Prošao je prvi dan Eurobasketa u Jasenicama. Nekako smo se nadali, da će nas biti dobar, ugodan, ali ništa od toga. I osmi put na velikim takmičenjima startali smo porazom, ovaj put nas je sredila Latvija ili bolje rečeno sredili smo sami sebe.
Aco Petrović je posljednjih mjeseci sve svoje najave, analize završavao upravo sa Latvijom, kao najvažnijom utakmicom za nas, utakmicom koju moramo dobiti. Vjerovatno ni u najgorim noćnim morama Petrović nije mogao vidjeti ovakav rasplet stvari u prvoj utakmici.
Latvija je slavila 11 razlike, mi smo ubacili tek 75 poena te smo usput proslavili Rolandsa Freimanisa koji je utakmicu zaključio sa 24 poena. Mi na parketu nismo ponudili ništa osim možda nervoze koje je bilo u solidnim količinama.
Previše vremena nemamo, nade imamo da bi možda sve to moglo preokrenuti već danas protiv Srbije iako realno to neće ići tako lako. Pogotovo nakon što smo vidjeli i preostale selekcije na djelu.
Makedonija je također poražena na startu, ali na jedan drugačiji način. Zahvaljujući sudijama koje nisu vidjele kako je Milko Bjelica povukao mrežicu u trenutku kada je Čekovski pokušao pokupiti otpadak. Crna Gora je slavila pola koša, dok su Makedonci ostali ogorčeni, Aleš Pipan posebno.
Na kraju su Makedonci uložili žalbu, dok je FIBA vrlo brzo iz svog kratkog pregleda utakmice izbacila sporni trenutak koji je odlučio pobjednika. Ono što smo do tog trenutka vidjeli, jeste da obe selekcije imaju svojih loših trenutka, ali da se isto tako znaju vratiti na pravi način.
Srbija u Jasenice nije stigla razbacujući se nekim velikim najavama, ali je Dušan Ivković izabrao pravu ekipu. Ekipu koja je Litve koju opet mnogi guraju u uski krug favorita, pokazala da ima kvalitetu, širinu, da je opasna na vanjskim linijama, baš kao i pod košem. I opet iskusni Ivković puše i na hladno, pokušavajući dosta uspješno držati ekipu na zemlji.
Litvanci su uvijek mogli puno, ali su često znali iskočiti. Onako kao prava šuterska ekipa koja naravno živi i umire od šuta. Protiv Srbije nije bilo šuta, Kleiza i ekipa su se ispucavali i poraz nisu mogli izbjeći. Sada u svakoj narednoj utakmici moraju dati maksim ako žele dalje.
I za kraj o navijačima. Ne možemo se oteti dojmu da je najmanje gledalaca bilo na utakmici između BiH i Latvije. Očekivali smo više, pogotovo naših navijača i bolju atmosferu. Ko zna možda se naši navijači čuvaju za nastavak turnira. Ako nije bilo prave košarkaše atmosfere u prvoj utakmici onda svakako jeste u preostalim dvobojima. Za to su se pobrinuli prvo navijači Makedonije i Crne Gore, a onda i Srbije i Litve.
Posebno su impresivni Litvanci među kojima možete vidjeti osobe sa šezdeset i više kako uporno udaraju u bubanj, ali i majke sa malim bebama.
Kakva je atmosfera bila u dvorani takva je bila i u lokalima u Jasenicama, Kranjskoj Gori, gdje su se mogle čuti trube, pjesma navijača Srbije i Crne Gore, a bilo je i Makedonaca, Litvanaca. Jedino smo bili nekako tihi, povučeni, valjda previše utučeni nakon poraza, nešto nam nije bilo do pjesme....
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
