"Moje informacije govore da je Džeko dogovorio s Hajdukom, u Splitu su svi uvjereni da dolazi" · Intervju

I dok bh. klubovi muku muče da dovedu iole ozbiljnije pojačanje i naprave neki iskorak u Evropi, u Hrvatskoj se ipak ili slave ili očekuju veliki transferi. U Hajduk je došao Ivan Rakitić, prije toga Ivan Perišić, dok je za trenera ovog ljeta imenovan slavni bivši igrač Milana Gennaro Gattuso, a ne bi bilo iznenađenje da dres Splićana obuče i Edin Džeko.

Kroz mnoge sportske teme prošli smo sa istkanutim sportskim novinarom iz Hrvatske. Ivica Medo fudbalski je kolumnist portala Gol.hr, čovjek koji ima bogato iskustvo izvještavanja sa velikih sportskih takmičenja, a trenutno radi za Novu TV. U malom prstu ima sportska dešavanja u Hrvatskoj, pa smo počeli s onom najaktuelnijom temom - Hajdukom i Rakitićem.

Gennaro Gattuso, Ivan Rakitić... Euforija u Splitu, ali hoće li to biti dovoljno da se sruši Dinamo? I šta je to (još) potrebno da se osvoji titula?

"To je veliko pitanje. Moj je dojam da Dinamo još uvijek ima bolju momčad, a i dosta mirniju atmosferu. Dinamo ima osiguran plasman u Europskoj ligi, a ima i veliku šansu plasirati se u Ligu prvaka. Ako uspije, napunit će blagajnu do vrha i teško će ga će netko skinuti s trona. No sve se to može promijeniti ako Hajduk dobro započne sezonu, a Dinamo, recimo, kiksa na startu. Ne uđe li Dinamo u Ligu prvaka i ako izgubi neke domaće utakmice, stubokom će se promijeniti situacija u Maksimiru. Onda će biti jako napeto. Puno će toga ovisiti o rezultatima na početku sezone. Vidjeli smo što se događalo prošle sezone. Dinamov lošiji ulazak u sezonu otvorio je šansu Hajduku. No Splićani naposljetku to nisu znali iskoristiti, na kraju su se ipak raspali kao i mnogo puta do sada. Hoće li se po tom pitanju nešto promijeniti u predstojećoj sezoni, jako je teško sa sigurnošću odgovoriti. To se nikad ne zna, no ako se nešto dogodi 15 ili 20 puta zaredom, naravno da neće biti iznenađenje ako se dogodi još jednom."

Edin Džeko već se neko vrijeme povezuje s Hajdukom, ima dosta stvari koje govore da bi se transfer mogao dogoditi. Znate li vi, hrvatski novinari, nešto više o tome, da li je to realno da se očekuje i da li bi takav igrač bio od velike pomoći Hajduku s obzirom na njegove godine?

"Realno jest, ali je pitanje koliko je izgledno u postocima. Očito ima visokih prepreka. Nema sumnje da bi Džeko bio veliko pojačanje, možda i ključno. To govori njegova golgeterska forma iz prošle sezone. Postigao je 21 gol u prvenstvu Turske. Brojka koja zvoni. Sigurno bi jako podigao Hajduk jer Splićanima nasušno nedostaje pravi centarfor. Livaja je više desetka, nije klasična špica. E, sad, kako stoje stvari s mogućim dolaskom. Uoči utakmice Turske i Nizozemske na Euru razgovarao sam o mogućem dolasku Džeke u Hajduk s poznatim turskim novinarom i starim kolegom Senadom Okom. On radi za veliki i ugledni turski medijski konglomerat Milliyet. Posao mu je da prati Fenerbahče i tursku reprezentaciju. Osobno dobro poznaje čelnike Fenerbahčea, ima dobre informacije i veze u klubu. Dakle, ima temu u malom prstu. Tada mi je rekao da to nije tako izgledno kao što se piše i govori po nekim turskim i hrvatskim medijima, ali da će možda biti izglednije kada i ako Fenerbahče zaključi neke transfere. U prvom redu je tu mislio na transfer Youssefa En-Nesyrija. Sve dok on ne dođe, Fenerbahče neće pustiti Džeku, a i kada dođe, morat će proći proces prilagodbe. Ovih dana igraju kvalifikacijske utakmice s Luganom i Džeko im treba. Kada prođe taj dvoboj i kada napadačko pojačanje stigne, ako stigne, karte će biti otvornije. Koliko sam shvatio, Fener i Mourinho nemaju ništa protiv da Džeko ostane do kraja ugovora i bude drugi ili možda treći napadač, sve po potrebi, ali ni da ode ako tako želi. Problem je uvijek isti: novac.

