Duga je to priča, ali ovo je njen početak · Intervju

Aleksandar Jovanović je porijeklom s Pala, a cijeli je život proveo u 'daljini'. Rođen je u Australiji, dugo godina igrao u Aziji, ali 30-godišnji defanzivac je na kraju odlučio da dođe u Željezničar. Želja je to bila i njegova i njegovog djeda, inače navijača sarajevskih Plavih. Ni ogromna razlika u mjesečnim primanjima u ranijem klubu i na Grbavici nije ga zaustavila.

Dragan Okuka, srbijanski stručnjak koji ga je trenirao u kineskom Tianjinu, bio je baš šokiran kada je saznao da je Jovanović došao u Željezničar.

"Otkud on u Željezničaru? Za mene je to veliko iznenađenje. Zar ga mogu platiti?", bile su prve riječi Okuke za SportSport.ba, a potom je priču usmjerio na Jovanovića.

"Ono što mogu reći za njega, jeste da se radi o odličnom čovjeku i profesionalcu od kojeg će, uvjeren sam, Željezničar imati velike koristi u nastavku sezone. Kakav je igrač dovoljno govori i to za kakav je novac igrao."

Najzad, dok smo čekali da nam se Jovanović pridruži u hotelu u kojem je Željezničar odsjeo u Antaliji, to pitanje nam se motalo po glavi, ali na kraju nismo dobili odgovor.

"Haha, duga priča. Nemam komentara", ispalio je Jovanović. No, dobro, je li bilo i drugih ponuda?

"Da, bilo ih je, ali... Nije bilo ono što sam tražio".

A šta si, onda, tražio?

"Eh, to je ta duga priča", nasmijao se.

Promijeniti kontinent nije jednostavno. Posebno je težak početak, a Jovanović je shvatio da će s nedostatkom sna morati put Hercegovine gdje je Željezničar odradio prvi dio priprema u januaru.

"Kada sam tek došao u Sarajevo, zaspao sam oko 18-19 sati, pa sam ustao u tri ujutro. Nisam se baš naspavao prvu noć, ali navikao sam se. Neobično je, ali u fudbalu uvijek važi ona 'nikom ne reci nikad'. Ja sam uvijek otvoren za sve".

Priča o Željezničaru je poprilično iznenađujuća, a zanimljivo da je aktivirana tek ove zime. Nikada prije Jovanović nije bio blizu dolaska u BiH.

"Ne, nije bilo prije nikakvih mogućnosti ni priča oko dolaska ovdje, ali kao što sam rekao - sve je moguće. Imao sam dobre ugovore u klubovima u kojima sam igrao i bilo je teško da odem, ali sada mi je istekao ugovor u Koreji, pa je bilo lakše da odem".

Kako je došlo do kontakta sa Željezničarom?

"Preko agenta", kratko je odgovorio.

Na ponudu Željezničara ozbiljnije gledao

I, nakon svega, ponuda Željezničara ti je bila prihvatljiva? Imao si oko 700.000 eura godišnje u Kini...

"Haha, ne baš toliko, ali blizu. Skoro kao u Željezničaru", našalio se, pa nastavio: "Kada je došla ponuda Želje, gledao sam je ozbiljnije nego neke druge ponude. Dok sam igrao u Aziji devet godina, uvijek sam imao želju da se vratim u Evropu prije kraja karijere, da osjetim taj osjećaj fudbala koji ne postoji u Aziji ili Australiji. Porodica je bila malo iznenađena, ali opet su poštovali moju odluku i bili su naravno za šta god bih odlučio".

Igrao je na različitim kontinentima, ali lično smatra da je najbolje bilo u Koreji bez obzira što je tamo, kako je rekao, fudbal ipak u drugom planu.

"Rekao bih da je u Koreji bilo najbolje. Sve je drugačije, imali smo vrhunske uslove - stadioni, tereni, teretane, saune i sve je na nekom vrhunskom nivou, ali fudbalski se može još naučiti. Azija nije na fudbalskom nivou kao Evropa".

Imao si priliku da sretneš neke velike zvijezde na terenima u Kini, zar ne?

U Kini sam igrao protiv Dembe Ba, Ramiresa, Teixeire i još nekih dobrih igrača koji su iz Evrope".

A virus koji se pojavio u Kini, da li bi te spriječio da se vratiš?

"Haha, ne znam da li bih se sada vratio tamo".

Jovanoviću se dopala promjena, posebno zato što su treninzi i same pripreme u bh. klubovima, po njegovim riječima, zanimljivije i opuštenije.

"Do sada je sve super, treninzi su nam zanimljivi, svaki dan je nešto novo i to mi baš prija. U Aziji se svaki dan radilo isto, atmosfera je bila malo tiša i uspavana, ali ovdje je puno opuštenije. Naši igrači su se vole i šaliti. U prva četiri dana kada sam došao, nisam se nasmijao kao u osam godina u Koreji. Tamo nema nekih emocija, pobjede i porazi, sve je isto".

