Boris Stanišić: Tražim psihijatra koji će me naučiti kako da uživam u utakmicama · Intervju

Kad bi naši pomenuti klubovi i bilo koji drugi u našoj zemlji ostvarili barem pet promila uspjeha kao njemački ili engleski pa to bi i imalo smisla. Ovako, jedini koji zalužuje da ga se zakiti bilo kakvim epitetima jeste Boris Stanišić, alfa i omega novog premijerligaša Zvijezde 09 iz Etno sela Stanišići pokraj Bijeljine.

Što je Boris specifičniji od ostalih alfi i ostalih omega bh. fudbala? Zato što je njegov put išao postepeno. Nije kupio klub i odmah preko noći došao u najviši rang, već je radio posao iz ljubavi, pa ga je onda ljubav nosila sve dalje i dalje.

"Kada sam pravio Etno selo nikada mi novac bio prvi na pameti, nisam uopće razmišljao o tome koliko ću zaraditi novca. Nikada nisam ni bio rob novca. Sve je išlo nekako spontano i sve što radim, a i ljudi koji me poznaju mogu potvrditi da sve ono što zaradim ulažem u stvaranje novih vrijednosti. Ne znam jeste li vidjeli sad SPA centar u sklopu Etno Sela, to je urađeno na zaista najvećem mogućem nivou. Da se isti nalazi u Njujorku ili Londonu, ni tamo se ne bi postidjeli njime", priča u Stanišić u razgovoru za SportSport.ba

Jučer ste se na stastanku predstavnika premijerligaša sa predstavnicima NSBiH prvi put našli među elitom, svi na jednom mjestu. Prema onome kako su se prema Vama ophodili, dočekani ste vrlo srdačno.

"Pa jeste stvarno, svi su bili vro blakonakloni prema predstavnicima Zvijezde 09, što čovjeka može da raduje. Vidio sam tu upravo, a znam i odranije da postoje animoziteti između nekih klubova. Nisu svi prema svima srdačni kao što su bili prema meni, ali ja se u te njihove nesuglasice ne petljam. Ja sam novi, pa je to razumljivo, ali u suštini nastojaću da tako ostane i u budućnosti.

Šta mislite je su li prema Vama iskreno srdačni ili žele da u Vama imaju partnera kada im nešto zatreba? Mnogi su i ranije dolazili u Stanišiće.

"Ja ne želim da tako razmišljam da bih trebao s nekim biti u dobrim odnosima jer će mi to valjati ili radi bodova. Imao sam nakon sastanka s NSBiH i nekoliko susreta sa predstavnicima timova i njihovo iskustvo jako cijenim. Na kraju krajeva to su ljudi koji ti mogu reći kako da se ponašaš u određenim situacijama. Za mene je ovo sve novo i svačiji savjet je dobrodošao. A istina je da se s mnogim znam odranije jer su mnogi dolazili u Etno Selo."

Kako se osjećate kada znate da je klub iz jednog malog mjesta postao Premijerligaš? Rekli ste prije sastanka da Vam je najmanje bitno kakav ćemo sistem takmičenja imati naredne sezone.

"Teško je riječima opisati kako se osjećam nakon ulaska u najviši rang. Bila je naporna sezona zaista i kad je okončana svima nam je laknulo. Možda sam i ja malo pogriješio što sam na početku sezone izbnio u javnost da idemo na Premijer ligu.

Zašto? Zbog pritiska?

"Nije bio toliki pritisak među igračima, koliko ekipe koje pretenduju da budu prvaci izazivaju kod drugih veću motiviranost i želju da se dokažu i pomrse vam račune. Bodu bolji svi nego što zaista jesu. Ja sam kandidaturu za ulazak u Premijer ligu najavio na realnim osnovama, znao sam da to možemo i to je bio naš cilj. Ali onda bilo je sve previše stresno, hvala Bogu da je završila više sezona.

Niste se dakle slučajno plasirali u PL, već je to proizvod plana i strategije. Kada se dostigne jedan cilj, obično bude postavljen drugi. Šta je cilj u narednoj sezoni, kakvi su planovi?

"Ispričat ću Vam jednu anegdotu, moj djed kada je prije pekao rakiju imao je kazan od 50 kilograma koji je obično davao sedam litara rakije. Onda je on svojoj djeci rekao kako ne želi više da mu kazan donosi sedam, već 14 litara. Onda bi oni nakon svakog litra počeli rastavljati kazan i tačno bi na sedmom litru stigli dobiti 14. Šta žeim reći: Cilj mi je da osvojim Premijer ligu, jer samo kada visoko postaviš letvicu možeš očekivati da ostvariš stvarni cilj. Ja bih volio i bio zadovoljan da ostanemo u ligi, ali to ne smije biti cilj, jer to može biti opasno. Moraš ipak napasti malo više i sa ovom ekipom kakvu stvaramo i sa kojom se namjeravamo takmičiti mislim da možemo biti u vrhu."