Džeko ima pet milijuna eura neto godišnju plaću i očito je da bi htio da mu Fener isplati lavovski dio, možda polovicu iznosa, no Ali Koč neće tako lako popustiti. Fener mu daje odriješene ruke, ali zasad bez otpremnine. Naravno, to je igra živaca, vidjet ćemo tko će popustiti i hoće li se možda naći na pola puta. Recimo da Džeko pristane na manji iznos, možda bi mu Fener tada dao odriješene ruke. Moguće je da se dogovore u završnici prijelaznog roka. Znate kako to ide, tek u završnici se ozbiljnije otpušta remen. Moje informacije iz Splita govore da se Džeko već sve dogovorio s Hajdukom. U Splitu su uvjereni da dolazi. Međutim, to ne mora ništa značiti ako ne uspije naći zajednički jezik s Fenerom. Puno je tu enigmi i neriješenih pitanja. Mislim da u ovom trenutku ni sam Džeko još uvijek nije prelomio. Da se odrekao novca, da je prelomio otići iz Fenera bez otpremnine, onda bi se već sve znalo. Nitko tu nije sisao vesla, sve su to iskusni 'igrači', vodit će se igra do zadnjeg trenutka."

"Evo vam mala ekskluziva: Najbliže Petkovićevo okruženje vjeruje da će prijeći u Bolognu"

Dinamo ima niz sjajnih igrača, a neki se konstantno povezuju s drugima. Koliko zapravo ima istine u svim tim glasinama? Petar Sučić navodno treba u Como? Za Martina Baturinu također postoje razni interesi, a najviše nas zanima Bruno Petković. Da li je realno da ode i da li je zapravo čudno da se to dogodilo ako je već imao tako malu otpusnu klauzulu u ugovoru? Niko je nije aktivirao...

"Započet ću od Petkovića. Do mene su došle razne informacije. Evo vam jedna mala ekskluziva: baš jučer saznao sam da najbliže Petkovićevo okruženje vjeruje kako će prijeći u Bolognu. Navodno Talijani spremaju ponudu od četiri milijuna eura. Iskreno, meni to nema logike jer zašto bi Bologna davala četiri milijuna kada ga je do 15. lipnja mogla dobiti za dva, a do 15. srpnja za 2,5 milijuna eura?

Nemam objašnjenje, mogu samo ulaziti u dodatne spekulacije zašto bi to napravili, a to nema smisla. Moj je dojam da Petkoviću nigdje ne može biti bolje nego u Dinamu. Mislim na klubove koji se spominju kao moguće destinacije. Teško da može imati puno veću plaću u Bologni ili Fiorentini, a bilo bi mu prilično neizvjesno što se tiče igranja u udarnih 11. S nestabilnom formom koju je pokazivao u Dinamu prošle sezone, to bi bio veliki rizik.

U Dinamu je najveća zvijezda, sigurno će konstantno igrati, a onda je velika šansa da ostane i reprezentativac. Ako bi u inozemstvu više sjedio na klupi, teško bi mogao računati na mjesto u reprezentaciji. Dakle, više toga govori da će ostati nego otići. Realnijim mi se čini da su priče o odlasku svojevrstan pritisak da mu Dinamo što prije produlji ugovor, no u Maksimiru baš i ne odaju dojam da im se odveć žuri, a to mu očito smeta. Mislim da je tu kvaka. Uglavnom, nemamo sve informacije pa se ne možemo pouzdati samo u logiku, tako da ostavljam sve otvorenim.

