Dijete Tušnja i budući doktor već 18 godina je neizostavan član Slobode

Fudbaler Slobode za SportSport.ba

Još jedan od onih fudbalera koji su u timu iz Tuzle veoma dugo je svakako odbrambeni fudbaler Adnan Salihović.

Dijete Tušnja i budući doktor već 18 godina je neizostavan član Slobode
Adnan Salihović je za Slobodu do sada odigrao impresivnih 300 utakmica
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Momak koji je u timu sa Tušnja bio u ona doba kada timu iz Tuzle nisu cvjetale ruže, a također je i u neka ljepša vremena, kada se Sloboda borila za pozicije u gornjem dijelu tabele, opet bio na raspolaganju svom klubu.

Tih, nenametljiv, odrađivao je sve što su treneri postavljali pred njega i nikada od njega nećete čuti da mu nešto smeta. Za SportSport.ba govorio je o svojim počecima, titulama u omladinskim kategorijama, tekućoj sezoni, uspjesima van terena. Još mnogo toga interesantnog pročitajte u nastavku ovog razgovora.

Kako je krenula vaša fudbalska karijera, odnosno ko je uticao na to da se počnete baviti fudbalom ?

"Ja sam fudbal počeo da treniram otprilike u sedmoj godini. Najviše za to su zaslužni moj tata i moj rahmetli djed. Moj tata i danas dan ne propušta ni jednu utakmicu Slobode i možda najveća je podrška meni kada ga vidim na tribinama. Kao dijete i ja sam volio fudbal i kada me tata doveo prvi put na Tušanj rodila se ljubac, a već nekih 18.godina Sloboda i Tušanj su moj drugi dom."

Prošao si sve omladinske kategorije Slobode i sigurno je bilo više lijepih nego ružnih stvari. Ispričajte nam neku anegdotu iz tog doba koje se rado sjećate?

"Bilo je zaista svega, od dobrih do loših stvari, ali jedno sigurno nikada neću zaboraviti - jednog trenera, Nevzeta Hasanbašića - Liju, koji je bio i prvi trener našeg proslavljenog fudbalera Vedada Ibiševića. Dugo me vodio u omladinskim kategorijama, nekih pet godina i mislim da me je sve što znam o fudbalu naučio on. Poslije toga je bila neka nadogradnja, ne smijem zaboraviti ni Sakiba Malkočevića, ali Lija je bio osoba koja nas je naučila prije svega da budemo dobri ljudi, pa onda fudbaleri. Sada sam se sjetio jedne zanimljivosti, kada nas je trener Lija okupio na centru i rekao nam svima da ako ćemo birati da igramo u Manchesteru ili da budemo doktori, onda da izaberemo Manchester, dok da između druge ili treće lige i toga da budemo doktori izaberemo da budemo - doktori. Mislim da je to stvar koje ću se uvijek rado sjetiti i nikada je neću zaboraviti."

Bili ste kadetski i juniorski prvak države sa Slobodom, pa nam malo ispričajte kako je to bilo u to doba, kada je naš omladinski fudbal bio mnogo jači. Kakav je osjećaj biti prvak države sa svojim klubom ?

"Što se tiče kadetske titule to je bila generacija 91/92 tada nam je trener bio Denis Sadiković. Tada su bile podijeljene lige, na sjever,zapad, jug i onda se igrala završnica. Mislim da se tada završnica igrala u Zvorniku, gdje smo ja mislim slavili protiv Sarajeva i Željezničara. Sjećam se da su bile veoma tvrde utakmice i da smo u obje slavili na penale. Što se tiče juniorske titule osvojili smo je predvođeni Sakibom Malkočevićem, generacija 92/93. Koliko se dobro sjećam završnicu smo igrali sa Zrinjskim, dobili smo u Mostaru 2:1, dok je ovdje na Tušnju bilo 4:0.  Nevjerovatan je to osjećaj koji se ne može opisati, kada ga doživiš jednostavno nisi svjestan šta si uradio. Moradam da napomenem, igrali smo kao juniori također dva finala Kupa BiH, ali na našu žalost oba smo izgubili. Opet jedna anegdota protiv Zrinjskog i to finale Kupa za juniore, mi na Tušnju odigramo sjajnu partiju dobijemo 3:0 i ono svi smo bili ubjeđeni da ne možemo izgubiti u Mostaru. Međutim dole nas krene mnogo loše i izgubimo 5:1, pa na kraju budemo srebreni. Poslije tog Kupa igrali smo završnicu sa njima i bez većih problema ih dobijemo, zaista nevjerovatno. Nemamo sreće sa tim Kup takmičenjem kao klub, ali nadam se uskoro da ćemo uspjeti razbiti i taj maler."

Da se malo vratimo tekućoj sezoni Premijer lige Bosne i Hercegovina. Zaista neizvjesna sezona, gdje niko nije nepobjediv, dosta dobrih utakmica i iznenađujućih rezultata. Sloboda je loše krenula u sezonu, ali u posljednje vrijeme jako dobro igra. Ko vas je u dosadašnjem dijelu sezone razočarao, a ko najviše iznenadio ?