Zanimljivo je to poimanje posebno što je vrlo mala razlika između naših ekipa, što bi rekli sve je to "u pet deka". Šta u takvim, podjednakim, uslovima smatrate presudnim da bi se neko izdvojio?

"U pravu ste, ekipe su tu negdje. Kako se kome otvori. I nema više malih i velikih ekipa, koliko god Željo i Sarajevo bili velika imena. U našim uslovima kada su igrači većinom podjednakog kvaliteta i kada nema drastičnih razlika mislim da je najbitnije kakvog trenera ko ima. On je taj koji nekim svojim potezom može prelomiti, a najbolji je onaj koji zna u toku utakmice napraviti prevagu."

Malo je kod nas takvih koji aktivno sudjeluju u utakmicama i vide igru. Gledati i vidjeti nije isto. Koga od trenera u BiH najviše cijenite, a koga bi od svjetskih trenera doveli da imate tu mogućnost.

"Po meni trener osim znanja i te sposobnosti da djeluje u datom momentu treba da ima čvrst karakter. Meni su te ljudske osobine značajnije od toga koliko je ko uspješan. Zato više ljudski, moj zemljak Husref Musemić je neko koga posebno cijenim. A od inostranih, Jose Mourinho mi je poseban, kao i mnogima drugima. On je primjer da neko ko nije bio u fudbalu također može uspjeti u fudbalu. On je poremetio čitavu ustaljenu praksu u fudbalu. Pameću, svojom zanimljivošću, psihologijom, ne znam više koji pristup preferira, uspio je nešto što nikome prije njega nije pošlo za rukom.

Od klubova čiji bi model preslikali?

"Primjer Krupe je za svaku pohvalu. Oni su najmlađi klub u Premijer lgi, ali plivaju kao da su tu dugo. I relativno su uspješni. Njih treba zaista respektovati. Rudeš u Hrvatskoj također, klub moga prijatelja Ivana Kneževića. Svi su mislili da će ih "kantati", a onda su u drugom dijelu sezone nanizali pobjeda, dobili Hajduk. Nema više malih timova, nikoga ne treba podcijeniti.

Rekli ste da ste previše stresno preživjeli kraj sezone u Prvoj ligi RS. Šta onda tek očekivati u Premijer ligi. Spremate li se na uzbuđenja?

Ja volim fudbal stvarno, ali nikako nisam uživao u posljednjem dijelu sezone. Zato sada tražim psihijatra da mi pomogne i nauči me kako da gledam utakmice sa užitkom, bez srkleta, da ne lomim živce. Gledam one evropske igrače i trenere, izgubi utakmicu on se smije, nema nikakve tuge na njegovom licu, a ja ovamo po tri dana tužan hodam. Ne razumijem kako. Možda sam ponavljam malo požurio s najavom, imali smo taj cilj i bili skoncentrisani na njega, ali mora me neko naučiti kako da poraze podnosim lakše

Kad je fudbal u pitanju, a rekli ste da Vem je novac bio u drugom planu, šta Vam je bio motiv. Zašto fudbal i šta Vas najviše motiviše da se bavite jednim fudbalskim klubom?

"Kazao sa da sve što radik radim iz ljubavi. Tako sam krenuo i sa turizmom. Možda je Etno selo popularno jer se osjeti da je iz ljubavi stvarano. U fudbalu konkretno ja se oduševljavam njegovim značajem i drago mi je kada vidim da mnogo djece igra fudbal, a najveći uspjeh po meni je stvoriti pravog igrača, pa daj nešto zaradi. Vidjeti na TV-u nekoga ko je bio kod tebe, koji je odatle krenuo ili postao igrač to bi mi bila najveća satisfakcija."

Vi ste zapravo iz sela Brgule gdje je postojao klub Zvijezda Brgule. Ne mislite u budućnosti mijenjati ime?

"Da, Brgule su selo u kojem je osnovan klub 1980. Pero Stanišić bio je istinski zaljubljenik u fudbal i na njegovu inicijativu napravljen je klub koji je igrao prvo seosku ligu, a potom i opštinsku. Dueli u tadašnjim seoskim ligama bili su izuzetno popraćeni i uzbudljivi, to su bile strašne utakmice, ja sam branio u tom klubu do svoje 20. godine i odlaska u Sarajevo. U ratu se klub ugasio, a mi smo 2009. došli na ideju da oformimo novu Zvijezdu, pa je zato sufiks 09.

Zvijezda nije dobila ime po Crvenoj zvezdi već najljepšoj planini u ovome dijelu svijeta, koja je visoka 1,350 metara i obrasla u predivnu crnogoričnu šumu. Nemam namjeru mijenjati ime zbog svojih predaka. Na kraju krajeva ovo je jedno Udruženje građana koje ja samo ponajviše finansiram. Da želim promijeniti ime klub bi se onda zvao Etno selo Stanišići, ali mislim da bi bilo kontraproduktivno. Ne bi bilo nafake, kako kažu..."