Džeko je postavio rekorde koje će biti gotovo nemoguće srušiti

Edin Džeko će 2. oktobra protiv Švedske posljednji put obući dres Bosne i Hercegovine. Dijamant će tako završiti reprezentativnu karijeru koja je trajala gotovo dvije decenije i tokom koje je postavio standarde koje će buduće generacije teško dostići.

U trenutku objave oproštaja Džeko je za Zmajeve odigrao 151 utakmicu i postigao 73 pogotka. Rekorder je reprezentacije i po broju nastupa i po broju golova, dok će oproštajni susret protiv Švedske biti njegov 152. u državnom dresu.

Pored 73 gola, Džeko je zabilježio i 31 asistenciju. To znači da je direktno učestvovao u 104 reprezentativna pogotka Bosne i Hercegovine, što najbolje pokazuje koliko je dugo bio centralna figura njenog napada.

Na terenu je u dresu Zmajeva proveo ukupno 12.196 minuta. Tokom svih tih godina dobio je 20 žutih kartona, jednom je isključen zbog dvije javne opomene, ali nikada nije dobio direktan crveni karton.

Njegova priča s državnim dresom počela je mnogo prije seniorskog debija. Za juniorsku reprezentaciju BiH prvi put je nastupio 30. septembra 2003. godine, kada je imao samo 17 godina.

U selekciji do 19 godina odigrao je pet utakmica, a isto toliko nastupa sakupio je i za mladu reprezentaciju. Za U21 tim postigao je jedan pogodak, prije nego što ga je Fuad Muzurović pozvao među najbolje bh. fudbalere.

Seniorski debi stigao je 2. juna 2007. godine protiv Turske. Džeko je tada imao 21 godinu, dva mjeseca i 16 dana, a već prvu utakmicu pretvorio je u najavu svega što će uslijediti.

Bosna i Hercegovina je u nezaboravnom susretu slavila rezultatom 3:2, a debitant je odmah zatresao mrežu. Bio je to prvi od njegova 73 pogotka i početak nove ere reprezentativnog fudbala u BiH.

Samo četiri dana kasnije ponovo je bio strijelac, ovog puta u pobjedi protiv Malte. Džeko je tako u prve dvije utakmice za reprezentaciju postigao dva gola i ekspresno izborio mjesto među starterima.

Prvi veliki kvalifikacioni ciklus u kojem je imao jednu od glavnih uloga bile su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Posebno se pamte njegovi pogoci Estoniji, Turskoj, Armeniji i Belgiji.

U pobjedi nad Estonijom rezultatom 7:0 postigao je dva gola i dodao asistenciju. Nekoliko mjeseci kasnije bio je strijelac u čuvenoj pobjedi nad Belgijom u Genku, a zatim je Belgijancima u Zenici postigao oba gola za trijumf 2:1.

Zmajevi su u tom ciklusu stigli do baraža, gdje ih je zaustavio Portugal. Dvije godine kasnije ponovila se ista prepreka, ali je generacija predvođena Džekom nastavila vjerovati da može stići do velikog takmičenja.

Nagrada je konačno stigla u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. godine. Džeko je tokom tog ciklusa postigao deset pogodaka i bio jedan od najzaslužnijih za historijski plasman u Brazil.

Bosna i Hercegovina je kartu za Mundijal ovjerila pobjedom protiv Litvanije u Kaunasu. Slike slavlja na ulicama Sarajeva, Zenice, Tuzle, Mostara i drugih gradova ostale su među najvažnijim trenucima u historiji bh. sporta.

Na Svjetskom prvenstvu Džeko je igrao protiv Argentine, Nigerije i Irana. Pogodak protiv Nigerije nepravedno mu je poništen zbog navodnog ofsajda, dok je protiv Irana zatresao mrežu u prvoj pobjedi Bosne i Hercegovine na Mundijalu.

Dijamant je u svojoj oproštajnoj poruci upravo plasman u Brazil izdvojio kao jedan od najsretnijih trenutaka karijere. Bio je to san generacije koja je godinama kucala na vrata velikih takmičenja i konačno ih uspjela otvoriti.

Džekine brojke u kvalifikacijama za svjetska prvenstva posebno su impresivne. U 42 utakmice postigao je čak 30 pogodaka i dodao 13 asistencija, što znači da je u prosjeku direktno učestvovao u više od jednog gola po nastupu.

U kvalifikacijama za evropska prvenstva odigrao je 38 utakmica i postigao 16 golova. Dodao je i pet asistencija, ali Zmajevi uprkos njegovim partijama nisu uspjeli izboriti nastup na Evropskom prvenstvu.

U prijateljskim utakmicama sakupio je 36 nastupa i 15 pogodaka. U Ligi nacija postigao je ukupno devet golova – šest u Ligi B i tri u najvišem rangu tog takmičenja.

U baražima za evropska i svjetska prvenstva odigrao je ukupno deset utakmica i postigao dva gola. Upravo su neuspjesi u dodatnim kvalifikacijama predstavljali neke od najbolnijih trenutaka njegove reprezentativne karijere.

Kapitensku traku preuzeo je nakon povlačenja Emira Spahića. Od tog trenutka više nije bio samo najbolji napadač ekipe nego i njen predvodnik, osoba od koje su se očekivali odgovori i kada reprezentaciji nije išlo.

Za gotovo dvadeset godina sarađivao je s brojnim selektorima i dijelio svlačionicu s nekoliko generacija igrača. Od saigrača poput Zvjezdana Misimovića, Vedada Ibiševića i Miralema Pjanića stigao je do generacije kojoj je kao četrdesetogodišnjak prenosio iskustvo.

Mijenjali su se treneri, sistemi, protivnici i kvalitet ekipe, ali je Džeko ostajao konstanta. Dolazio je na okupljanja iz Njemačke, Engleske, Italije i Turske, a državnom timu ostao je vjeran i kada su rezultati bili daleko od očekivanih.

Njegova reprezentativna priča nije bila sastavljena samo od velikih pobjeda. Proživio je poraze od Portugala u baražima, bolna ispadanja, smjene selektora i godine tokom kojih je BiH bila daleko od velikih takmičenja.

Upravo zato trajanje njegove karijere ima dodatnu vrijednost. Džeko nije ostao uz reprezentaciju samo u periodu najvećih uspjeha, nego i onda kada je bilo najteže nositi očekivanja javnosti.

Sa 73 gola postigao je više nego dvostruko više pogodaka od većine napadača koji su nosili dres BiH. Taj rekord najbolje pokazuje razliku između Dijamanta i svih koji su prije ili poslije njega predvodili napad Zmajeva.

Posljednja utakmica protiv Švedske neće biti važna samo zbog toga što se oprašta kapiten. Njome će biti spuštena zavjesa na eru koja je počela golom protiv Turske u junu 2007. godine.

Od tada do danas prošao je put od talentovanog napadača do najvećeg imena u historiji reprezentacije. Odigrao je više od 12.000 minuta, učestvovao u više od stotinu golova i predvodio BiH na njenom prvom Svjetskom prvenstvu.

Brojke će ostati zapisane: 151 nastup prije oproštajne utakmice, 73 gola i 31 asistencija. Ipak, ono što je Džeko predstavljao Bosni i Hercegovini nikada neće moći potpuno stati u statistiku.