Kad je riječ o Sučić, imam pouzdane informacije da je Como ponudio prilično visok iznos, koliko znam njegovi zastupnici vršili su pritisak da se transfer realizira, no u Dinamu su to glatko odbili. Zasad. Računaju da će Sučić biti samo skuplji kako postaje sve bitniji igrač Dinama, a pogotovo kada postane hrvatski reprezentativac. Očekivanja su da će to biti vrlo brzo. S Baturinom je malo drukčija situacija. Stigne li prava ponuda, mislim da će ga Dinamo prodati. Vjerojatno će se čekati rasplet doigravanja za Ligu prvaka i završnica prijelaznog roka. Ako b Dinamo ušao u Ligu prvaka, sve bi bilo puno lakše što se tiče zatvaranja proračuna. Tada bi i Baturina mogao ostati još jednu sezonu ili barem do zime. No stigne li ovog časa prava ponuda, Baturina ide."

Nove najveće face u HNL-u su Pjaca, Perišić i Rakitić

Koje igrače HNL-a bi smatrao najvećim ili najboljim igračima trenutno? Tko su najveće face u ligi?

"Livaja i Petković godinama su najveće zvijezde. Tu ulogu preuzeli su prvo Pjaca i Perišić, a sada i Rakitić. Pitanje je koliko će Perišić ostati u Hajduku. Ako ostane još jednu sezonu i bude zdrav, trebao bi se nadmetati s Rakitićem za status najveće zvijezde. Sve će ovisiti o rezultatima. Teško je reći tko je najbolji jer se prošle sezone nitko nije posebno istakao. Mierez je bio prvi strijelac, ali Osijek je loše stajao u prvenstvu i Mierezovi golovi nisu bili osobito bitni. Baturina je prilično oscilirao, kao i cijela momčad Dinama, ali od njega se i puno očekuje. Veliki je talent i mislim da tek slijede njegove najbolje igre. Veseli mi što se pojavio mali Matković iz Osijeka. On mi se jako sviđa, podsjeća me na Bokšića. Franjo Ivanović također je igrač po mom guštu. Ima veliki potencijal. Dobro je odradio debitantsku sezonu, u kojoj je, istina, oscilirao, ali to je normalno za mladog igrača koji je igrao svoju prvu profesionalnu sezonu. Očekujem da eksplodira u nadolazećoj sezoni. Marco Pašalić i Fruk također su iskočili i vjerujem da mogu još bolje. Sigur i Pukštas pokazali su da imaju potencijal, no trebaju više iskustva i povjerenja, kao i svi mladi igrači. Vidjet ćemo kakvim će se pokazati inozemna pojačanja. Dinamo je u tom smislu napravio nekoliko interesantnih poteza, no dok ih ne vidimo na terenu, teško je donositi neke konkretnije zaključke."

Najbolji trener HNL-a u ovom trenutku, a ko je vama medijima zbog svoje karizme posebno zanimljiv?

"Dinamo je osvojio prvenstvo i Kup, pa je onda logično da je Jakirović najbolji. Sopić je osebujan, dosta tvrdoglav, ali i prilično uspješan. Medijima možda i najzanimljiviji jer ima izjave za naslovnice. Čabraja je, recimo, drukčiji tip, puno mirniji, ali radi dobar posao sa Šikićem u Lokomotivi. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se prilagoditi Gattuso i Coppitelli u Hajduku i Osijeku. Tramezzani je dobro pohvatao konce hrvatske lige. On je možda trener koji više vrijedi."

Kako bi ocijenio nastup Hrvatske na Euru? Nesretna eliminacija... Šta je glavni uzrok ispadanja u grupnoj fazi i da li je možda neko od igrača koji nisu bili u Njemačkoj, trebao biti tamo? Da li ste, vi u Hrvatskoj, zadovoljni Dalićem i smatrate li da treba ostati i dalje?

