Jednostavno smo se navikli. Duke je osvojio novi, peti NCAA naslov kojim su dostigli North Carolinu i Indianu. Mike Krzyzewski koje su prozvali "Coach K" (ponajviše zbog njegovog prezimena koje je nekim komplikovano izgovoriti), je u svoju riznicu u posljednjih šest godina ubacio dva naslova svjetskog prvaka, dva zlata sa Olimpijade i dvije NCAA titule.
Još jednu titulu koju je osvojio u Indianapolisu, tamo ustvari gdje je sve i počelo. U priči o neumornom pobjedniku, treneru koji je prošao puno toga da bi danas bio to što jeste. Nije bilo lako ni kada je preuzeo Duke, ni kada je preuzeo reprezentaciju SAD, ali ko se sjeća nekog trenera koji se mučio u početku svoje karijere, koji je gubio polufinala na svjetskim prvenstvima. Svi ga pamte kao trenera sa preko 1000 pobjeda u karijeri, kao jednog od najvećih.
Početak nije bio lagan
A ko zna kako bi stvari razvijale da Tom Butters sportski direktor Dukea nije predložio trenerena čije ime se teško izgovara, koji je predhodno vodio Army pet godina sa kojim je ostvario 73 pobjede. Ekipu Dukea preuzima 1980. godine. I pravo je čudo da je ostao na klupi nakon svega što je prošao u prve tri godine. Između ostalog tu je i težak poraz od Virginie 43 razlike što će ostati upisano kao najteži poraz u njegovoj karijeri. Poraz nakon kojeg je poslao poruku "Vjerujem da ovu utakmicu nikada nećemo zaboraviti".
Inače Mike je prije preuzimanje Univerziteta Army bio pomoćnik Bobbyja Knighta koji je trenirao Krzyzewskog još dok je ovaj igrao za ekipu Armyja. Kada je u pitanju igračka karijera, nije išao u profesionalne igrače već vojnike, pet godina, sve dok nije stigao Bobbyja Knighta tada trenera Indiana Hoosiersa. Iako je hodao po rubu nakon preuzimanja Dukea, bio je dovoljno strpljiv, vjerovao je da može puno napraviti. I uspio je, u sezomi 83/84 vodi ekipu na Final Four. Dvije godine kasnije igrao prvo veliko finale, koje je će ponoviti 1990. godine.
Sa titulama je krenuo 1991. godine
Prva od pet titula stiže 1991. godine. Generacija sa Grantom Hillom, Hurleyem, Laettnerom, genaracija sa kojom će početi priča o velikom treneru. Treneru koji će već naredne godine odbraniti naslov prvaka. Iako je izbacivao kao na fabričkoj traci igrače za NBA ligu, "Coach K" je morao pričekati do 2001. godine za treću titulu. Devet godina kasnije i četvrtu, prije par dana u Indinapolisu i petu. Bez spiska je teško nabrojati sve one koje je trenirao koji su stigli u NBA ligu, Čak kada se pogledaju sva ta imena može se postaviti pitanje kako Coach K nije osvojio još koji titulu, ali nije isključeno da neće u budućnosti. I ne samo jednu.
Na vrh i sa reprezentacijom
Njegova selektorska karijera je ipak za nijansu nešto drugačija. Čak bi smo morali reći da je i tu prolazio slično kao na početku svoje na klupi Dukea. Jer na početku nije mogao do zlata. Ostao je bez zlata na Univerzijadi u Zagrebu 1987. godine, izgubio je finale Igara dobre volje u Seattlea, kao i polufinale SP u Argentini. A imao je igrače, od Kennyja Andersona, Mourninga, Leatnera. Na SP 2006. godine opet nije došao do finala, izgubio je u polufinalu sa Jamesom, Wadeom, Paulom, Howardom, nakon čega je podvukao crtu. Posložio je selekciju koja je dva puta zaredom uzela naslov prvaka i koja bi dugo mogla ostati na tronu. Za sada je Krzyzewski dostigao Woodena po broju plasmana na Final Four (12), što se tiče titula John Wooden ima pet "fore". Amerikanci obično znaju za života podići svojim igračima, trenerima spomenike, sigurno je i Mike Krzyzewski zaslužio svoj.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
