Dudić: Hasić? Takvih ljudi treba bh. fudbalu. Šoše? Ma, on nije samo direktor, takvog nema nigdje · Intervju

Čekali su 33 godine i na kraju su dočekali. Mostarci, navijači Veleža širom svijeta i raja kojoj su Rođeni više od kluba ponovo će bodriti svoje ljubimce na evropskim utakmicama.

Isplatilo im se čekati. Atmosfera koju su napravili nakon utakmice u Doboj Kaknju podsjećala je na onu kada recimo River Plate osvoji titulu prvaka Argentine. I staro i mlado izašlo je na ulice Konjica, Jablanice i na kraju Mostara, da pozdravi svoje ljubimce.

A, najazaslužniji za nevjerovatan uspjeh Veleža, uz sav respekt prema čelnim ljudima kluba, je mladi stručnjak Feđa Dudić. Upravo je on stvorio stroj koji je u 33 kola "zaštekao" samo četiri puta i koji u posljednjih 20 utakmica teren nije napustio pognutih glava.

Dva dana nakon veličanstvenog uspjeha, Dudić je govorio za Sport.Sport.ba. Otkrio nam je Dudić da je čak u jednom trenutku razmišljao o odlasku iz Veleža, no krenimo redom.

Gospodine Dudić, prije svega čestitike na velikom uspjehu. Kako ste spavali posljednje dvije noći i da li su se emocije slegle?

"Hvala od srca. A, slabo se spavalo. Razmišlja čovjek o svemu što se događalo u proteklom periodu. Emocije su se slegle, treba razmišljati o budućnosti. Nekako mi se čini da nismo svjesni još onoga šta smo zapravo napravili. Malo nas je u realnost vratio povratak iz Kaknja u Mostar. Doček u Kojnicu, pa Jablanici i onda na kraju u Mostaru. Tu sam nekako i mislim da nisam jedini, osjetio dodir sa stvarnošću. Velika je ovo stvar za Mostar, za Velež i za sve ljude kojima je ovaj klub u srcu. Naravno, i za mene, 30. maj 2021. godine je datum kojeg ću se uvijek sjećati."

Vratimo se nekoliko godina unatrag i na vašu trenersku epizodu u GOŠK-u iz Gabele. Koliko vam je zapravo taj period u GOŠK-U pomagao za ovaj u Mostaru?

"Odlično pitanje. Bez tog periodu u Gabeli sasvim sigurno ovo sa Veležom bi bilo mnogo teže ostvarivo. Do kraja života ću biti zahvalan čelnim ljudima GOŠK-a što su mi pružili priliku. Dobro pamtim taj period, preuzeo sam klub koji je imao šest uzastopnih poraza, a na kraju smo završili prvi u onoj Ligi za ostanak, dakle sedmi ukupno. Sa GOŠK-om sam se susreo sa prvim velikim trenerskim izazovima, teškim utakmicama i taj period je od ogromne važnosti za moje trenersko odrastanje".

Nakon rastanka sa GOŠK-om uslijedila je, čini mi se, jednogodišnja pauza. Ali, dobro znam da ni u tom periodu niste mirovali, odnosno da ste svake sedmice uživo pratili kako utakmice u Premijer ligi, tako i u nižim rangovima. Koliko je zapravo za trenera važno i kada nema posao, pratiti šta se dešava u ligama i klubovima?

"Deset mjeseci pauze. Toliko je tačno bilo i dobro ste rekli. Nisam mirovao, pratio sam utakmice, mogu reći da sam znao svaku ekipu. Bitno je to za trenere, posao će doći, a kada dođe priliku moraš iskoristi. Ne možeš preuzeti klub kao da si pao sa nekog drugog planeta. Kada preuzmeš ekipu, treba ti najamnje 15 dana da se upoznaš sa njom, a ako nisi pratio ranije šta se dešava, mnogo više će ti trebati da upoznaš protivnike. I dok ti to uradiš, dese se dva-tri poraza i već si bivši. Zato mislim da bez obzira da li radili ili ne, treneri moraju pratiti šta se dešava."

