Domaćin koji (ne)ispada u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva

Vidno nervozan, u potpunosti izbačen iz takta, bezuspješno pokušavam pronaći oazu mira koja bi istovremeno odgovarala mojoj duši, ali i debljini novčanika. Potragu za mirom i odmorom u prirodi prekinuo je telefonski poziv iz redakcije.

Urednik je, na moje opće (ne)iznenađenje, imao još jedan zadatak za mene. Želio je da predstavim sve reprezentacije koje će učestvovati na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Pristadoh, ali pod jednim uslovom – da dobijem nekoliko dana odmora kako bih napunio baterije opuštajući se na Exitu. Premda nevoljno, urednik pristade na ovaj uslov, a ja nabacih osmijeh na lice, sjedoh za radni stol, upalih računar i krenuh da radim ono što najbolje znam – šupljirati. S mislima okrenutim ka Novom Sadu, nisam više ni registrovao zvuk bušilice.

Nova i dosadna Rusija

Domaćin Svjetskog prvenstva, reprezentacija Rusije, otvorit će prvenstvo utakmicom protiv reprezentacije Saudijske Arabije. Naftni derbi, rekli bismo.

Da se, kojim slučajem, u Rusiji održava prvenstvo u krojenju svjetske politike, vjerovatno bi Rusi sa Vladimirom Putinom bili jedni od favorita za naslov. Ovako, na fudbalskim terenima, teško da Rusija može biti bitan faktor na Svjetskom prvenstvu. Rusija na FIFA-inoj rang listi zauzima razočaravajuće 66. mjesto. Prošle su dvije godine od brukanja na Evropskom prvenstvu u Francuskoj, ali i dalje su u istim go... problemima.

Uskoro će desetogodišnjica od Evropskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj, kada su Rusi na krilima Arshavina i Pavlyuchenka igrali odličan i učinkovit fudbal i uspjeli doći do četvrtfinala (sjetimo se samo nevjerovatne pobjede nad Holandijom u osmini finala). Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj republici gledali su iz vlastitih domova, da bi i na naredna tri velika takmičenja bili užasni (nisu prolazili grupnu fazu).

Šta je problem u reprezentaciji Rusije?! Odakle krenuti?!

Od 2016. godine, reprezentacija Rusije odigrala je 13 utakmica sa reprezentacijama koje su se kvalifikovale na ovo Svjetsko prvenstvo, a upisala je samo jednu pobjedu i čak sedam poraza. Igraju loše, neatraktivno, mrtvo. U porazima od Francuske i Brazila, na vidjelo su izašli mnogi problemi. Rezultatski to i ne izgleda toliko loše kako je bilo na terenu. Bezvoljno, nepovezano, kao da su na teren istrčali amateri, a ne odlično plaćeni profesionalci. Selektor, Stanislav Cherchesov, nikako ne uspijeva izvući maksimum iz ekipe. Ruku na srce, Rusija je skup istrošenih igrača; igrača koji uglavnom igraju u domaćem prvenstvu, a samo jedan igrač dolazi iz jedne od pet najjačih evropskih liga (Denis Cheryshev).

Jedan od problema s kojima se susreće reprezentacija Rusije je i broj stranaca u domaćem prvenstvu. U poređenju sa Engleskom gdje stranci čine više od 66% lige, ekipe u šampionatu Rusije imaju nešto preko 43% stranaca, a od 2015. godine uveli su pravilo da svaka ekipa može istovremeno imati šest stranaca na terenu. Odluka je donešena isključivo zbog reprezentacije, kako bi na taj način pokušali dodatno ojačati istu.

Također, novac koji klubovi izdvajaju za plaće (najboljih) domaćih igrača, učinio je da isti budu mnogo opušteniji, rasterećeniji, što se vidi i na terenu. Nema više “poziva” iz Londona, a igrači sasvim dobro zarađuju igrajući za ruske klubove i uopće se ne upuštaju u izazov zvani odlazak iz Rusije.