"Jedna riječ: neuspjeh. Mislim da se skupina trebala i morala proći jer Hrvatska još uvijek ima dovoljnu kvalitetu, no neke okolnosti su utjecale na to da su se Vatreni previše prepustili faktoru sreće. Njega treba smanjiti na najmanju moguću mjeru, u skupini se to može jer se igraju tri utakmice. Ušlo se nekako preopušteno u turnir. Nije bilo uobičajenog pritiska, ni medija, a ni javnosti. Prijateljska utakmica s Portugalom sve je zavarala, ali opet ne previše. Osobno sam očekivao prolazak skupine jer su četiri boda dovoljna, znao sam kakva je Italija, a Albaniju moraš pobijediti ako želiš dalje. Nisam očekivao neki veliki rezultat jer je bilo očito da se neće dogoditi pretjerano velike strukturalne promjene u udarnoj momčadi. Osmina ili četvrtfinale bila je moja prognoza. Roster je bio više-manje očekivan, možda je Dalić mogao pozvati jednog-dvojicu mlađih i motoričnijih igrača. Recimo, Matkovića jer ima snagu i brzinu. Perišić je prije bio taj, formula 1 hrvatske momčadi, ali kada se ozlijedio, pala je i Hrvatska jer više nije mogla igrati na isti način, a to se i dalje pokušavalo. Više nismo imali pravo krilo, a igralo se i dalje u tom sustavu. Uz to, odveć se lutalo, pa na kraju ni sam Dalić nije istrajao u svojoj viziji igre i momčadi. Nije bio siguran i zato je mijenjao. A kada se zadnja linija previše mijenja, kada se stalno mijenja centarfor, teško može izaći na dobro. S više konzistentnosti i odlučnosti moglo se više. Po meni, nisu trebale prevelike promjene, nego napraviti pravi izbor i onda se toga držati. Uz korekcije u sustavu igre, naravno. Bilo je premalo povjerenja u neke igrače, a opet u neke druge previše. Dalić se nije usudio dirnuti u osinje gnijezdo i napraviti barem jednu promjenu u sredini. Brozović, primjerice, već odavno ne igra na prijašnjoj razini i to se trebalo presjeći. Dalić je išao sa senatorima do kraja, a to se moglo i očekivati. Oni su ga odveli do najvećih uspjeha i teško je to mijenjati. Međutim, onda se morate pripremiti za ovakav ishod. Nije Hrvatska ni prva ni posljednja reprezentacija koja je teško napravila smjenu trofejne generacije. Svi su imali problema, pa i u nedavnoj prošlosti Španjolci ili Nijemci. Sjetite se SP-a 2014. i kraha Španjolske, pa SP-a 2018. i kraha Njemačke.

Da biste radili promjene, morate imati prave zamjene, kvalitetne mlade igrače. Mislim da Hrvatska i dalje ima jako dobar izvor, no jasno je da se ne mogu u kontinuitetu očekivati rezultati kakve je imala zadnjih godina. Mora doći do pada prije ili kasnije, ali taj pad ne smije biti nekontroliran. Mislim da se to neće dogoditi. E, sad, ako je Euro poslužio da se razbistre neke stvari i da Dalić lakše raskrsti s nekim problemima koji su ga opterećivali, onda ispadanje u skupini i nije tako veliki problem. Već će Liga nacija pokazati je li to tako. Što se tiče Dalića, posve je logično da mu je HNS dao povjerenje. On je to zaslužio svojim radom i rezultatima. Logično je vjerovati da može napraviti potrebne promjene, a lošiji rezultat svakome se može dogoditi. Što da kažu Talijani ili Nizozemci koji su propustili neka velika natjecanja zadnjih godina ili Nijemci koji su redom ispadali u ranoj fazi na svakom turniru. Čak dvaput u skupini SP-a, što je za njih katastrofa. Treba biti realan i fleksibilan, ali treba imati i dobar balans i ne pretjerivati u tvrdoglavosti. Na vrijeme treba prepoznati kada treba nešto mijenjati i zašto. To nije lako, vidimo to na primjeru nekih velesila koje je Hrvatska u međuvremenu pretekla. Vidjet ćemo kako će to dalje ići i onda treba povlačiti poteze."

Luka Modrić jedan je od najvećih fudbalera zadnjih 10-15 godina. Da li te iznenadila odluka da ostaje u Real Madridu i je li bilo stvarno realno očekivati da se vrati u Dinamo, kao što se bilo pisalo? Šta smatraš da je njegov idući korak kada istekne novi ugovor s Realom?

