Begić: Iz Fudbalskog saveza BiH me niko nikad nije kontaktirao

U Rubinu pruža sjajne partije

Rođen je prije 27 godina u Posušju. U ovom klubu započeo je svoju fudbalsku priču, da bi preko Hrvatske stigao do Rusije. Prošao je mnogo toga u svoj karijeri, put prema ostvarivanju snova nije mu bio lagan, ali nikada nije odustajao, pa ni onda kada je igrao u Drugoj ligi Jug BiH ili Trećoj ligi u Hrvatskoj. I onda kada se učinilo da je ostvario svoje snove, stigla je teška povreda zbog koje je van terena bio gotovo cijelu sezonu. Uspio se vratiti, danas je neizostavan član ruskog Rubina koji je prije desetak dana na koljena bacio i Zenit.

Begić: Iz Fudbalskog saveza BiH me niko nikad nije kontaktirao

Riječ je o Silviju Begiću, 27-godišnjem odbrambenom fudbaleru Rubina s kojim smo razgovarali nakon još jedne pobjede njegove ekipe i to protiv Arsenal Tule.

Silvije, za sami početak razgovara zamolio bih te da nam kažeš kako je sve počelo, odnosno kada si se prvi put susreo sa fudbalskom loptom?

"Počeo sam trenirati sa nekih sedam godina, kada sam se upisao u osnovnu školu. Otac mi je također bio nogometaš, igrao je u ono staro vrijeme kada se Posušje zvalo Boksit, Može se reći da sam "pokupio" te nogometne gene. Cijeli omladinski staž proveo sam u Posušju, a kao izlazni junior igrao sam jednu sezonu u seniorima u Drugoj ligi Jug. Nakon toga sam otišao u Hrvatsku. Nosim lijepa iskustva iz Posušja. Tu sam se počeo privikavati na seniroski fudbal. Ipak, drugačije je igrati za seniore u odnosu na juniore, bez obzira o kojem rangu se radi"

Iz Posušja "seliš" u Hrvatsku, pa onda u Rusiju?

"Nakon Posušja putem me vodi u Hrvatsku u tamošnju Treću ligu. Nakon sezone odlazim u viši rang, odnosno u Dugu ligu, a onda u Inter Zaprešić u Prvu ligu gdje ostajem dvije sezone. Dobre igre u Interu što se kaže, nisu ostale nezapažene. Stiže ponuda iz Rusije. Istina iz Druge lige, iz Orenburga, no nisam se mnogo mislio. Odlučio sam prihvatiti ponuđeno i evo, nisam pogriješio. Orenburg je u momentu kada sam stigao, ispao iz Premier lige. Međutim, brzo smo se vratili, odnosno samo smo godinu bili u nižem rangu. Mislim da su te sezone u Orenburgu moja najbolje sezona u karijeri".

U Premier ligi Orenburg pruža sjajne partije. Standardan si, sve je više ponuda koje stižu na tvoju adresu ali pred kraj sezone si povrijeđen. Kasnije će se ispostaviti da se radi o teškoj povredi skočnog zgloba i stopala.

"Da, po povratku u Premier ligu igramo sjajno. Najprijatnije smo iznenađenje sezone. Borimo se za Evropu, na kraju će se ispostaviti da nam je za izlazak na evropsku scenu nedostajao samo jedan bod. Dobro sam igrao, mnogi klubovi su se interesovali za mojim uslugama, ali kada sam se povrijedio Rubin je bio taj koji nije odustajao. Iako se nije znalo o kakvoj povredi se radi, odlučili su me uzeti. Kasnije se ispostavilo da se radi o težoj povredi i gotovo cijelu sezonu sam propustio. No, ljudi iz Rubina su me čekali i dočekali. U ovoj sezoni sam standardan, dobro igramo, tu smo u borbi za Evropu. Dva boda smo od mjesta koje garantuje izlazak na evropsku scenu."

