Dan kada je otiš'o Hase

Pošle su 24 godine od kada je otišla jedna velika legenda. Međutim, Hase je vječan. U razgovoru sa jednim kolegom o legendi Sarajeva, rekao je "Hase je besmrtan, on je veći od smrti". I zaista je tako, ostavio je neizbrisiv trag ne samo u gradu na Miljacki, već i šire.

Danas smo se vratili u ta dobra stara vremena. Posjetili smo i dom rahmetli Haseta, gdje nas je toplo dočekala njegova supruga Vahida. Ugostila nas je na onaj pravi bosanski način, nije moglo proći, a da se ne popije bosanska kahva, sok, pojede kolač... Sigurno, bila su to najbolja vremena, što nažalost mi mlađe generacije nećemo moći nikada osjetiti.

Ne samo što nećemo imati priliku da živimo u takvim vremenima, nažalost sigurno nećemo biti u prilici da gledamo igrače poput Asima Ferhatovića ili naših današnjih sagovornika Ibrahima Biogradilića, Vahidina Musemića i Refika Muftića. Takvih igrača više neće biti!

Na Koševu od 1948. godine

No, vratimo se čarobnjaku, čovjeku velikog srca. Hase je rođen 24. januara 1933. godine na Kovačima u Sarajevu. Član tima sa Koševa postao je 1948., a 1951. godine odigrao je prvu utakmicu za seniorski tim Sarajeva protiv Zagreba. Džentlmen u kopačkama odmah je stekao simpatije navijača, zabavljao je publiku. Svojim golom, osamnaestogodišnjak je riješio utakmicu.

Bordo dres je nosio 15 godine, a u tom periodu odigrao je oko 600 utakmica i postigao oko 400 golova. Fudbal je igrao iz ljubavi. Bio je neumoran, čak je igrao i po dvije utakmice dnevno. Prvo ujutro jednu sa rajom, a zatim zvaničnu na Koševu. Legendarni defanzivac Sarajeva, Ibrahim Biogradilić kaže da su često zbog toga bili i kažnjavani.

Hase je u sezoni 1963/64 bio najbolji strijelac jugoslovenskog prvenstva sa 19 golova. Tada, nije imao šampionsku ekipu kao onu iz 1966/67 kada se Hase oprostio od fudbala, niti je izvodio penale. Mnogo to govori kakav je kvalitet bio.

"Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija", legendarna rečenica radio-reportera Mirka Kamenjaševića koju je  izrekao u trenucima oduševljenja dok je Hase izvodio nevjerovatne bravure driblajući protivničku odbranu.

Dribler bez mane

Mislim da ta rečenica puno govori o tome kakav je dribler bio. Znao je predriblati cijelu odbranu i postići gol. Nekad se čak nakon što predribla sve igrače, vraćao na centar i počinjao ispočetka sa bravurama. Legendarni golman Sarajeva, Refik Muftić kaže kako u današnjem fudbalu, Argentinac Lionel Messi podsjeća na Haseta. Ali on nije imao dodatne treninge, sprecijalne pripreme, karantine, psihologe... kao što je slučaj sa današnjim igračima.

Hase je igrao od srca, za raju. Trener Gegić je govorio "Asime igraj kako znaš, ostali će po zadatku". "Igrao je za svoj ćejf. Da se više posvetio fudbalu ko zna dokle bi tek onda došao", kaže Ibro Biogradilić.

Zaista, mnogo je volio fudbal, ali slobodno vrijeme posvećivao je svojoj porodici i prijateljima. Bio je čvrsto vezan za Baščaršiju. Kada bi ga neko pitao "Šta ima u čaršiji?", rekao bi "Ne govori čaršija. Čaršiju ima svaki grad, reci Baščaršija, to je nešto posebno".

Sportska veličina

Bio je majstor o čijim driblinzima je pričao cijeli grad, ali i čovjek ogromnog srca, veliki humanista. Svi koji su poznavali Haseta prvo će reći o njegovoj ljudskoj veličini, a tek onda o sportskoj. Baš kao i naši današnji sagovornici. "Bio je specifičan kao čovjek i kao igrač" (Biogradilić), "Suviše je govoriti o njegovoj dobroti i sportskoj veličini (V. Musemić), "Malo je bilo takvih ljudi i sportista. Možda se može nekada pojaviti novi Hase, ali samo kao fudbaler, kao čovjek nikada" (Muftić).

