Sarajevski derbi kao reprezentacija stanja duha
Bačena ljaga na lijep aprilski dan · Kolumna
Od svih aktera jučerašnjeg sarajevskog derbija, kojeg je semantički pogrešno zvati derbijem, tek je Husref Musemić, trener Sarajeva šampion. Pravi, istinski, jer tada, 1985. u onoj državi teže je bilo biti šampion nego Legiji iz Warszave dok je za nju igrao Stojan Vranješ, ili Admiru Adžemu, Jadranku Bogičeviću i Krsti Velkoskom svojevremeno. Od svih ostalih igrača, malo ko je osjetio tu slast.
Tražeći nakon pregledane utakmice očekivanog intenziteta, očekivanih budalaština, nelogičnih rješenja, pa na kraju krajeva i rezultata, neku utakmicu domaće lige iz 1999. tipa Željezničar - Gradina, ili Sarajevo - Lukavac, da se moždane vijuge malo oporave, Youtube predloži jednu baš iz te 1985.
Na Koševu su, pred tridesetak hiljada ljudi više nego što ih se okupilo jučer, igrali Sarajevo i Crvena zvezda, a jedan od protagonista bio je i rasni strijelac Husref Musemić. Bilo je posljednje kolo, nakon čega je Sarajevo proslavilo drugu titulu u svojoj historiji.
Kada uporedite tu utakmicu sa ovom jučerašnjom, mada je to dvoje porediti indikacija za pregled kod neuropsihijatra, prosto se zapitate da li je moguće da je 1985. na istom stadionu prikazan 200 puta brži fudbal nego 2018. Ma ko kod da igra. Pričamo dakle o brzini, ne o kvalitetu i idejnim rješenjima današnjih fudbalera.
Ta utakmica iz 34. kola prvenstva Jugoslavije komotno se može uporediti i smislenije je praviti paralele između nje i današnjih partija Manchester Cityja ili jučerašnjih Monaca ili Borussije Dortmund. Sijeva na sve strane, lopta ide kao da je fliper, a ugođaj kao na jučerašnjem duelu Porta i Benfice. Stadion pun kao oko, entuzijazam se prelijeva preko rubova istog.
Da razgraničimo (kako neko ne bi pomislio na eventualno favoriziranje nekoga), da je Youtube ponudio slučajno bilo koju utakmicu Željezničara iz te godine kada je igrao polufinale Kupa UEFA - vidjeli bi isto. Igrači su igrači, a ne imitacije igrača. Rade pravilno ono što se u svijetu fudbala radi pravilno, možda nisu eksperti iz nuklearne fizike, ali su fudbalski pismeni i inteligentni...
Dakle te 1985. Sarajevo je bilo prvak države koja se zvala Jugoslavija, dakle prvak šest republika i dvije autonomne pokrajine, Željezničar je igrao polufinale drugog po kvaliteti evropskog takmičenja. Četiri godine ranije u Beogradu je Željezničar s Veležom igrao finale Kupa. Bilo je to dvije godine nakon što su košarkaši sarajevske Bosne postali prvi evropski prvaci iz Jugoslavije.
Godinu ranije, 1984. Sarajevo je bilo domaćin Zimskih olimpijskih igara, tada nekad nastala je Audicija koja je bila najgledanija predstava u bivšoj Jugoslaviji. "Sjećaš li se Doly Bell" i "Otac na službenom putu" nagrađivani su u Kanu i Veneciji. Bijelo dugme doživjelo je svoj muzički vrhunac ubjedljivo najvećom zabilježenom popularnošću, a ni ostali muzički bendovi nisu bili repa bez korjena.
Od tada negdje datiraju počeci Top liste nadrealista, a oni su predvidjeli - današnju svakodnevnicu! Tada, evo neka to bude 1985. zabilježen je vrhunac stanja duha, kritična tačka prvorazrednosti i početak moralnog, intelektualnog i estetskog, jednom rječju kvalitativnog sunovrata čije je ogledalo današnji društveni kolaps, urušeni sistem vrijednosti pa i utakmica vječitih gradskih rivala, Sarajeva i Željezničara.
(Stanje duha u Sarajevu čak je i neutješne 1994. bilo mnogo bolje nego danas, a o tome može najbolje potvrditi fenomenalni film o neustrašivosti i neuništivosti, "Scream for me Sarajevo", što će od sutra biti u redovnoj kino distribuciji).
Isti kolaps oslikava i današnje stanje javnog gradskog saobraćaja; problemi vodosnadbijevanja; profesori plagijatori koji završavaju fakultete za deset dana; groteskna Skupština Kantona Sarajevo što je mahom sačinjavaju bivše estradne zvijezde, pjevači, voditelji, propali i malo bolji sportisti; šljive posađene pored saobraćajnice...
To što je derbi ponovo bio ispodprosječan nije dakle ništa drugo nego odraz sveopćeg (ne)kvaliteta i doticanja dna pa je o fudbalu bespredmetno pričati. Tek nekoliko poteza za koje možeš reći da su igrački: Ahmetovićevo propuštanje lopte kroz noge, prijem na prsa kada je mislio da je ofsajd, zaobilaženje Bogičevića kao da je panj, dvije povratne lopte poslije kojih je domaćin imao solidne dvije prilike, dva prodora Zajmovića po lijevoj strani i šut mladog Mustafića sa vrha šesnaesterca iz prve.
Jučer je bio 15. april, iako oblačan dan je bio bio vrlo lijep, ugodan, pirkalo je pomalo, maslačci se razložili po livadama, vjetrić širio miris behara, ptice cvrkutale, ubilo se za "sjesti". Jedinu ljagu na dan bacio je taj derbi, jer kod bh. fudbalskih mazohista on neminovno utiče na raspoloženje.
Promo
Nova oprema za nove šampione ringa
Za buduće Spartance: Mozzart uz Bokserski klub Sparta iz Banjaluke
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
