"Više sam potrošio na žene nego na kokain, znam da nikad ne bi bile sa mnom, zato sam ih kupovao"

Fabio Macellari, lijevi bek na prijelazu iz 90-ih u 2000-e, govorio je o svom životu u podcastu "One more Time". Životna priča obilježena nizom slabosti koje su djelomično ugrozile njegovu karijeru.

Žene, poroci i kokain, beskonačni krug koji ga je postupno udaljavao od svijeta fudbala a prije svega od stvarnog života.

Kao u paralelnom svijetu, doživio je niz događaja dok je igrao za Bolognu. Transfer iz Intera u Bolognu bila je na neki način prekretnica da stvari krenu po zlu.

"U osam utakmica imao sam sedam ili osam asistencija. Osjećao sam se najjače od svih na lijevoj strani, drobio sam protivnike. Tada sam se povrijedio i zavladao je oblik opuštanja. Povratak se očekivao za četiri i pol mjeseca, samo što sam imao dosta slobodnog vremena."

"Tada sam probao kokain. Imate sve, žene na primjer, bilo kako. Ali ni to više nije dovoljno. U trening kampu su znale bacati papirić s brojem ili na stanici ili na semaforu."

"Prvi put kad sam probao kokain bio sam kod kuće u Bologni. Greška je u suštini što postoje stvari jače od tebe, tako to ide kad si bahat. Neke stvari treba ostaviti, ne ne treba ih ni uzimati, čak ni ako se osjećate kao Superman."

Droga ga je postupno odvukla u drugu dimenziju, toliko štetnu da se izolirao i ostao sam.

"Postoji paralelni svijet povezan s kokainom. Ta normalnost više nije bila dovoljna, mislim da sam imao bolest seksa, pojavljivale su se žene sa naslovnica koje se ne vide u normalnom životu. Činjenica da kažeš 'ostani ovdje sa mnom, ja te plaćam jer to mogu priuštiti', je nešto što ti onda obije glavu”.

Jednom je rizikvao da umre. Nakon pet dana bez sna izgubio je pojam o vremenu.

"U svojim najmračnijim danima, organizovao bih se i obilazio domove tih žena. Više sam potrošio na žene nego na kokain. 'Ti, ljepotice, nikad ne bi pošla sa mnom, ali mogu te kupiti.' To je suptilno i pogrešno razmišljanje."

"Uzimao sam deset grama dnevno, jednom sam se uplašio. Nakon pet danas bez spavanja našao sam se u hidromasažnoj kadi. Uvukao sam se u krevet i nisam bio siguran ni hoću li se sutradan probuditi. Kad sam ustao, pobjegao sam u planine i započeo proces detoksikacije".

Nakon okončane karijere Macelleri jedno vrijeme je radio kao konobar, zatim u pekari, a poslije toga i kao drvosječa. Sječom drva bi iz sebe izbacivao sav bijes kojeg je osjećao. Sada je angažovan kao zidar.