Život je uvijek gledao sa ljepše strane. Na terenu je bio zabavljač, a van njega pravi mirotvorac. Nije nije mogao podnijeti svađe i ljutnju među ljudima, sve je rješavao. Ne da je samo pomogao Sarajevu svojim potezima, golovima. Isto tako mnogo je pomogao mlađim igračima kojima je davao savjete, upućivao na pravi put. Mlađim igračima na treninzima bio je kao otac.

Prilikom jednog poraza Sarajeva od gradskog rivala Željezničara nije mogao otići na Baščaršiju. Njegova supruga ga je upitala  zašto, da bih joj on odgovorio: "Ti to ne razumiješ, ja volim Sarajevo više nego sebe". Neki kažu da se novcem može kupiti sve. Ne! Hasetova ljubav prema Sarajevu nije mogla, za ostalo ne znam.

Nije mogao bez Sarajeva

Sarajevo mu je bilo sve u životu, bez njega nije mogao. 1963. godine otišao je u Fenerbahche, no tamo se nije dugo zadržao. Jednom prilikom tadašnji sekretar Sarajeva Budo Vuković ga je pozvao i reko da je tim sa Koševa u velikim problemima pred derbi sa Željezničarom. Hase se odamah zaputio u glavni grad i registrovao se za tu utakmicu.

Stekao je prevo nastupa, a bordo tim je na Grbavici slavio rezultatom 3:2. Prilikom radovanja kod postignutog gola, Hase je naletio na stativu koja je pukla. Poslije utakmice opet se zaputio u Tursku, ali je u Fenerbahcheu odigrao samo devet utakmica i platio više novca nego što je zaradio samo kako bi se vratio u Šeher bez kojeg nije mogao, jer tad, igralo se za raju, ne za novac.

Kada bi igrala dva tima Sarajeva na treninzima, dolazilo je više gledaoca, nego što ih sada bude na utakmicama. Plijenio je pažnjom gdje god bi se pojavio. Jednom prilikom kada je Sarajevo gostovalo u Splitu okupilo se mnogo ljudi koji su skandirali Hasetu, glumac Berislav Mundić pomislio je da su u pitanju demonstracije.

Pojedini igrači su u to vrijeme plaćali svojim obožavateljima da idu uz njih da im tako prave imidž. No, to velikom Hasetu nije trebalo. Osvojio je srca svih ljudi. Voljeli su ga i poštovali navijači Željezničara, Veleža, Hajduka, Dinama, Crvene zvezde, Partizana...

Protiv komšija je imao pozitivan skor. Odigrao je 13 utakmica, a šest puta je slavio, pet utakmica je završeno bez pobjednika, dok je samo dva puta poražen. Bez obzira na veliko rivalstvo, poštovao je Željezničar, a sada je malo takvih. Sigurno, odmah poslije Sarajeva mjesto je bilo rezervisano za plave sa Grbavice. Kada je Željezničar ispao od Videotona u polufinalu Kupa UEFA, dugo je žalio.

Znao je bježati iz bolnice, igrao je povrijeđen, ali to nije olakšavalo posao protivničkim igračima. Hase je unatoč tome zabijao. Često je bio na meti grubijana, igrači su bili nemoćni oduzeti mu loptu. Hase je odolijevao napadima sve do 1966. kada ga je igrač Rijeke Brnjac povrijedio. Tada, najbolji dribler jugoslovenskog fudbala se povlači, nestaje magija. Jedan novinar koji se godinama divio Hasetu napisao preko cijele strane: "Jedan je Hase".

Iako na mnogim mjestima piše da je Asim Ferhatović preminuo 25. januara, Hase je otišao u noći sa 23. na 24. januar, rekla je njegova supruga. Ukopan je na dan svog 54. rođendana. Ima ona mjesta, "sve što je lijepo kratko traje". Najveći bosanskohercegovači stadion nosi njegovo ime. E moj Hase da si ovdje sada...