Odlaskom Ivana Čurjurića iz Željezničara u Zrinjski nastavljena je zanimljiva tradicija.
Mostarski klub u bh. Premijer ligi kotira kao jedan od najuspješnijih i najtrofejnijih, a posljednjih godina mnoge zasluge za njihove uspjehe pripadaju između ostalog i igračima koje su ovi ili preoteli od Željezničara i Sarajeva ili samo sačekali da ih ovi otpišu, pa da se njima okoriste.
Nije baš da su sve te igrače u sarajevskim klubovima smatrali neznalicama, nedostojnim njihovog dresa. Neki su otišli zbog manjka poštovanja, neke su su s druge strane poštovali, ali im je "dole" ponuđena veća plaća.
I u suštini treba odati veliko priznanje vodstvu Zrinjskog! Klub je to koji nije dosad imao velikih, pogotovo milionskih transfera niti posebno mnogo kvalitetnih izdanaka vlastite škole (Šunjić je recimo napravio solidnu karijeru, ali osim njega malo je vrhunskih igrača reprezentativnog kalibra izniklo). Ipak sve to nadoknađivali su pametnim dovođenjima najprije igrača za koje se smatralo da su isluženi.
Najbolji primjer je Samir Bekrić koji je u Želji počeo da vene. Prethodno je doveden kao veliko pojačanje, igrač koji je ostavio trag tokom druge šampionske ere Amara Osima, a onda je i vani napravio solidnu karijeru.
Navodno je prethodna garnitura u Želji stopirala njegov odlazak u Kinu, a Bekrić iz poštovanja prema predsjedniku ostao da pomogne Plavima u nakanama da se domognu titule. Kada se nije domagao stavili su ga malo da trenira s juniorima, a onda je shvatio kako je vrag odnio šalu i otišao gdje drugo no u - Zrinjski.
Tamo, samo da je uradio ono što jeste protiv Želje lani, kada je ulaskom pokrenuo ekipu i kada su Plemići 0:3 za šest minuta pretvorili u 3:3 i zapravo već tada osvojili titulu - od njega bi bilo dosta.
Slično je i sa Srđanom Stanićem koji je skoro pa u paketu otišao prema Mostaru. U Želji samo što je odigrao 250 utakmica ocijenjeno je da ima boljih rješenja od njega i naravno mnogo skupljih. Pa kada je zatražio približno platu kao igrač koji se nije naigrao ni jedan posto koliko Stanić, tada je pukla tikva. Šta ćemo? Idemo u Zrinjski. Gdje bi drugo? Iako u Mostaru nije opravdao očekivanja ipak je doprinio osvajanju titule.
O Nemanji Bilbiji i Ognjenu Todoroviću ne treba mnogo trošiti riječi. Ako je neko postao legendaran u skorijoj prošlosti Zrinjskog, onda su to ova dva igrača koja su sa Sarajevom osvojila titulu pa onda otišla u Mostar da osvoje još tri.
Bilbija i Todorović (igrao prvi dio šampionske sezone Sarajeva) otjelotvorenja su svega onoga - a zapravo to je istrovremeno i minimalan i neophodan uslov - što jednoj ekipi treba da u našim okolnostima bude uspješna. I ne predstavljuju samo primjer za ovdje kod nas, tako je svugdje: Ako želiš neki uspjeh, nešto, potrebno ti je da duže vremena imaš ekipu na okupu.
Svojevremeno, u jednom trenutku trener Husref Musemić je tokom podužeg intervjua pitao ovoga novinara "koliko je to igrača u našoj ligi ostalo u jednom klubu duže vremena", pa je sam odgovorio na pitanje. "Osim Bilbije i Todorovića u Zrinjskom ja ih ne znam puno. Možda Bogičević i Stanić u Želji..."
Tada je nekada krenula praksa u FK Sarajevo da se pokuša zadržati kostur tima i ove sezone uspjeli su u tome.
Bilbija i Todorović su za naše uslove bili kapitalci oko kojih se nadograđivao tim Zrinjskog. I kada pokušate zamisliti koliko je to igrača i koji su igrači u nekom našem klubu zajedno igrali makar dvije godine u zadnje vrijeme, ova dvojica su prva koja vam padnu na pamet.
Primjer Nermina Jamaka je pak nešto o čemu je nedavno pričao Amar Osim, da igrač nije samo dobar na osnovu onoga šta pokazuje na terenu, da nije to jedino što treba gledati. Jamak je u Zrinjskom bio omiljen, osim što je bio briljantan kad bi ulazio u igru jer je najčešće grijao klupu. Igrač zadužen za dobru atmosferu, u doslovnom smislu veznjak, veže i okuplja oko sebe, služi koheziji.
Majstorski su u Zrinjskom procijenili i Harisa Handžića, tek nakon što je tamo odigrao dobro stigao je poziv da se vrati u Sarajevo, a zanimljivo je bila i odluka da dovedu Rijada Kobiljara. Brzonogi veznjak stigao je nekoć u Sarajevo kao veliki talenat, ali nije dobio pravu priliku. Njegovo dovođenje u Zrinjski bio je mangupski potez, pa makar ni tamo nemao veliku minutažu. Kobiljar je ipak pokazao u GOŠK-u da nije bezveze igrač za naše uslove. te da ga Mostarci nisu zapazili tek tako.
Šta sve ove igrače ka Zrinjskom vuče morali bi pojedinačno istražiti, razlozi su vjerovatno šaroliki. Da li su ih osjećanja mučila... ni to nije poznato. Činjenica je da su im u Mostaru više vjerovali i da su imali više koristi od njih nego u Sarajevu. Vidjet ćemo koliko će uspješan biti Ivan Čurjurić.
Primjeri igrača koji su "prebjegli" iz Sarajeva u Mostar
Zajko Zeba
Bulend Biščević
Milan Muminović
Vučina Šćepanović
Nemanja Bilbija
Ognjen Todorović
Nermin Jamak
Jasmin Bogdanović
Srđan Stanić
Advan Kadušić
Samir Bekrić
Srđan Savić
Tomislav Tomić
Haris Handžić
Bilo i suprotnih primjera
Nije baš da je Zrinjski uzimao igrače Želje i Sarajeva, bilo je i suprotnih primjera. Nisu međutim ovi bili jednako uspješni kao oni čiji je put bio suprotan. Recimo, iako je otkriće Širokog, jedno vrijeme je u Zrinjskom igrao Goran Zakarić. Najbolji strijelac lige Ivan Lendrić bio je u Zrinjskom ne u Željezničaru, kao što je i Daniel Graovac potpunu afirmaciju stekao u Želji prethodno došavši iz Zrinjskog...
Promo
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
