Bh. fudbaler u avanturi života: Vrućine su velike, a aligatore srećem svaki dan · Intervju

Na ovu egzotičnu destinaciju 'trbuhom za kruhom' zimus je otišao i Tarik Isić. Loša situacija u Čeliku primorala ga je da napusti Bilino polje i upusti se u azijsku pustolovinu, a potpisivanju za tamošnji Perak prethodio je probni rad kroz koji je uspio pokazati da zaslužuje priliku.

Kakvi su mu dojmovi nakon što je prvi put otišao iz BiH, kakav je fudbal i život u Maleziji i koja je razlika između tamošnjih i ovdašnjih uvjeta otkrio nam je u razgovoru dok traje pauza zbog koronavirusa.

Fudbal, a pogotovo život u Maleziji, zna biti jako zanimljiv.

"Svi znamo da u bh. fudbalu nije najbolja situacija, da svi više-manje teže da idu u inostranstvo i tamo pokušaju nešto zaraditi. Kada mi se ukazala šansa da idem u Maleziju nisam se mnogo dvoumio jer je pitanje hoće li opet nekad doći, a više nisam ni toliko mlad, mora se misliti i na budućnost", javio se Isić iz Malezije za SportSport.ba i potom nastavio priču:

"O fudbalu i samoj zemlji nisam toliko znao. Otišao sam praktički u nepoznato, ali nisam zažalio. Klub je dobro organizovan, svako se bavi svojim dijelom posla, tako da je na meni da, čim počne sezone, opravdam povjerenje igrama na terenu."

Mnoge stvari su ga, priznaje, iznenadile.

"Narod kao narod je mnogo ljubazan, gostoprimljiv i gotovo uvijek nasmijan. Teško se jedino bilo naviknuti na klimu. Dođete iz minusa odjednom na mjesto gdje je temperatura iznad 35 stepeni, velika je vlaga, nekada se moraš okupati i pet puta u danu", kroz smiješak dodaje Isić.

Rekao je par riječi i o tamošnjem fudbalu.

"Dosad sam odigrao četiri utakmice za Perak i po onome što sam vidio mogu reći da je fudbal drugačiji nego kod nas. Recimo, taktički su slabiji, ali ovdje ima dosta dobrih stranih igrača. I tereni su odlični. Inače ovdje se najvjerovatnije fudbal neće igrati sve do 1. septembra. Malezijci ne žele rizikovati, čekaju da se sve stabilizuje."

Dane najčešće provodi igrajući PlayStation, a prilagodbu mu olakšavaju i ljudi s naših prostora.

"Tu je Anthony Golec, Australac koji je porijeklom iz Hrvatske, a puno vremena provodim i sa trenerom Mehmetom Durakovićem. Uvijek je lakše kada imate nekoga ko govori istim jezikom kao i vi."

Otkrio je još neke zanimljivosti.

"Posebno ću pamtiti prvo gostovanje. Putujemo i stanemo usput na neko odmaralište, izlazim iz autobusa, kad ono 50 metara od mene slonovi hodaju. Najnormalnije. I ovdje gdje živim, recimo, ima jedno vještačno jezero u kojem se nalaze aligatori. Prolazim kraj njih skoro svaki dan."

Mali broj fudbalera iz BiH je inače imao priliku igrati u Maleziji. U Sarawaku je veliki trag ostavio Muamer Salibašić, koji je jedan dio karijere proveo u Željezničar, a sa Grbavice je u Maleziju devedesetih godina otišao i Alen Bajkuša. On je nosio dres Penanga.