"Nije me iznenadilo, to sam i očekivao. Modrić još ima motiva, natjecateljski duh mu nije popustio. Želi porušiti još neke rekorde, postati najtrofejniji igrač Reala u povijesti. I to će najvjerojatnije ostvariti, a onda će otići. Možda u SAD ili Saudijsku Arabiju, tko zna. Moguće je da se vrati i u Dinamo. Sad nije bilo realno, ali iduće godine ne treba to odbaciti. Čim razmišlja o ostanku u hrvatskoj reprezentaciji, logično je da razmišlja i o SP-u 2026. Mora negdje igrati ako želi nastupiti. Čak bih rekao da će prije ostati nego otići. U godinu dana puno se toga može promijeniti, pogotovo kada ste blizu 40. Sve može utjecati na njegovu odluku, zdravlje i moguće ozljede najviše. Teško mi je reći što će odlučiti, ali činjenica je da ostaje u Realu i da se nije oprostio od Vatrenih. To sugerira da još barem dvije godine misli igrati na visokoj razini."

Ako bi morao da izabereš tri najbolja hrvatska fudbalera, ko bi oni bili? A ko tri najbolja sportista u historiji Hrvatske?

"Teška pitanja. Modrić, Šuker, Prosinečki, Boban, Perišić, Rakitić… Hajde tim redom. A sportaši: Modrić, Dražen Petrović, Mate Parlov…"

Bez prevelikih očekivanja pred Olimpijske igre

Kakve su nade i koga najviše polažu kada su u pitanju Olimpijske igre u Parizu? Ima li Hrvatska velika očekivanja?

"Pa, dojam je da i nema prevelikih očekivanja. Vidjet ćemo, nema pritiska, pa možda bude ugodnih iznenađenja. Onako iz rukava i bez prevelike analize, kandidati za medalju su braća Sinković, Sandra Perković, Lena Stojković, Giovanni Cernogoraz, Tin Srbić, Barbara Matić, Marko Golubić, Donna Vekić, Mate Pavić i Nikola Mektić, Gabriel Veočić, Filip Mihaljević… Rukometna i posebno vaterpolska reprezentacija možda bi mogli otići daleko. Tu je i jedrenje, ali i neki drugi pojedinačni sportovi u kojima hrvatski predstavnici možda nešto mogu napraviti. Iskreno, teško je davati neke prognoze, pogotovo nama koji smo fokusirani na nogomet i slabije pratimo ostale sportove. Nogometa ima toliko da se nema previše vremena za sve ostalo. Kada se uđe u neke godine, sve je manje strpljenja, volje i snage za pokrivanje široke sportske lepeze. Ne možete pored dvije-tri nogometne utakmice dnevno pratiti još puno toga. Osobno volim pogledati boks, gimnastiku i atletiku. To ću vjerojatno najviše pratiti na Olimpijadi, uz, jasno, hrvatske tradicionalne sportove i sportaše koji mogu do medalje."

Postoji li nešto što tebe lično sada nervira kada je u pitanju hrvatski sport? Šta nedostaje da Hrvatska bude bolja kao sportska nacija. Čini se da joj pobjednički mentalitet ne nedostaje, kao recimo u susjednoj BiH.

"Ništa posebno. Mislim da Hrvatska ostvaruje iznadprosječne sportske rezultate kada se pogleda brojnost stanovništva i bruto društveni proizvod. Realno, teško je očekivati puno više, iako bi se možda i moglo da je još bolja organizacija i veće ulaganje u bazične sportove. Uvijek se traži više novca, nikada nije dosta, no mora se priznati da je na tom polju dosta toga otišlo naprijed. Pa, Hrvatska je imala i ima skijaške prvake i olimpijske pobjednike ili osvajače medalja. Tko je to mogao očekivati prije tridesetak godina? Nemoguće je financirati sve, čak ni puno bogatijim državama, treba se ipak usredotočiti na neke sportove koji nam leže i koji na tržištu mogu proći. Primjerice, pad košarke i uzlet rukometa u Hrvatskoj ne čudi. Stvar je novca. Košarka je na visokoj razini jako skup sport, ali s vrlo malom zaradom. Mislim u Europi, SAD je nešto potpuno drugo. Tko će u to ulagati kad nema povrata? Samo država ili oligarsi koji ne znaju što će s novcem, a takvih kod nas nema, dok država to ne smije, niti ima smisla.

