David Beckham, legenda svjetskog nogometa

Becksa ili Spice Boya,  voljeli ga ili ne voljeli, cijeniti ga morate. Zbog svega onoga što je napravio u karijeri, a nikada se nije promijenio. Čovjek je bio pretplaćen na uspjeh i to je njegova sudbina, a zbog načina na koji se nosio sa slavom mora se odati priznanje i reći da je sve to zaslužio.U trenutku kad je bio najveća planetarna zvijezda ponašao se isto onako kako se ponašao kada je kao persepktivni junior Manchester Uniteda vrijeme provodio na posudbi u Prestonu u trenutku kad nije ni znao šta će sve postići u karijeri.

Rođen 2. maja u Londonu karijeru je počeo u akademiji za razvoj mladih igrača u vlasništvu legendarnog Sir Bobbyja Charltona. Kao najbolji igrač u svom uzrastu privukao je pažnju velikih klubova, ali pored velikoj broja londonskih klubova,  Arsenala, Chelseja, Tottenhama, West Hama ili Fulhama otišao u omraženi Manchester, jer kao navijač Tottenhama nije mogao u mrski Arsenal, a Tottenham je bio u velikoj krizi, tako da kao 11-godišnjak nije želio riskirati svoju budućnost.

U United je došao u generaciju mladih igrača u kojoj su bili braća, Gary i Phil Neville, Nicky Butt, Paul Scholes, Ole Gunnar Solskjaer, a nešto kasnije će im se pridružiti Ryan Giggs, a na početku Becksove seniorske karijere stigao je na Old Trafford i Roy Keane. 1996. godine je u sezoni kada je golom s pola terena Wimbledonu dobio nagradu za najboljeg mladog igrača Premiershipa. Zvijezda je bila rođena.

Od tog trenutka je njegova karijera krenula uzlaznom putanjom brzinom svjetlosti. Glenn Hoddle mu je dao priliku u dresu reprezentacije s kojom je igrao na SP u Francuskoj 1998. Te godine je pokazao i prvu nervozu u karijeri. U osmini finala protiv Argentine je udario Dijega Simeonea i zaradio crveni karton. Becks im se osvetio četiri godine kasnije u japanskom Ibarakiju kada je golom s penala poslao Argentince kući.

U Manchesteru je osvojio sve što se moglo osvojiti, a 1999. nakon osvojene Lige prvaka dobio je srebrenu lopti uza Rivalda u izboru za najboljeg igrača svijeta. Nakon zasićenja u dresu Uniteda i razilaženja sa Alexom Fergusonom 2003. se odlučio na odlazak u Real Madrid.

U Madridu je proveo četiri godine, a nakon četiri sušne godine, u ljeto 2007. se Real okitio naslovom prvaka Španije, a Becks se odlučio na novu avanturu i odlazak u MLS u redove LA Galaxyja. Iz Galaxyja je dva puta stigao na posudbu u Milan, a ovu posljednju neće pamtiti dobro. Prošlog vikenda je na utakmici protiv Chieva doživio povredu ahilove tetive i neće ga biti 4 mjeseca, a možda i pola godine.

U dresu reprezentacije Engleske je skupio 107 nastupa, nedostaju mu još dva da na vječnoj listi pretekne Bobbyja Moorea. Jedini je engleski igrač koji je postizao golove na tri SP-a, a da se nije povrijedio bio bi jedini koji je igrao na četiri SP-a.

Čovjeku koji se nikada previše nije osvrtao na pisanja tabloida i koji je vodio normalan privatni život u nenormalnim uslovima, mora s eodati priznanje. U zemlji, koja je najbogatija na svijetu po broju tabloida, uspio je sačuvati brak s pop zvijezdom Victorijom Adams Beckham.

The Sun, The Mirror, Daily Star i ostali su mu iz dana u dan pokušavali zagorčati život pisanjem o navodnim ljubavnim avanturama sa stjuardesama, konobaricama, sobaricama, kućnim pomoćnicama, ali mu nisu uspjeli naškoditi. Ulicama Londona i Manchestera vozio je Aston Martina i glasno slušao Aliciu Keys, ne bojeći se da bi mu to moglo zagorčati život kod supruge, čiji je pop sastav Spice Girls u to vrijeme imao najveću konkurenciju upravo u Keysovoj. To je mogao samo Beckham.

Zadnju godinu dana više nije igrao u formi kakvoj je bio nekada, ali nije ni bilo za očekivati od čovjeka koji na svojim leđima ima 35 godina. Ali, njegovi povremeni bljesci po desnoj strani i ubačaji čije lopte „imaju“ oči, nedostajaće svakom ljubitelju nogometa. Operaciju je obavio u Finskoj, slijedi mu oporavak od šest mjeseci, ali treba biti realan pa reći, kako više nikada nećemo gledati Spice Boya onakvog kakvog smo navikli. ŠTETA.