Dupovac: Nije lako igrati za FK Sarajevo, ali to je draž fudbala · Intervju

Amer je bio dijelom posljednje šampionske generacije FK Sarajevo, ali je početkom 2015. godine otišao put Moldavije. Nakon epizoda u moldavskog Sheriffu, Splitu i Borcu iz Čačka ponovo je u bordo dresu. Ekipa SportSport.ba je "uvatila" 27-godišnjeg štopera u Antaliji i sa njim obavila kratki razgovor.

Ovaj rođeni Sarajlija se za početak prisjetio svog debija za prvi tim kluba u kojem je ponikao, a koji se desio sada već davne 2010. godine - protiv Sloge u Kupu BiH.

"Naravno da se sjećam, to je bila moja prva utakmica na Koševu. Bila je to utakmica Kupa, trener je bio Mirza Varešanović i koliko se sjećam jedva smo prošli", s osmijehom na licu se Amer Dupovac prisjetio svog debija za dječački klub, pa nastavio:

"Iznenada sam dobio šansu, mogu reći da nisam imao vremena da se spremim za taj nastup, ali ostao mi je u dobrom sjećanju - debitovao sam pobjedom. Sjećam se nekih detalja s te utakmice, to ću pamtiti čitav život".

Bio si jako mlad, da li je bilo treme pred debi, straha od neke eventualne greške?

"Naravno da nije lagano, pogotovo kada ste odbrambeni igrač. Često treneri nemaju povjerenje u mlade igrače koji igraju u odbrani, jer se naše greške najviše primijete. Nakon naših grešaka se vrlo lako prima gol, dok se greške napadača ne vide toliko. Ali pošto sam ja iznenada dobio šansu, nisam imao previše vremena misliti na detalje, moguće greške, tako da je moj debi prošao odlično. Bilo je bitno samo 'probiti led', kasnije je sve bilo lakše".

Ko ti je od saigrača najviše pomogao na samom početku karijere?

"Ako se dobro sjećam, tu utakmicu sam igrao u paru sa Torlakom. Inače, puno sam vremena proveo igrajući sa njim i mogu reći da mi je upravo on dosta pomogao. Ali u to vrijeme je bilo još dosta starijih igrača, legendi u ekipi, svi su mi oni na svoj način pomagali. Bili su tu Alen Avdić, Alaim, Ihtijarević..."

Kada danas razmisliš, šta za tebe predstavlja FK Sarajevo?

"Sarajevo predstavlja mnogo toga. Sarajevo mi je dalo sve u životu. Da nisam bio tu, vjerovatno bi moj životni put bio drugačiji... Čast i zadovoljstvo mi je što sam dio najvećeg kluba u Bosni i Hercegovini. Jednostano, Sarajevo je nešto više od fudbala", poručio je Dupovac.

A kakva je situacija u porodici, da li su svi navijači FK Sarajevo ili ima i onih kojima je draži Željezničar?

"Otac je navijač Sarajeva, tako da sam i ja od malena počeo navijati za Sarajevo, ali naravno da ima i onih na 'drugoj strani' među porodicom i prijateljima. To je normalno u našem gradu, taj rivaliter postoji i uvijek će postojati."

Kada se sve sebere, odigrao si veliki broj utakmica za Sarajevo. Koju posebno pamtiš?

"Najdraža mi je definitivno bila utakmica protiv Borussije Monchengaldbach. Istrčali smo na teren, Koševo je bilo krcato - to je osjećaj za koji se živi, zbog kojeg se i igra fudbal. Atmosfera je bila odlična, odigrali smo jako dobru utakmicu i osjećali smo se, da tako kažem, kao veliki igrači. Naravno, bilo je tu još utakmica koje pamtim, ali ona protiv Borussije se izdvaja."

Nakon Sarajeva, odlaziš u Moldaviju, poslije si igrao i u Hrvatskoj i Srbiji. Koliko si zadovoljan iskustvima u inostranstvu?

"Iz Sarajeva sam ostvario transfer u Moldaviju, u Sheriff, koji je izuzetno dobar klub. To jedan jako stabilan klub i mogu reći da sam zadovoljan tim potezom u svojoj karijeri. Bio je to korak naprijed, ali eto desilo se da Sheriff, baš u periodu u kojem sam ja bio tamo, nije igrao u Evropi. Tako se 'posložilo', u ranijem periodu, ali i u godinama nakon mog odlaska Sheriff je igrao grupnu fazu Lige Evrope."

Još tokom tvog prvog mandata u Sarajevu, pojavljivale su se glasine da si na meti nekih italijanskih klubova, da dolaze skauti da te gledaju. Koliko je bilo istine u tim glasinama, pominjali su se Torino, Udinese?