Dinamo više zaradi od plasmana u Ligu prvaka nego svi košarkaški klubovi zajedno u njihovom elitnom natjecanju, a manje plaća igrače nego neki veći košarkaški klubovi. Zbog toga ne treba kukati ako neki sportovi stagniraju ili propadaju. Uvijek postoji razlog. Mora se prvo srediti država na svim razinama, a onda ići na sport. Ne može obratnim smjerom. Čak i kada imate bogatu državu, ne znači da ćete imati uspješan sport. Misli li netko da su u Luksemburgu ili Singapuru jako zabrinuti što nemaju poznate sportaše i prvake? Svi se trebaju svesti u normalne okvire i sami pronaći izvore zarade. Uostalom, zašto bi svi bili profesionalci? Amaterizacija ili poluamaterizacija za države poput Hrvatske dobro je rješenje. To je pravi, iskonski sport. Nisu li skandinavske nogometne lige čak donedavno tako funkcionirale, a kamoli drugi sportovi. I opet su imali puno uspjeha u nogometu. Tko iskoči uvijek može napredovati tako što će otići u državu gdje je taj sport na višoj razini. Jednostavno, nema ni dovoljno resursa, ni ljudi, a ni novca da svi sportovi budu top. Mora se napraviti neki plan i pametna raspodjela, čak i kada je država bogata i sređena."

"Nema smisla nabrajati poznate bh. nogometaše"

Koliko se u Hrvatskoj prate bh. sportisti ili bh. fudbal? Da li bi znao istaknuti neke posebne sportske ličnosti iz BiH?

"Neću otkriti toplu vodu ako kažem da se najviše prati nogomet. Liga se manje prati, iako nije da se ne prati, gledaju se derbiji, a o reprezentaciji se više-manje sve zna. Nema smisla nabrajati poznate BiH nogometaše, bilo je ih je stvarno puno. Džeko je u fokusu radi mogućeg dolaska u Hajduk. Naravno da se zna za poznate košarkaše, primjerice Jusufa Nurkića ili Džanana Musu. Amel Tuka je bio otkriće i prava zvijezda. Nedavno možda Lana Pudar. Ma, svaka medalja na svjetskoj razini odzvoni. Naravno, ako je osvojena u popularnijim sportovima, onda gromkije zvoni. BiH je prepuna sportskih talenata kao i Hrvatska. Taj talent treba samo kanalizirati i usmjeriti na pravi način. Ne može sve biti na visokoj razini."

Ako govorimo o cijeloj regiji, koji klub smatraš najboljim (najuređenijim, najkvalitetnijim itd.), a koje navijače bi istakao? I da li si za to da se možda jednog dana ponovo formira regionalna liga u fudbalu, nešto kao u košarci?

"Dinamo je sigurno jedan od predvodnika. Nisam siguran kakvo je točno stanje u Crvenoj zvezdi. Vidim da u Partizanu ima puno problema. Hajduk se diže, na marketinškom planu rade jako dobro. Dosta novca zarađuju od klupskih aktivnosti koji nisu vezane za prodaju igrača ili rezultate u Europi. To sugerira da će prije ili kasnije uspjeti preokrenuti trend. Jedan naslov prvaka mogao bi dosta toga prelomiti. Što se tiče navijača, teško mi je reći. Najveći klubovi oduvijek su imali najveću potporu. Svaki klub je imao neko svoje vrijeme euforije. Eto, Dinamo je bio pokret kada je osvajao najmanje trofeja, a Hajduk je u sličnom tonusu zadnjih godina. Na prvu nema logike, ali na drugu itekako ima. Vidim da na Sarajevo i Želju dolazi puno ljudi, derbi se gleda i prati, atmosfera je napeta kao nekoć. Čujem da je Sarajevo financijski prilično stabilno, a to je dobar znak za budućnost. Zrinjski se kod nas također prati, izrastao je u jako bitan klub u BIH. Atmosfera zna biti dobra posvuda u regiji, sve ovisi o trenutku i važnosti utakmice. U Hrvatskoj je najžešća atmosfera u Splitu, ali to je i logično jer je u Zagrebu osvajanje prvaka postalo pod normalno. No čim je došlo do veće napetosti, probudili su se i Dinamovi navijači. Prošla je sezona na tom planu bila odlična. Nisam za regionalna nogometna natjecanja jer mislim da to ne bi donijelo previše dobroga. Nema smisla vraćati kotač povijesti. Uostalom, i košarkaška liga je u Hrvatskoj i drugdje ocjenjena kao promašaj.

