"Bisere pred svinje"

Kada je odštampala svoje dvije knjige "Psihologija sporta", profesorica na Filozofskom fakultetu Jasna Bajraktarević studentima je pojasnila zbog čega ima mnogo slika u knjizi. Da razbiju monotoniju.

Lakše je i prijemčljivije, saznali su to kognitivni psiholozi tokom dugogodišnjih psiholoških istraživanja, umu da usvoji informacije i prihvati suhoparno štivo kada je ono praćeno slikom. Slika govori više od hiljadu riječi.

U prijevodu, to što ljudi više čitaju magazine i novine koje su nažalost na izdisaju razumljivije je nego da čitaju knjige jer je su većini one dosadne. Kod nas, jako je malo onih koji uopće išta čitaju, ali to možda nije ni toliko strašno koliko je zastrašujuće rasprostranjen animozitet prema onima koji se od prosjeka izdvajaju u svome govoru i nastupu, a o znanju i da ne govorimo. 

Jučerašnji nastup Amara Osima u emisiji o Svjetskom prvenstvu koje se emituju svaki dan, jedan je iz plejade tipično njegovih, no da se portali redom nisu okoristili prijedlogom kada je voditelju sugerirao da promijeni temu jer je realno, ali zaista najobjektivnije totalno nezanimljivo pričati o Panami (osim u kontekstu koji nije fudbalski) ne bismo saznali da je poslije Velida Spahe, Zorana Šuke, Anela Džankovića i Igora Kristića "državni neprijatelj broj 1" i Amar Osim. I to opasniji od sve četvorice ovih zajedno.

Uvidom u podatke Google Analitycsa ubjedljivo načitaniji tekst na ovome portalu jučer je bio o Amaru Osimu, voditelju i Panami, sa isto tako ogromnim brojem uvreda koje su se odnosile na fizički izgled, mimiku, gestikulacije, da ne nabrajamo dalje.

Osim, izaziva reakciju, kakve ne izazavaju ni Robert Prosinečki ni maestralni Anton Samovojska na HRT-u. Zanimljivi su, jednako uzbudljivo ih je slušati, ali džaba. Izazove ih nekada Joško Jeličić zato što se ne libi reći ono od čega svi zaziru, a prešutno se s tim slažu. Ili kaže nešto što u svojoj zasljepljenosti mase ne mogu da vide i pojme.

Po ovima što sikću i pjene, a iz priloženog bi se zaključilo da im ne pada napamet slušati "sirovinu koja gostuje na BHRT, jer mu je to plafon" oni bi da je on dosadan, da liči na jaje koje liči svakom drugom jajetu, da ni slučajno ne iskače i kalupa i bude prirodan. Treba biti ukočen, neprirodan, pričati opća mjesta. Ne treba ga zvati uopće, oni bi, kao, slušali nekog drugog.

O tome šta se može naučiti iz Osimovih izlaganja pa da ljudi počnu malo drugačije gledati na fudbal, suvišno je pričati jer mu ne valja košulja.

Trofejni bh. stručnjak vjerovatno je najzanimljiviji govornik ne samo u BiH nego i na ovim prostorima generalno. Ne samo u sportskom kontekstu. Ali kome, jadan ne bio, pričaš. Kome?

"Kome biježiš stranice, kad gaje sintetiku"