Druga liga BiH, pa Treća, druga i Prva u Hrvatskoj, a onda odlazak u inostranstvo. Koliko ti je pomoglo to što si odigrao dvije sezone u najjačem rangu u Hrvatskoj?

"Vidite, pomoglo mi je, ne bi bilo lijepo da kažem da nije. Samo, imao sam i sreće. Možda sam je i zaslužio jer prihvatio sam rizik i otišao u Drugu ligu u Rusiji. Dakle, pomoglo mi je ali moram reći da u Hrvatskoj nisam uživao u fudbalu kao što recimo uživam u Rusiji."

Dolazak u Rusiju značio je i nove izazove. Jesi li se bojao? Kako ćeš se priviknuti, kako ćeš biti primljen?

"Želio sam otići iz Hrvatske, bio sam svjestan svih izazova koji su ispred mene. Normalno je da čovjek razmišlja o svemu. No, imao sam sreću kada sam došao u Orenburg s obzirom da me je dočekao jedan igrač sa naših prostora. Mnogo mi je to značilo. Imao sam malo problema sa jezikom na početku, ali brzo sam i to prevazišao. Što se tiče kulture, ljudi u cjelini, dosta su slični nama i po tom pitanju je sve bilo u najboljem redu. S druge strane po dolasku u Rubin je bilo malo drugačije. Došao sam kao pojačanje, svi te znaju, igrao si dobro u bivšem klubu i onda je sve mnogo lakše. Ta povreda skočnog zgloba i stopala mi je pravila probleme, ali bio sam psihički jak, imao sam podršku iz kluba i znao sam da će sve biti u najboljem redu. Prihvaćen sam odlično, došao je i novi trener čije povjerenje uživam. Klub je vrhunski, uslovi su mogu slobodno reći evropski. Vaše je da trenirate i igrate najbolje što možete i samo o tome se brinete".

Slobodnog vremena nemaš mnogo?

"Nema mnogo slobodnog vremena, no ono što bude uglavnom koristim tako što se družim sa 'našim' ljudima. Upoznao sam grad Kazanj. Što bismo mi rekli, grad je 'top'. Imate sve što možete da poželite, uglavnom se družim sa saigračima koji dolaze sa naših prostora. Odlazak u restoran, večera, kućno druženje i to je to. Ništa specijalno".

Kakvi su ciljevi kluba u ovoj sezoni?

"Tu smo negdje, pri samom vrhu. Evropa je cilj, mlada smo ekipa, puna potencijala. Mislim da možemo ostvariti cilj, no i ako ne uspijemo, ovdje nije propast svijeta. Za razliku od prošle sezone s novim trenerom smo se 'podigli'. Igramo dobro, mnogo bolje nego prošle sezone i mogu reći da smo svi zadovoljni."

Ruska kuhinja?

"Iskreno, meni se ne sviđa. Način pripreme jela mi nikako ne odgovara. Bilo mi je teško po tom pitanju. Nedostaje mi naša hrana, poželim se bureka. Sad je malo drugačije jer u Kazanju ima mnogo naših restorana."

Možeš li nam opisati tvoj radni dan u Kazanju?

"Budim se oko 8:00, u kampu sam oko 9:00. Radi se o vrhunskom kampu, jednom od najboljih u Rusiji. Tamo uvijek doručkujem. Onda sa svojim Balkancima posjetim da tako kažem sobu za odmor, gdje malo popričamo, slušamo našu muziku. Nakon toga idem malo u teretanu, razgibam se i onda kod fizioterapeuta. Pripremim se za trening koji u zavisnosti od dana u sedmici, traje sat i pol do dva sata. Nakon treninga opet malo idem u teretanu, pa masaža i to je to. Ako imamo neki sastanak ili teoriju onda ručamo u kampu, ako ne onda u neki restoran na ručak. Uglavnom se hranim u restoranima jer kao što sam rekao, nisam ljubitelj ruske kuhinje. Onda odmor do večere, pa opet restoran. Takva je eto jedan dan fudbalera u Rubinu."

Korona u Rusij?

