"Bili smo kokuzi, a onda u Atleticu dobijem BMW i gledam Vierija kako mijenja žene kao čarape"

Priča Radeta Bogdanovića - od Grbavice do Madrida

Rade Bogdanović je imao zavidnu internacionalnu karijeru, a sve je počelo od Grbavice. Pred početak rata je otišao iz Sarajeva, a u karijeri je nastupao za velikane poput Werdera i Atletico Madrida.

"Bili smo kokuzi, a onda u Atleticu dobijem BMW i gledam Vierija kako mijenja žene kao čarape"
"U drugim klubovima sam igrao za novac, u Želji je bila čista ljubav. Pamtim te datume, dan kada sam debitovao na Grbavici je važan kao i dan kada sam dobio dijete"

Raskošni talent i golgetersko umijeće pomogli su mu da 'vidi svijeta', da prođe nekoliko zemalja širom svijeta i da ostvari ono što mnogi nisu. I naravno, kako to biva, iza takvih avantura mali je milion priča, neke su manje lijepe, neke su užasne, od nekih Bogdanović ne želi da pobjegne...

U intervjuu za SportSport.ba bivši reprezentativac Jugoslavije i nekadašnja mlada nada Željezničara govori o počecima, nastupima u velikanima, igranju namještene utakmice, poklonjenom BMW-u, Edinu Džeki, Svjetskom prvenstvo.

Ljeto je pred nama, ali Svjetsko prvenstvo je glavna tema. I u Beogradu, zar ne?

"Trenutno se pripremam za ljetovanje, a da vam pravo kažem, ništa pametno ne radim. Pripremam se za Svjetsko prvenstvo, u kafiću smo kupili veliki televizor, bit će pića, meze, znate kako mi to na Balkanu radimo".

Koga vidite kao favorita na Mundijalu, koliko vjerujete Srbiji?

"Srbija nije velika reprezentacija u fudbalskom svijetu, ona nije baš favorit, treba ipak mnogo toga da se posloži da bi to bila. Po meni je Brazil prvi favorit, jer po prvi put imaju tim. Krasi ih timski duh, a imaju jak vezni red. Novi trener Tite sušta je suprotnost od Scolarija koji ih je unakazio. Mislim da je osnovna karakteritsika timska igra i to će se sada vidjeti".

Ko će biti glavna faca ili zvijezda na SP-u?

"Glavna zvijezda će biti Neymar jer je imao sreću u nesreći da se povrijedio na vrijeme, pa se lijepo odmorio, oporavio i mislim da će biti svjež. Ostali igrači su iscrpljeni, umorni. Messi je uvijek Messi, ali Neymar će obilježiti turnir u Rusiji".

Hrvatska?

"Po meni Hrvatska uvijek ima jaku reprezentaciju, nasljednici su one bivše Jugoslavije, stare fudbalske škole. Svake godine izbace po nekog velikog i dobrog igrača. Imali su problema u kvalifikacijama i promjenu tenera. Ali kada imate Modrića, Perišića, Kramarića, onda nemate briga. To su jako dobri igrači, nonstop igraju velike utakmice. Uz malo sreće mogu da doguraju do četvrtfinala ili polufinala, a možda i finale. Ko zna".

Igrali ste za velike klubove poput Atletico Madrida ili Werdera? Kako sada gledate na te periode života?

"Svjestan si toga tek onog trenutka kada završiš. Kada igraš, sve ti je to normalno. Kada igrate s takvim zvijezdama poput Vierija ili Pizarra, to je onda normalna priča. Možda niste ni svjesni njihovih veličina, mada sam više gledao ljudske kvalitete. Sve su to inače obični momci".

Postoji li možda neka anegdota iz tog perioda?

"Trebalo bi nam dobro jagnje na Trebeviću da se ispričamo i da sve to otkrijem. Ulazili su ti momci u Atleticu bosi u kola poslije noćnog života. Mene je oduševio recimo Pizarro u Werderu. On je sa 19 godina znao i radio specijalni program za fizičku spremu i za ishranu. Vieri je bio neobičan, odrastao je u Australiji, otac mu Italijan i majka Francuskinja, a nije bio namazan. Bio je onako fin igrač".

Nogometaše obično progone misice i razne manekenke...