Šta je Osim tražio od Jovanovića?

Koliko čovjek rođen u Australiji zna o Željezničaru?

"Prije nego sam došao gledao sam dosta stvari na internetu o Želji i njegovim navijačima. Jedini razlog zbog čega sam došao je taj da bih igrao za titule. Dedo će biti najsretniji ako budemo prvaci", konstatovao je, pa nastavio: "S Osimom sam imao opušten razgovor, tražio je od mene da ponesem iskustvo koje imam i da pomognem ekipi. Kažu da je težak pregovarač? Hmm, ne znam, meni je bio dosta opušten".

Puno lijepih stvari si rekao o Amaru Osimu...

"U Želji sam zbog titula i zbog Amara, jer sam o njemu čuo dosta dobrih stvari i da je dobar trener. Želim da naučim nešto novo i on je sigurno osoba koja može da mi pomogne".

Željezničar je primio čak devet golova u tri pripremna meča u Antaliji, a od toga šest u duelu s Olimpijom. Je li odbrana najveći problem Plavih u ovom trenutku?

"Čuo sam da je Željo imao problema sa zadnjom linijom u polusezoni i da je ciljao pojačanja u odbrani. Imamo sad tu Kosorić, Ikić i ja i mislim da ćemo funkcionisati dobro. Bilo je grešaka u ovim pripremnim utakmicama, morat ćemo više biti skoncentrisani i da ne dozvolimo da primamo tako lake golove kao u ovim nekim mečevima".

Prema tvom mišljenju, da li je ekipi potrebno još novih igrača?

"Možda nam fali jedan do dva igrača, ali mislim da je ovo što imamo dosta dobro".

Igrači na ovim prostorima jedva čekaju da odu negdje gdje će moći da zarade i da porodici obezbijede sigurniji život, pa ako treba i na druge kontinente. Da li mladi igrači treba da idu rano na dalek put i da li bi lično ponovo otišao u neku daleku zemlju?

"Lično, ja bih, uvijek sam za to da se nauči nešto novo. Mlađim igračima ipak ne bih preporučio da idu u Aziju, jedino nakon 25 godina da odu. Ako si mlađi, onda treba ostati u Evropi jer se tu može dosta naučiti. Ovdje je fudbal na nekom većem nivou. Fudbal u Aziji, posebno u Koreji, nije prvi sport, ljudi više vole bejzbol, košarku. Nije isti osjećaj, ljudi nisu fanatični kao u Evropi i nemaju previše emocija prema sportu".

Kakve utiske nosiš iz Kine i šta možeš da nam kažeš o toj državi?

"Svi ljudi, kada čuju riječ Kina, misle o siromaštvu, ali je nevjerovatno šta su oni sve napravili. U svakom gradu imate italijanske i brojne druge strane restorane, nije to samo kinesko. Ima puno stranaca u svim gradovima i život u Kini nije tako loš kao što neki možda misle".

Navijače Željezničara sigurno zanima kakav si igrač i šta možeš da ponudiš na terenu. Navedi nam neke svoje jače strane...

Igra jedan na jedan

"Volim igrati čisto jedan na jedan, to je moja jača strana. Za moju visinu sam dosta brz, volim da igram s loptom i da igra kreće od zadnje linije. U današnjem svijetu imate dosta malih i bržih igrača u odbrani, koji imaju dosta dobro kretanje i mislim da se promijenilo ono da su samo visoki i snažni stoperi. Danas se igra modernije, brže".

Nove igrače Željezničara i Sarajeva je nemoguće intervjuisati bez da se dotaknemo sarajevskih derbija.

"Naučio sam dosta o tim derbijima, a moj drug Elvis Sarić mi je pričao o nekim ranijim utakmicama. Bilo bi lijepo zabiti gol u derbiju, ali nije to sada važno, neka dođe kada dođe, pa protiv koga god da bude".

U kojem dijelu Sarajeva si smješten i da li si sa sobom poveo porodicu, možda djevojku?

"Još uvijek se nisam smjestio u Sarajevu. Vidjet ćemo gdje ću stanovati. Nisam oženjen, trenutno sam sam", dodao je.

Isitče da pazi šta jede, ali nakon azijske, dobro mu je došlo malo naše tradicionalne hrane.

"Već sam bio u ćevabdžinici 'Željo' i mogu reći da sam uživao u ćevapima", uz smijeh dodaje novi stoper Plavih.

Za kraj nam je otkrio da su mu omiljeni stoperski tandem bili Rio Ferdinand i Nemanja Vidić, ali da to ne znači da navija za Manchester United.

Skromni 30-godišnjak porijeklom s Pala koji je obišao cijeli svijet, sada je spreman da u dresu Željezničara ispuni svoj san, ali i vrati osmijeh na djedovo lice. Duga je to priča, ali ovo je njen početak.