Je li došlo vrijeme da sačuvamo obraz?
Borise, dobro razmisli i odluči za koga želiš igrati
Košarka u Bosni i Hercegovini odavno je na niskim granama, izlaz iz mraka se još uvijek ne nazire, a zašto je tako vjerovatno najbolje znaju odgovorni.
Godinama slušamo kako se naši igrači opredjeljuju za druge reprezentacije, kako nam Slovenci, Hrvati, Srbi, Turci i ko sve ne kradu igrače. Takva priča je aktuelna još od uspostave košarke u ovoj državi nakon okončanja rata. Koliko smo puta samo čuli onu otužnu odluku FIBA-e da potencijalni reprezentativci ne mogu nositi dres Bosne i Hercegovine?
Vjerovatno ni sami ne znamo. Igrače gubimo kao na traci, a država koja broji nešto više od četiri milona stanovnika to sebi ne smije dozvoliti. Malo je nevjerovatno da je u više od 90 posto slučajeva naš Savez, ma ko sjedio u njemu izgubio bitku za naše košarkaše. Da li odlukom FIBA-e, ili odlukom pojedinaca koji dres našeg nacionalnog tima nisu ni željeli.
Budimo realni takvi nam ni ne trebaju niti će nam ikada trebati. Dres ove reprezentacije mora da bude svetinja. Jer ako je mogao biti Nenadu, Dževadu, Gordanu, onda mora da bude i Emiru, Borisu, Damiru, Ognjenu, a nažalost sasvim je izvjesno da nije.
Najnoviji slučaj dolazi od momka koji je rodom iz Trebinja, prelijepog hercegovačkog grada koji je dio lijepe naše Bosne i Hercegovine. Neshvatljivo je da nema niko u našem savezu ko je spreman da stane odlučno i kaže, Borise vrijeme je da se izjasniš, vrijeme je da shvatiš neke stvari.
Nedavno sam imao priliku slušati predavanje jednog velikog košarkaškog radnika i stručnjaka, koji je slučaj Savović kratko prokomentirao, "Ja bih to uradio jednostavno, porazgovarao bi sa momkom i poručio mu: 'Jedni te traže da igraš, a drugi da te ukradu ovim prvima' i tu bih završio priču oko njegovog nastupa," riječi su nekadašnjeg prvaka Španije, Turske, selektora Hrvatske, Nevena Spahije.
Da li su to čelnici našeg Saveza uradili, ne znam, ali mislim da je vrijeme da to urade ukoliko nisu. Ne njemu lično, nego uz službeno saopštenje i uz konsulataciju selektora Petrovića. Poruka mora da bude slijedeća: "Borise, imaš toliko i toliko vremena da se izjasniš i odlučiš za koga ćeš igrati. Ukoliko to ne uradiš do tačno zacrtanog datuma, selekcija Bosne i Hercegovine više neće računati na tebe."
Izgubila je ova država mnogo većih igrača od tebe, ti ćeš biti samo još jedan u nizu, ali do kada ćemo gubiti ponos? Do kada ćemo moljakati igrače da nose dres koji se nosi sa najvećim ponosom? Šamar svim onim koji vole ovu državu Boris udara iz dana u dan. Prodavanje u novinama Dudi Ivkoviću iz dana u dan postalo je degutantno. Ne možeš Borise sjediti jednom...
Pravo svakoga je da voli i nosi dres one reprezentacije koju voli i koja mu je u srcu, ali vrijeme je da se izjasniš. Vrijeme je da kažeš koju reprezentaciju voliš i čiji dres želiš da nosiš, jer nama trebaju borci za onaj grb na grudima, za koji se i više nego bespoštedno bore, Mirza, Ante, Nemanja, Nedžad... Poštedi i sebe i nas Borise izjasni se!
Šta ste uradili da zadržite igrače?
Vratimo se sada na našu djecu koja su nam ukradena? Šta se vi toj djeci ponudili gospodo? Koliko ste vi u ovoj državi uradili za Alena Omića, za Mirzu Begića, za Emira Sulejmanovića. Koliko ste im priprema obezbjedili, da li ste im obezbjedili opremu, normalne uslove za treniranje? Odgovor svi znamo...
Da li mislite da roditelji te djece svoju djecu sa osmjehom šalju u bijeli svijet. U ruke neznanaca? Varate se gospodo, ako mislite da je tako. A šta bi ta djeca napravila u svojoj karijeri da su ostala u Bosni i Hercegovini? U državi kojoj dva najjača kluba daju zajedno dva reprezentativca! U državi u kojoj je najtrofejniji košarkaški kolektiv proizvđač igrača za susjedu reprezentaciju! U državi u kojoj ste uništili evropskog prvaka! Šta ste uradili da se to promjeni?
I onda nam je čudno što nam Slovenci ne daju igrače koji su izgrađeni u njihovim klubovima, koji su već nosili dres reprezentacije Slovenije. Koji su u konačnici uložili u tu djecu ogromnu energiju trud, pa na kraju i financije.
Vrijeme je da se jednom zauvijek povuče crta i stane u kraj rušiocima nekada nacionalnog sporta ovih prostora. Vrijeme je da prestanemo gubiti talente. Formula je jasna, ulažite u mlade, ulažite u budućnost, u terene, kampove, opremu, akademije, jer talenta nam ne fali, fali nam sposobnih i pravednih ljudi, a do tada, po stricu i očevima, jer mi drugačije ne znamo, na kraju će opet biti, mi smo uradili sve, borili se, ali...
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