Nogomet je ipak druga dimenzija, nešto posve drugo u odnosu na ostale sportove. Jedan je aspekt sigurnosni. Na kraju bi se više pratila događanja na tribinama i oko stadiona nego na terenu. Tko misli da bi se to moglo dugoročno uspješno osiguravati, grdno se vara. Možemo mi bacati floskule i prosipati patetiku, ali realnost je na drugom kraju. Jedno je osigurati jednu ili dvije međusobne utakmice u Europi, a posve nešto drugo cijelo prvenstvo i svaku utakmicu. Koliko bi samo novca bilo utrošeno na to, vojska bi se morala angažirati, a opet ne bi se moglo spriječiti. Prije ili kasnije došlo bi do većih izgreda i tko bi onda bio kriv? I to bi se dogodilo kada se najmanje očekuje. Političke napetosti ni sad ne manjka, a što bi tek onda bilo. Bio bi to poligon za kojekakva prepucavanja i zapaljive izjave. Imamo svi previše iskustva s time da bismo to olako previdjeli. Jednostavno nam to ne treba. Domaće su lige stasale i ljudi su se navikli pratiti svoje klubove. Drugo, kvaliteta nogometa se ne može povećati tako da se lige spajaju. Po toj logici bivša reprezentacija Jugoslavije bi imala veće uspjehe od Hrvatske, a vidimo da to nije tako. Dinamo zadnjih godina ima puno bolje rezultati u Europi nego 70-ih i 80-ih kada nije mogao proći prvi kolo i igrao je jugoslavensku ligu. Mora se raditi na izvorištu, svatko na svom području, u školama nogometa, treba se poboljšati rad u manjim i osrednjim klubovima. Samo tako se jača liga i poboljšava kvaliteta. Može se i bez puno novca. Nije li Hrvatska izbacila gotovo bezbroj svjetskih igrača i to s uvjetima koji su pri dnu Europe? Nije samo Hrvatska, pa i BIH, Srbija, Slovenija, Crna Gora, Makedonija, sada i Kosovo. Koliko je samo dobrih igrača zadnjih 30 godina došlo iz svih tih država. Talenta ima posvuda u regiji, treba ga samo pravilno usmjeriti. Nogometni izvor na ovom području nikad neće presušiti. Bit će samo većih ili manjih uspjeha."

Luka Modrić najbolji na Balkanu

Najbolji sportista Balkana?

"Sve ovisi o osobnim sportskim afinitetima. Ja bih glasovao za Modrića zato što je nogomet daleko ispred svih sportova po popularnosti i općedruštvenom značaju. To što je on napravio u nogometu, nije nitko na Balkanu, ali i puno šire."

Za kraj, koliko je sportistima važna podrška i smatraš li da je dovoljno imaju u Hrvatskoj?

"Naravno da je važna. Podrška može biti navijačka, psihološka, novčana ili neka četvrta. Govorit ću s hrvatske strane jer tu najbolje poznajem situaciju. Mislim da hrvatski sportaši imaju veliku navijačku podršku. Posljednji Euro je to zorno pokazao. Hrvatska je po broju navijača na Euru bila pri vrhu, a u postotku na broj stanovnika vjerojatno na samom vrhu. Nije u pitanju samo nogomet, tako je primjerice i na rukometnim natjecanjima. Sport je kao i život. Da bi dobio podršku, moraš je zavrijediti. Ne volim preveliku patetiku i konstantna kukanja. Naše generacije nisu navikle na to da se nekome stalno žalite.

Zasuči rukave i zavrijedi podršku. Ništa ne pada s neba, ni vama, ni meni, ma nikome, pa ne može ni sportašima. Da sve može biti bolje, može. Ali što vrijedi kukati i naricati. To govorim jer se kuknjava relativno često može čuti u javnom prostoru u sportovima koji se manje prate i u koje se manje ulaže. Nitko nije bogomdan i niti se itko mora baviti nekim sportom. Stvar je vrlo jednostavna: imaš ili nemaš uspjeha."