti razočarani, jer je ionako kao prioritet označen izlazak na evropsku scenu. Koplja će se, prema mom mišljenju, lomiti na 'manjim' protivnicima." 

Koliko Vam u Jordanu nedostaje rodno Sarajevo?

"Iako imam u Jordanu sve, ipak je nostalgija za Sarajevom prisutna i veselim se dolasku sredinom maja. Imao sam priliku da živim u državama kao što su Švicarska, Njemačka i Turska, ali Sarajevo je moj grad i naježim se gotovo svaki put kada slušam čuvenu pjesmu Kemala Montena o tom gradu." 

Za kraj, razlikuje li se mnogo fudbal u BiH i Jordanu? 

"Naša liga je mnogo kvalitetnija, međutim ovdje su uslovi bolji. Drugačiji je sistem. Mi koji živimo na prostoru bivše Jugoslavije nismo ni svjesni koliko naša djeca vrijede. Potrebno je samo infrastrukturu popraviti, poštovati više trenere i osigurati im potrebne uslove. Mjesto nam je u samom vrhu", zaključio je Alispahić na kraju razgovora za SportSport.ba. 

U dosadašnjoj trenerskoj karijeri Alispahić je, pored Čelika i Al-Ramthe, imao priliku voditi Željezničar, Sarajevo, Jedinstvo, Ravan Baku, Sabu Battery, Mughan te reprezentaciju Tadžikistana.