Sva besmisao Druge lige Zapad: Bez ambicija, omladinskog pogona, publike te na kraju i bez utakmica

Tako npr. Drugu ligu FBiH grupa Zapad čine klubovi iz Srednjobosanskog kantona i Unsko-sanskog kantona.

Radi se o trećem rangu u našoj zemlji, no pojedini klubovi proteklog vikenda pokazali su veliko nepoštovanje prema Savezu, službenim licima, javnosti, svima koji prate ovo takmičenje.

Tako u posljednjem kolu nisu odigrana čak četiri meča 30. kola Druge lige Zapad.

NK Elektrobosna iz Jajca je već na polusezoni istupio iz takmičenja, pa ni sada nije odigrao meč protiv Sloge, dok se NK Vitez nije pojavio na gostovanju kod Viteza iz Bužima, kao ni Podgrmeč u Velikoj Kladuši gdje je trebao igrati protiv NK Krajišnik.

Nije odigran ni meč između FK Vitez i NK Brekovica 78, a razlog je također nedolazak gostujuće ekipe koja je primila čak 103 pogotka ove sezone.

Odigrana su samo četiri meča. Bugojanska Iskra je proslavila naslov prvaka protiv FK Krajina Cazin (5:1), a Bugojanci su tek na Drugostepenoj komisiji za licenciranje dobili važeću licencu za Prvu ligu FBiH koju će probati izboriti kroz kvalifikacije protiv NK Stupčanica Olovo.

Ostali klubovi nisu ni pokazali želju za viši rang, većinom ih nema ni sve omladinske selekcije, stadioni su u katastrofalnom stanju, nogometaši rade i povremeno treniraju, pa se postavlja pitanje za koga se uopšte igra liga?

Troškovi putovanja su sve veći, iz mjeseca u mjesec, pa i ne čudi što pojedini klubovi kada je sve riješeno nisu ni željeli da krenu na mečeve posljednjeg kola.

Dok su se čelnici NS USK i NS SBK fotografisali po stadionu Jaklić kao da su uručivali pehar osvajača Lige prvaka, vjerovatno nisu ni jedne sekunde pomislili da donesu odluke ili bar istaknu prijedloge za bolji kvalitet lige, te za bolje sutra klubova, nogometaša, trenera... Ako ikada i pomisle na njih...

Jasno je da brojnim „sportskim radnicima“ iz navedenih Saveza odgovara ovakva situacija. Što veći broj službenih lica s kojima će dirigovati kada je potrebno, 'probijanje' preko klubova u brojne organe Saveza, “igre bez granica“, a sve što dalje od javnosti koja za većinu utakmica čuje samo kada npr. gosti dođu sa devet putnika u kombiju, ili kada domaći navijači odluče da pravdu uzmu u svoje ruke te nastrada jedan od sudija, delegat ili neki protivnički igrač koji im bude najbliži u datom trenutku.

Rješenje je jasno. Četiri Druge lige zaista nemaju smisla.

Nogometa je ionako najmanje, ulaganja u stadione te infastrukturu minimalna, publike gotovo da i nema, a većina klubova nema nikakvih ambicija za viši rang. Pojedini kao npr. Elektrobosna odluče da istupe kada im je to „čejf“. Oni rijetki što i krenu "pravim" putem, vrlo brzo dobiju "poruke" da moraju znati 'pravila igre. A ona su itekako "čudna". Kroje se na kafama, druženjima, daleko od stadiona...

Zbog toga će NS Federacije BiH što prije morati krenuti u rješavanje problema. Potrebne su dvije Druge lige, te međukantonalne i kantonalne lige.

Sve ostalo će donijeti nastavak problema i brojne kritike javnosti.