"Istina je da smo malo lošije krenuli u sezonu, doduše ne mogu reći da smo loše krenuli, nego da nam je više nedostajalo i malo sportske sreće. Međutim nakon dolaska novog šefa stručnog štaba Zlatana Nalića sve je to krenulo na jedan mnogo viši nivo. Mi fudbaleri između sebe kažemo da smo mogli birati sami trenera, boljeg jednostavno nebi odabrali. Još uvijek se nisam susreo sa takvim trenerom, koji ima takav odnos sa fudbalerima, uvijek je tu za nas. Igramo dobro, u svakoj utakmici želimo da osvojimo tri boda. Istina, nije sve do nas ali kada znaš da si dao sve od sebe zadovljan si, nekada za rezultat je potrebno i malo sportske sreće. Imamo jako dobru atmosferu u svlačionici, što je veliki preduslov za dobar rezultat. Liga je dosta izjednačena četiri, pet ekipa će voditi borbu za Europu. Kada su u pitanju iznenađenja nema nekog pretjeranog iznenađenja, dok sam zaista mislio da će ekipa Tuzla Cityja imati bolje rezultate jer na papiru oni zaista imaju sjajan tim. Nisu im se poklopili neki rezultati ali sam ubjeđen da će oni da se dignu u toku sezone. Što se tiče razočaranja na prvom mjestu je GOŠK, koji je prošle sezone igrao jako dobro, ali ove godine igraju dosta slabije i Mladost DK koja je dosta promijenila ekipu pa se to odrazilo na rezultate."

Da malo pređemo na ove teme van sporta, osim fudbala, radite i na svom obrazovanju. Završna ste godina Medicinskog fakulteta u Tuzli ?

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

"Očekujem u aprilu da ću da završim uspješno i to poglavlje u mom životu. Prilikom studiranja uvijek sam se vodio onom da ako znaš što želiš da se sve može ostvariti. Kada sam upisivao studije medicine mnogi su govorili 'ti nećeš moći to uopšte da uskladiš sa igranjem fudbala, te bolje je da upišeš nešto lakše'. Dokazao sam prvo sebi, pa onda i drugima da je sve moguće kada za nešto imaš volje i želje. Bilo je zaista nekada teško, ali kada ideš naprijed bez obzira na sve mora ti se na kraju isplatiti sva ta borba"

Svi kažu da je nemoguće uskladiti profesionalni sport i obaveze koje imaju na fakultetima. Kako vi uskladite obaveze koje imate na fakultetu i u klubu ?

"Nekada zna biti to teško i previše naporno, ali kada znaš što želiš jednostavno ideš naprijed i to je to. Ja samo mogu da se zahvalim svim svojim trenerima koji su uvijek imali razumijevanja prema mojim obavezama,  koji su mi uvijek izlazili u susret, dok su isto tako na fakultetu uvijek bili za mene."

Kada završite Medicinski fakultet sigurno imate planove. Planirate li da pređete u doktorsku branšu, ili ćete da nastavite da se bavite fudbalom ?

"Nisam razmišljao zaista o tome u ovom trenutku. Koliko god me moja Sloboda bude trebala ja ću biti tu, sada u kojem obliku vidjećemo. Jedno je sigurno nisam fakultet upisao čisto onako da imam napismeno da sam završio, a hvala Bogu sada ću ga i završiti. Jedno je sigurno karijera fudbalera je dosta kratka i ja dokle god budem mogao da igram i dajem sto posto od sebe igraću ali sigurno planiram da se bavim i zanimanjem za koje sam se specijalizovao."

Znamo da imate jako malo slobodnog vremena zbog silnih obaveza. Pa čime se bavite u slobodno vrijeme ?

"Iako imam jako malo slobodnog vremena zbog silnih obaveza trudim se da ga provedem sa prijateljima, drugarima, porodicom. Jednostavno poredaš prioritete i sve je moguće. Što se toga tiče ništa specijalno ne radim, uživam u malim stvarima koje život čine"

Kada vam neko spomene FK Sloboda, na što vas prvo asocira ?

"Uvijek prvo pomislim na Tušanj i crveno-crne broje. Jednostavno ne bih se mogao zamisliti u drugom klubu, bio sam pola godine na posudbi u Simin Hanu i kada sam se vratio niko sretniji od mene nije bio. Dokle god budem mogao davati neki doprinos svom voljenom klubu biću tu. Druga kuća, drugi dom jednostavno.

Za kraj ovog razgovora što možete poručiti mladim fudbalerima koji tek počinju da treniraju fudbal ?

"Kada sam počinjao igrati fudbal, nisam imao velikih želja o velikoj karijeri. Jednostavno nadao sam se da ću jednog dana zaigrati za prvi tim Slobode i to mi se ostvarilo. Što se tiče mladih naraštaja oni prvo moraju znati što žele i što hoće od svega toga. Moraš da voliš to što radiš, jer to je glavni preduslov da uspiješ. Poslije toga svakako moraš da slušaš što ti treneri kažu uz neizbježno mnogo rada i znoja. Kada sve to posložiš u svojoj glavi put ka uspjehu je mnogo lakši"

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (1)

Svaka cast

meho
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.