"Svake sedmice su testiranja, dosta igrača u Rusiji je inficirano ili pak u karantinu zbog kontakta. Bilo je i kod nas. Ja sam hvala Bogu ranije prebolio. Inače, dosta je uticalo na sport. Manje je gledalaca, ljudi se boje doći na utakmicu. No, ipak u Rusiji je možda i bolja situacija nego u Evropi. Vidim da tamo gledaoci uglavnom ne mogu ni dolaziti na utakmice. Ovdje je malo drugačije, mislim da nekih 50 posto kapaciteta stadiona može biti korišteno, no ljudi se boje pa nešto pretjerano ne dolaze. Shvatam ih."

Za kraj razgovora namjerno smo ostavili temu bosanskohercegovačke reprezentacije. Da li su te kontaktirali iz Fudbalskog saveza BiH?

"Nikad me niko nije kontaktirao. Iskreno, nadao sam se još prije dok sam igrao u Orenburgu. Pružao sam doista sjajne partije i nadao sam se da će barem tada biti neki kontakt. Međutim, ništa. Što se tiče bh. pasoša, naravno da imam, prijavljen sam u BiH, tu sam rođen. Možda ljudi nisu ni znali, šta znam. Igrao sam u Hrvatskoj, pa su više hrvatski mediji pisali jer imam i hrvatski pasoš. Bio sam te sezone u 10 najbolje ocijenjenih igrača u inostranstvu. Ja sam ranije govorio, ko me prvi zovne da ću se odazvati. Međutim, niko nije zvao. Možda su me i pratili, pa vidjeli tu povredu. Ne znam, uglavnom niko me nije kontaktirao".

Ukoliko bi "sutra" stigao poziv za bh. reprezentaciju da li bi se odazvao?

"Iskreno, da se niko ne uvrijedi, sada kada bih dobio poziv ne znam da li bih se odazvao. Ne bih želio biti bahat ili da se tako protumače moje riječi. Trenutno radim na tome da završim ruski pasoš, imam ruske agente, žele da mi završe njihove papire kako ne bih bio stranac. Ipak, reprezentativni poziv je poziv. Ne znam, možda bih drugačije pričao da sam dobio poziv. Rekao sam već, da sam ranije dobio poziv sigurno bih se odazvao. A, sada, iskreno, da se niko ne uvrijedi, morao bih dobro razmisliti".

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (14)

Jbt, jedna sezona u Rusiji i odmah "niko ne zove". Mada brate, čim ti vagaš, Hrvatska, BiH, Rusija, pod parolom ko prvi zovne, ne treba te ni zvati. Za reprezentaciju se igra čisto srcem.

ryan.giggs

Star...

tuzlaak

Star 27 godina? Pa jarane nismo Njemačka pa da biramo

Ade1987

Dzaba dobre igre, ako si nepodoban. Tako to u BiH funkcionira

arijan10

Medijsko nametanje, nista posebno po mom misljenju...

Mowzilla

ne valja ti mjesto rođenja

plemic

Kod nas samo znaju za igrace ako pobjede veliki klub ili ako ga neka druga reprezentacija hoce onda se nasi probude i oni hoce slabo mi imamo skauta koji prate nase igrace po svjetu zato mozda nekih od omladinaca se i odluce igrati za drugu repku hvala Bogu pa sad imamo Misimovica koji se trudi i prati koliko moze nase igrace odnosno koji mogu da igraju za nas

Eno30

Znali neko koju poziciju igra u timu.

user1604155860

Stoper

Milfhunter

Nema se on šta buniti što ranije nije primijećen. Ko će ga primijetiti u tom smislu kad je igrao u nižim ligama, realno. Koliko sam shvatio ovo mu je prva sezona u 1. ligi Rusije i uopće prva u najvišem rangu u profesionalnom fudbalu?

Boss

Ipak je igrao više sezona. Ok, sretno kako god.

Boss

Moras uletit kesa loma, tako to hoda

hame

Pa miša mu kako te niko nije primjetio

red devil mo
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.