Kao i GOŠK tako i Velež ste preuzeli nakon lošeg otvaranja sezone. Jeste li u tom periodu razmišljali da ćete zajedno sa svojim izabranicima za nešto manje od dvije godine slaviti izlazak na evropsku scenu?

"Upravo tako. Dobio sam poziv od čelnika kluba nakon lošeg otvaranja sezone. I reći ću vam nešto, na prvom sastanku su me 10 puta upitali da li se može ostati u ligi. Uvjeravao sam ih da nemaju razloga za zabrinutost. To je bio cilj u toj prvoj sezoni, ali ja sam takav, da su moji ciljevi bili nešto viši. Pa vidite, mi smo i u toj sezoni koja je prekinuta radi pandemije do kraja prvog dijela praktično izborili ostanak. Onda u tri kola nastavka osvojimo sedam bodova i četiri smo od mjesta koje vodi u Evropu, a do kraja još mnogo bodova u igri. Ali dobro, desilo se što se desilo".

I pored dobrih igara u toj ranije završenoj sezoni, na početku nove niko vas ne shvata ozbiljno? Ispravite me ako griješim.

"Da, da. Znate kako, idu prije sezone analize, najave, predviđanja. Nigdje Veleža ni na mapi. Niko nas ne spominje kao ekipu koja bi se mogla boriti za nešto više. Veliki je to motiv bio za mene, ali i za Upravu i igrače. Onda prvo kolo, primimo tri gola na Grbavici. I znate kako to kod nas ide. Da tako kažem, sprdaju se s nama. No, znao sam da smo na dobrom putu i nisam se mnogo osvrtao na to. Reako sam vama prije početka sezone da ćemo se pitati za nešto i tako je bilo".

Sezona kao iz snova, ali siguran sam da je bilo i teških trenutaka?

"Kako da ne. Otkrit ću vam, nisam to nikada nigdje govorio, da sam nakon poraza od Širokog Brijega u Kupu bio na korak do odlaska iz kluba. Odigramo odlično, razbijemo Široki, ali izgubimo. Znam da smo na pravom putu, a mene 10-15 ljudi nakon toga najstrašnije vrijeđe. Kontam šta meni ovo treba, ali to je naš trenerski život. Na kraju krajeva, iako oni vjerovatno za sebe smatraju da su vatreni navijači, griješe. Nije to ljubav prema klubu, ali eto im, na njihovu dušu. Lomio sam se dugo, oka nisam tu noć sklopio i odlučio sam da ostanem."

Najvažnije pobjede i utakmica koju biste izbrisali iz sjećanja?

"Dvije pobjede su po meni najvažnije. Pred kraj prvog dijela gostovanje na Tušnju kod Tuzla Cityja. Bili smo sedmi, ako izgubimo nema nas nigdje. Pobijedimo i do pauze dođeno na 4. mjesto. Druga je ona u Širokom Brijegu. Tu smo na Pecari ostvarili bitnu pobjedu, napravili smo i boilji skor od Širokog. A, utakmica koju bih zavboravio je ona na Otoci kada nas je Olimpik dobio. Mislim da je to njihova prva pobjeda. Tu se osjetio i moj odlazak na edukaciju. Nisam bio sa ekipom, morao sam odraditi taj dio u edukacionom centru. Dan prije utakmice se vratim i osjetim odmah da to nije to. Također i duel protiv Radnika u Mostaru. Završilo je bez pobjednika, mi već tri dana prije upisali bodove na svoj konto. Još teški uslovi, vjetar puše kao nikad, ne može se igrati. Ništa nam nije išlo na ruku".

Vremena za odmor nema. Slijedi nova sezona, nova dokazivanja. Bilo je teško doći do 3. mjesta, no hoće li biti teže ponoviti ovaj uspjeh?

"Dosta zahtjevno pitanje. Ne znam šta da vam kažem. Nije bilo lako doći do Evrope, ali mislim da će još teže biti ponoviti ovaj uspjeh. Rekao sam vam na početku razgovora, niko nas nije ozbiljno shvatao, pa je to nama išlo na ruku. Sad je situacija drugačija, sada svi žele prekinuti sjajnu seriju Veleža. Respektuju nas mnogo više, ali mi nastavljamo sa radom. Recimo, u 8:30 sam juče sa direktorom imao sastanak. Da vidimo šta i kako dalje. Nema odmora i mislim da su pred Veležom lijepe godine."