Uostalom, kada jedan Arshavin nije u potpunosti razvio svoj talenat u Arsenalu, sasvim je razumljivo da se i ostali plaše slične (pa i gore) sudbine od njegove. Dzagoev, Kokorin i Akinfeev uživaju u komfortu koji im pruža igranje u Rusiji, što znaju i menadžeri neruskih klubova, te im odavno ne šalju nikakve ponude. Znaju da je to samo gubljenje vremena i živaca. Osim toga, igrači ostankom u zemlji polako dobijaju i kraljevski status, jer su cijelu karijeru odlučili provesti u svojoj domovini.

Spas za fudbal u Rusiji leži u mlađim uzrastima. No, upravu tu leži dodatni problem. Domaći treneri suočeni s pritiskom, mnogo više vjeruju iskusnim igračima negoli mladim talentima, koji dobiju priliku samo ukoliko su nevjerovatno talentovani poput Dzagoeva ili Golovina. Strpljenje je luksuz, a luksuz se najčešće plaća otkazom. Naravno, govorim o većim ruskim klubovima, u manjim je, naravno, pritisak mnogo manji i mlađi igrači češće dobiju priliku da pokažu svu raskoš svog talenta.

Ruski ministar sporta, Vitali Mutko, prije tri godine je prigrlio sistem po kojem Njemačka radi sa mladim igračima; sistem koji je na kraju iznjedrio igrače poput Özila, Kroosa i Götzea. Njemačka je 2000. godine odlučila ući u novi projekat, a rezultat istog bilo je i osvajanje Svjetskog prvenstva u Brazilu. Rusija je izabrala pravi model po kojem treba raditi; model koji ih može vratiti na fudbalsku mapu u narednom periodu.

Cherchesov se ne boji pružiti šansu mladim igračima. Takav je bio slučaj i dok je vodio ekipu Dynama iz Moskve. Roman Zobnin, devetnaestogodišnjak koji je imao užasan debi protiv Napolija, i dalje je dobijao šansu kod Cherchesova. Jednostavno, vjerovao mu je.

Braća Mirahchuk umjesto braće Berezutski

Braća Vasili i Aleksei Berezutski neće činiti odbrambeni bedem reprezentacije Rusije. No, da Rusija ne može bez braće pokazuje spisak pozvanih igrača za prvenstvo, na kojem su blizanci Aleksei i Anton Mirahchuk. Braća Mirahchuk su, uz Fyodora Chalova, najmlađi igrači Rusije i od njih se očekuje da u narednom periodu nose igru reprezentacije.

Ovo prvenstvo bit će posljednje veliko takmičenje za igrače poput Ignashevicha, Zhirkova, Samedova koji kombinovano imaju skoro 250 nastupa za reprezentaciju. Na spisku su naturalizovani Roman Neustädter i Mario Fernandes koji su tu kako bi se pokušao prikriti jedan od najvećih problema ove reprezentacije – defanziva. Oni zapravo predstavljaju flaster na prostrijelnoj rani koju ruska fudbalska federacija ne želi vidjeti. Kod njih je i dalje sve savršeno, iako to nikad nije bio slučaj. No, to je njihova priroda; ne samo u fudbalu, nego i u ostalim sferama.

Puno će se očekivati od Dzagoeva koji je vođa ove reprezentacije. Najbolji igrač, koji je u najboljim fudbalskim godinama. No, da bi Rusija napravila neki bolji rezultat, potrebno je da svi igrači budu na 150% svojih mogućnosti. Igra Rusije neće biti lijepa za oko; potezi njihovih igrača neće krasiti tv špice, ali ukoliko Cherchesov uspije podići svoje igrače, možda i prođu grupu u kojoj su Saudijska Arabija, Urugvaj i Egipat.

S jedne strane pritisak domaćeg terena, s druge strane sudijska naklonjenost domaćinima. Šta će prevagnuti? Hoće li Rusija (opet) završiti takmičenje u grupnoj fazi ili će sada pobijediti duhove prošlosti i plasirati se u knockout fazu? Odgovore na ova pitanja možda će nam ponuditi prva utakmica na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.