"Bilo je istine u takvim pričama. Koliko ja znam, italijanski skauti su dolazili, pratili naše utakmice. Sada zaista ne znam koji su to konkretno bili klubovi, jer niko nije kontaktirao direktno mene. Mislim da je to sve išlo preko kluba. Tada, međutim, nije bila najbolja situacija oko kluba, čini mi se da su se tražile nerealne cifre, tako da od toga nije bilo ništa. Ali šta je bilo, bilo je... Ne bih se vraćao na to. Uglavnom, bilo je takvih priča, bilo je interesa, ali nije bilo direktnih kontakata sa mnom", istakao je štoper sarajevskog velikana.

Kada se osvrneš na svoju karijeru, ko je bio trener od kojeg si najviše naučio, sa kojim si najbolje sarađivao?

"Pa ne bih želio nikoga posebno izdvojiti, ali bilo je tu dosta dobrih trenera. Tu je bio Mirza Varešanović koji me uvrstio u ekipu, dao mi priliku da debitujem. Za njegovog vremena sam 'upao' i u mladu reprezentaciju. Nakon njega je došao Jiri Plišek koji je donio dosta novina - i od njega smo dosta naučili. Spomenuo bih i Dragana Jovića, Dženana Uščuplića i naravno Husrefa Musemića. Od svakog od njih sam nešto naučio."

Ko je napadač kojeg se posebno sjećaš, koji ti je bio "noćna mora"?

"Bilo je mnogo tu mnogo dobrih napadača i u Premijer ligi BiH i u inostranstvu. Sjećam se prve godine, kada sam tek počinjao igrati u prvom timu. Igrali smo u Evropi protiv Sparte iz Praga, u njihovoj ekipi je bio Kamerunac Kweuke. To je nemoguće jak i brz igrač, realno niko u našoj tadašnjoj ekipi mu nije mogao parirati. Mi smo imali Maksumića, zaista je bio jak, ali ni blizu kao Kweuke. On mi je nekako ostao u sjećanju, svima prepričavam te utakmice."

Koliko može ova ekipa Sarajeva u godinama koje dolaze, ukoliko ostane na okupu?

"Mogu reći da je ovo bio prvi prelazni rok, kojeg se ja sjećam, u kojem nije bilo nekih 'turbulencija', da nije bilo puno odlazaka. Obično je bilo po pet-šest odlazaka i isto toliko dolazaka, to bi uvijek poremetilo ekipu na određeni način. Ovo je prvi put da je ekipa ostala na okupu, naravno došao je i Darko Lazić da nam pomogne... Polako se uigravamo, odrađujemo dobre pripreme. Želimo bez velike euforije ući u nastavak sezone. Znamo iz prethodih iskustava - kada god je prisutna velika euforija, nekako se sve okrene naopačke i ne ostvarimo sve ono što smo željeli."

Zbog čega naši klubovi i dalje ne mogu napraviti iskorak u Evropi? Domet je drugo-treće pretkolo i to je to...

"Pa, najbolji primjer je Crvena zvezda. Ona je prije tri-četiri godine možda bila u našem rangu, a sada igra Ligu prvaka i daleko je od nas. Međutim, njima konkretno je dosta pomogla država, tako da mislim da se država mora uključiti i kod nas. Da se pomogne, doprinese razvoju, jer mislim da se naši klubovi teško mogu sami finansirati da bi dostigli taj novi. Jednostavno, bez velikih finansijskih ulaganja nema ni rezultata. Teško je 'nagovoriti' nekog dobrog igrača da dođe u BiH za sitne pare, mora ga nešto privući."

Izuzmemo li Sarajevo, da li si u mladosti bio navijač nekog evropskog ili svjetskog kluba, da li si mašao da zaigraš za isti?

"Ma nema tu neki poseban klub, naravno da je u mladosti bilo svakakvih želja, ali kako godine idu to više nije toliko bitno. Ja sam svoju najveću želju ostvario, da zaigram za FK Sarajevo. Kao mali sam išao na utakmice i sanjao da i ja jednog dana istrčim na teren stadiona Asim Ferhatović Hase."

Kakav je odnos sa navijačima FK Sarajevo. Zaustavljaju li te na ulici, pozdravljaju?

"To je normalno u Sarajevo. Za razliku od nekih drugih klubova, u Sarajevo je to sasvim normalno. Mi u Sarajevo imamo to rivalstvo i navijači oba kluba sve prate, postoji i pritisak, nije lako igrati za Sarajevo, ali to je draž fudbala. Igrao sam u par sredina u kojima je situacija suprotna i na određeni način se ni ne osjećaš kao igrač"

Za kraj - Amer privatno?

"Izlasci sigurno nisu, više sam porodičan tip. Kada je neka pauza normalno je da se svaki igrač opusti, ali kada je sezona onda je sve strogo podređeno fudbalu", poručio je Amer Dupovac.