Teška je situacija u mnogim klubovima, mislim na finansijsku, zbog pandemije ponajviše. Kako je u Veležu?

"Nemamo problema sa tim stvarima. Stvarno želim da se zahvalim predsjedniku Hasiću, njegovim saradnicima, direktoru Šoši. Nije lako u ovim momentima osigurati da klub funkcioniše bez problema, da su plate redovne, a kod nas je sve u najboljem redu. Tim ljudima skidam kapu. Divim im se i mislim da ljudi poput Hasića i Šoše treba što više u bh. fudbalu. Njih jednostavno nosi ljubav prema Veležu, nema tu nikakvih drugih interesa. A, Šoše, u svom životu to nisam vidio. On nije direktor, ma on je sve u našem klubu. Njemu ništa nikada nije bilo teško odraditi. Imam neki problem, ne znam, muči me nešto, nazovem ga u ponoć i javlja se kao da je podne. Nevjerovatno."

Dakle, imao si sreću da radiš u klubu gdje nema finansijskih problema, a s obzirom da si i dugo godina bio profesionalni fudbaler, zanima me kako je fudbalerima kojima kasne plate te kako je trenerima koji moraju raditi sa nezadovoljnim igračima?

"Reći ću vam iskreno, osnovni preduslov za uspjeh je da nema finansijskih problema. Po tom pitanju klub mora biti stabilan. Kako ću kao trener natjerati igrača na bilo šta ako on nije primio nekoliko plata. To su ljudi koji imaju porodice, zatim momci koji se vole dotjerati, izaći malo. Divim se trenerima koji su radili i rade u takvim uslovima i još nešto naprave. Naravno, znaju igrači biti bezobrazni pa se onda vaditi na to da im se kasni, no zato je najbolje to spriječiti. Mi smo uspjeli, sve što se dogovore sa čelnicima kluba to i dobiju, Nisu primanja visoka, neće se niko obogatiti, ali riječ se poštuje".

Upravo sam gledao malo statistike i uočio sam da je Velež recimo imao mnogo igrača sa velikom minutažom, preko 2000 minuta u prvenstvu. Nekako se stiče dojam da igrački kadar nije širok?

"Dobro ste to primjetili. Možemo reći da je mali broj igrača iznio ovu sezonu, nedostajalo nam je igrača u rosteru kako bismo napravili i još više. No, dobro, tako je bilo i na osnovu toga smo se postavljali. Zanimljivo je i da su se nama igrači povrijeđivali kada su bili u top formi. Hasanoviću odu ligamenti kada igra kao nikad u karijeri, Cvijanović se povrijedi kada je najbolji igrač, pa pred kraj Anđušić i Zeljković. Nismo kukali, nismo se okretali tome ko nam nedostaje, nego onome ko nam je na raspolaganju".

U iduću sezonu se ulazi i sa novim pravilom o broju igrača "zaštićenog godišta" u timu. Velež bi tu mogao imati problema? Kakav je vaš komentar na novo pravilo?

"Mene čudi da niko struku ništa nije pitao. Valjda je red da se i mi pitamo. Nego, vidim kod vas na portalu da su moguće promjene, pa za dva dana dese se promjene. Ne znam, vjerujem u dobre namjere, no siguran sam da se cilj neće postići. Imamo to pravilo u Srbiji, pa šta smo dobili. Zvezda i Partizan nemaju problema, a ovi manji klubovi imaju. Nema svaki klub razvijen omladinski pogon pa da može crpiti igrače iz njega. Bojim se da će se u 2. minuti mijanjati jedan mladi igrač i kakva je onda to poruka njemu. Ne treba bježati od pružanja prilike mladim igračima, no ako nisu kvalitet, kako da igraju? Evo, naši juniori su ispali iz lige. Dakle, nisu mogli biti konkurentni u juniorskoj ligi, a sada trebamo da ih gurnemo u seniorski pogon. Ne ide to tako. Često se u Mostaru pitaju gdje su naša djeca. Nema ih, jednostavno ih nema i morat ćemo se pozabaviti tom problematikom. Moramo zajedno vidjeti šta i kako. Recimo, dok je Dženis Ćosić vodio omaldinski pogon, mislim da se krenulo jednom uzlaznom putanjom, Imao sam s njim komunikaciju, gledao sam utakmice svih kategorija. Često smo razgovarali. Kvalitet nije obećavajući".

