Alvaro Arbeloa ima jasan plan za budućnost Kraljeva!

U trenutku kada Real Madrid prolazi kroz rezultatsku i identitetsku krizu, sve više pažnje privlači potez Alvara Arbeloe, koji je odlučio promijeniti smjer razvoja kluba i fokus staviti na ono što je godinama bilo u drugom planu, vlastitu akademiju.

Za razliku od dosadašnje prakse u kojoj su rješenja gotovo uvijek tražena na tržištu, sada se u Madridu sve glasnije govori o unutrašnjim resursima, a La Fabrica više nije samo usputna stanica, već ključni dio budućnosti kluba.

Ono što Arbeloin pristup čini drugačijim jeste činjenica da on ne uvodi mlade igrače iz nužde, već iz uvjerenja, jer ih poznaje iz perioda rada u omladinskom pogonu i svjestan je njihovih mogućnosti mnogo bolje nego bilo koji trener koji dolazi “sa strane”.

Takav pristup već je dao prve konkretne rezultate, a najbolji primjer viđen je u pobjedi protiv Elchea (4:1), gdje rezultat nije bio u prvom planu koliko sastav koji je istrčao na teren i povjerenje koje je Arbeloa ukazao mladim igračima.

Ekipa sa prosječnom starosnom dobi od svega 23 godine pokazala je hrabrost i energiju kakva se dugo nije viđala na Santiago Bernabeu, dok su imena poput Thiaga Pitarcha, Danija Yáñeza i Diega Aguada dobila prostor koji u Realu rijetko ko dobija bez velikog renomea.

Poseban trenutak dogodio se kada je Yáñez na svom debiju asistirao za pogodak, što je izazvalo reakciju tribina koja je nadilazila običan gol i jasno pokazala koliko navijači žele da vide novu generaciju koja dolazi iz klupske baze.

Na kraju utakmice, čak osam igrača na terenu bilo je rođeno u 21. stoljeću, što dovoljno govori o smjeru u kojem Arbeloa vodi ekipu i koliko je spreman rizikovati zarad dugoročnog projekta.

Ovakav zaokret predstavlja ogroman odmak od politike koju je klub godinama gradio pod vodstvom Florentino Perez, gdje su “Galaticosi” i velika imena imali apsolutni prioritet u odnosu na vlastiti razvojni sistem.

Iako je i ranije bilo pokušaja da se uspostavi balans između zvijezda i akademaca, poput čuvene formule “Zidanes y Pavones”, u praksi je taj model rijetko funkcionisao kako je zamišljeno.

Posljednji put kada je Real istinski živio od svoje škole bio je u eri legendarne generacije “La Quinta del Buitre”, koja je donijela ne samo trofeje nego i identitet klubu, nešto što danas ponovo pokušava oživjeti Arbeloa.

Ključna razlika u odnosu na prethodne trenere leži u činjenici da Arbeloa nije samo trener prve ekipe, već čovjek koji je godinama radio s tim igračima, poznaje njihove karaktere, slabosti i potencijal, te sada nastavlja proces koji je lično gradio.

Njegov stil igre dodatno podržava tu filozofiju, jer se zasniva na organizovanom posjedu lopte, agresivnom presingu i brzoj tranziciji, što su elementi koji mladim igračima omogućavaju da dođu do izražaja.

Ujedno, jasno je da Arbeloa ne bježi od autoriteta i discipline, što podsjeća na utjecaj koji je na njega ostavio Jose Mourinho, ali bez slijepog kopiranja njegovog pristupa.

Sve to dolazi u trenutku kada je svlačionica Reala bila poljuljana i bez jasnog pravca nakon neuspjelih eksperimenata s prethodnim trenerima, što je dodatno otvorilo prostor za ovakav radikalan potez.

Pitanje koje se sada postavlja jeste da li je ovo početak dugoročne promjene ili samo kratkoročna reakcija na krizu, ali ono što je već sada jasno jeste da je Arbeloa uspio promijeniti način na koji se govori o budućnosti kluba.

Po prvi put nakon dugo vremena, u Madridu se ozbiljno vjeruje da rješenje ne mora uvijek dolaziti izvana, već da ono može biti stvoreno unutar vlastitih zidova i upravo tu leži najveća vrijednost ove tihe revolucije.