"Imao sam sreću da sam se oženio sa Sarajkom jako mlad i nisam obraćao pažnju na te beštije. One se obično lijepe za nogometaše i milione. Vieri ih je mijenjao kao čarape, a i dan danas. Valjda je bila poenta da pronađeš idealnu ženu, oženiš se, formiraš porodicu, ali eto Vieri i dan danas živi tako".

Željo ima posebno mjesto u srcu

"Iskren da budem, od svih klubova u kojim sam igrao najviše volim Želju. Tamo sam ponikao, proveo djetinjstvo, prošao sve škole. Rat je napravio to što je napravio, morao sam mlad da idem. To je klub koji ja volim, u ostalima sam zarađivao novac. Ali tu nema ljubavi, Željo je jedina ljubav. S 12 godina sam došao na Grbavicu u junu. Debitovao sam 26. marta 1986., te datume ću vječno da pamtim. Debi za Želju mi je kao rođenje djece. Sve to polazi od obrazovanja. Nosim to iz kuće, da cijenim kad ti neko nešto pruži, a Željo mi je u to doba puno pružio da se razvijam, pružio mi je šansu da igram u svim selekcijama. Igrao sam za Želju iz ljubavi, nisu bile plate kao danas. U drugim klubovima sam igrao za novac".

Kokuzna vremena

"Uvijek sam to govorio, ljudi koji me znaju i sve što kažem govorim iz srca, ali najbolji odbrambeni igrač s kojim sam igrao i protiv kojeg sam igrao je Suvad Katana. Pobjegli smo iz Sarajeva, imao sam 500 maraka, njemu i Vidoviću sam dao da kupe karte za Belgiju, a to bih i danas urado. Oni bi isto uradili za mene. Mi smo bili baš kokuzi u to vrijeme".

Pamtite li Manijake?

"Ja mislim da su to jako zahtjevni i razmaženi navijači bili tih osamdesetih. Bilo je i vrijeđanja i hvaljenja. Ti navijači su bili privrženi Željezničaru, ali nekada su pretjerivali. U gradu s toliko zvijezda, ja sam obožavao da donosim lopte, ali nikada nije bilo lako igrati pred tim navijačima. Koliko god bili majstor".

Namještanje u Atleticu?

"Tada se namještalo, a i danas se namješta. Ništa to nije novo i spektakularno. To svi rade. Pa kada vidite da neko povede s 1:0 u 4. minuti i ostane 1:0. Šta će onda biti? Nego sam ja to rekao da nas zaštitim, vazda mi Balkanci krivi, sve po nama, a drugi kao fini, e pa ne može tako".

Debitovali ste za Atletico s dva gola?

"Fenomenalan je bio početak u Madridu. Jako dobro sam startovao do povrede. Iskren da budem, kada dođete iz Japana i iz fudbalskih nedođija, sve je drugačije. U Atleticu zabijete gol, sljedeći dan svi pišu o vama. Poklone vam novi BMW. Rade je tada vozio crveni 319".

Imali ste tri nastupa i dva gola za Jugoslaviju, a onda?

"U to vrijeme, a i danas dan se zna ko sastavlja ekipu. Menadžeri i mafijaši, svi oni koji imaju upliva za dobre transfere. Nisam se mogao izboriti. Pošteno su me pozvali, pošteno sa im vratio, ostalo njima na obraz".

Edin Džeko je imao sličan put...

"Džeko da nije sa Balkana i Bosanac, imao bi jači i veći status u Evropi. Ima ga, ali nedovoljno s obzirom na rezultate i na igre koje je pružio. Mislim da jedan ozbiljno dobar centarof, da je Brazilac, bilo bi ko zna šta. Ne bi izlazio s naslovnih strana. Pruža dobre partije u Manchesteru i Romi, ali ne pridaju mu toliku važnost kao što bi trebali".

A priča je s Grbavice, počelo je od rata...

"Svi mi imamo neke svoje priče. Sarajevo je oduvijek bilo rasadnik dobrih nogometaša. Ja ih znam na desetine, a koji nažalost nisu uspjeli. To je inat, što nas više j**u, to smo mi bolji. To je jednostavno zemlja osuđena da bude politički talac cijelog svijeta, ali rad i snalažljivost nam ne mogu osporiti".

Kada ste ponovo u Sarajevu?

"Ja sam za desetak dana u Sarajevu, dolazim često. U dva mjeseca sam bar 4-5 dana tamo. Dobar sam prijatelj sa Fadilom Žerićem, najboljim fudbalskim tehničarom u Želji, ali nije volio da trči" (smijeh).

Komentari (0)

Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.