Šta Velež može u Evropi?

"Često me to pitaju. Reći ću vam ovako. Nisam nikad prizivao sreću, ne volim se na nju vaditi. Mislim da je treba zaslužiti, ali u Evropi je veoma bitna. Gledam moguće protivnike, ako budemo imali sreće prilikom žrijeba onda možemo i nešto uraditi. Ako ne budemo, biće teško. Pogledajte recimo primjer Borca i Željezničara. Borac dobije kod kuće Sutjesku i naravno da može igrati, a Željezničar dobije super jaku ekipu iz Izareala i to u gostima. To je taj faktor sreće o kojem govorim. Spremit ćemo se što bolje, nisam imao priliku voditi ekipu u Evropi, pa ću se sigurno posavjetovati sa kolegama koje jesu. Nemam problem s tim. Želja mi je da ekipa bude u top formi za tu prvu utakmicu. Situacija je specifična, sada moramo biti u top formi za četiri sedmice priprema, a prije je to bilo za šest."

Igrački kadar u narednoj sezoni?

"Biće promjena. Objavili ste već za igrače koji idu. Bobiću ćemo ponuditi da radi u omladinskom pogonu, pa ćemo vidjeti hoće li prihvatiti. Kjosevski je izrazio želju da ide, nećemo mu praviti probleme, tako da će nam trebati golman i to pokušat ćemo dovesti mlađeg od 21 godinu. Trebat će nam dva stopera jer zapravo Zvonić ostaje jedini pravi stoper. I sad nam je nedostajao stoper, ali eto nešto smo "izmišljali". Hvala Bogu pa je Zvonić odigrao sezonu iz snova. Trebat će nam i jedan pravi špic, te desnokrilni napadač. Cvijanović je povrijeđen, nisam sigiran da će na početku moći biti u konkurenciji, a kako je igrao, ne bi me čudilo i da za njega stigne ponuda. Zato se moramo tu osigurati".

Čestitike su stizale sa svih strana?

"Nevjerovatno je to, nema ko se nije javio. Iskreno, ponosam sam zbog toga. Zahvalio bih se svima, posebno Džemalu Hadžiabdiću, s njim se čujem često. Puno mi je pomogao, razgovarali smo o svemu. Bajević se javio i čestitao, pa onda i Tuce. Kaže mi da sam napravio najveći uspjeh u historiji. Nezgodno mi, iskreno, pa mu govorim da nije to tako, no on insistira i govori da je ovo težak period i da tako stvari treba postaviti. Hvala Bogu dobro je nakon problema sa zdravljem. Meho Kodro se javi preko nekih ljudi, pa Vaha. Ma stvarno čovvjek ostane bez riječi."

Na kraju, da li smo nešto propustili?

"Jesmo, želim reći još nešto, poručiti. Neka ljudi shvate kako hoće. Žao mi je što je gotovo kompletna javnost na ružan način dočekala novog selektora Ivayla Peteva. Nije to lijepo i stvarno mi je žao. Napali su svi čovjeka, a da niko nema zapravo pojma o kakvom se stručnjaku radi. I onda Džeko i Krunić nakon par treninga sa njim kažu da su prezadovoljni radom i odnosom. I vjerujte mi, nisu jedini. Mnogo ljudi koji su upućeni u njegov rad mi govore isto. Treba da se ocjenjuje njegov rad. Isto tako, ako smijem uputio bih mu i kritiku radi Samira Radovca. On mora biti u reprezentaciji, napredovao je i mislim da se morao naći na spisku. To je moje mišljenje".