Veličanstven posljednji ispraćaj jednog od najvećih Rossonera

Milano se danas posljednji put oprostio od Franca Baresija. Hiljade navijača okupile su se ispred bazilike Sant'Ambrogio kako bi odale počast legendarnom kapitenu Rossonera. Njegov kovčeg ispraćen je suzama, aplauzima i pjesmama koje su obilježile jednu od najemotivnijih scena u historiji grada.

Oko tri hiljade ljudi počelo se okupljati još u ranim jutarnjim satima. Trg ispred bazilike bio je ispunjen zastavama, šalovima i dresovima s brojem šest. Među okupljenima bilo je navijača svih generacija, uključujući i one koji su o Baresijevim igrama slušali samo iz priča roditelja.

„Postoji samo jedan kapiten“, odjekivalo je ispred crkve. Navijači su pjevali i „Baresi je jedan od nas“, „Zauvijek broj šest“ te „Nikada te nećemo napustiti“. Dolazak kovčega u 10:45 sati dočekan je ovacijama, suzama i pjesmom „You'll Never Walk Alone“.

Na obližnjoj zgradi postavljen je transparent posvećen čovjeku koji je predstavljao mnogo više od velikog fudbalera. „Besmrtna legenda, neponovljiva zastava koja nikada neće prestati da se vijori. Zbogom, kapitenu“, pisalo je na njemu.

Posljednjem ispraćaju prisustvovale su gotovo sve velike ličnosti iz Baresijeve igračke ere. Stigli su Paolo Maldini, Marco van Basten, Roberto Baggio, Dejan Savićević, Demetrio Albertini, Alessandro Costacurta i Clarence Seedorf. Tu su bili i Fabio Capello, Roberto Donadoni, Daniele Massaro, Mauro Tassotti, Alberico Evani, Dida, Filippo Galli i brojni drugi.

Posebno emotivan bio je zajednički dolazak Van Bastena, Maldinija, Tassottija i Pietra Paola Virdisa. Okupljeni navijači Maldinija su pozdravili velikim ovacijama. Bio je to ponovni susret ljudi koji su s Baresijem ispisali najljepše stranice Milanove historije.

Kovčeg su u crkvu unijeli njegovi nekadašnji saigrači. Među njima su bili Van Basten, Massaro, Donadoni, Filippo i Giovanni Galli te Angelo Colombo. Na izlasku su ga nosili Albertini, Costacurta, Virdis, Ambrosini, Marco Simone i Evani.

Daniele Massaro i Dejan Savićević pokazali su okupljenima Baresijevu bijelu kapitensku traku s brojem šest. Taj predmet predstavljao je simbol autoriteta koji legendarni defanzivac nikada nije morao nametati glasom. Njegovo ponašanje, odanost i odnos prema dresu bili su dovoljni da ga generacije pamte kao jedinog pravog kapitena.

Milanova ekipa nije mogla doputovati iz Australije, gdje se nalazi na pripremnoj turneji. Prvi tim predstavljali su Christian Pulisic i Santiago Gimenez, koji su zbog oporavka od povreda ostali u Italiji. U ime kluba prisustvovali su Gerry Cardinale, predsjednik Paolo Scaroni i izvršni direktor Calvelli.

Dolazak Cardinalea i Scaronija dio navijača dočekao je zvižducima zbog nezadovoljstva trenutnim stanjem u klubu. Zvižduci su se čuli i prilikom njihovog odlaska, kao i pri dolasku gradonačelnika Giuseppea Sale. Delegacija gradskog rivala Intera, koju je predvodio Giuseppe Marotta, dočekana je aplauzima.

Na sahrani su bili predstavnici brojnih italijanskih i evropskih klubova. Real Madrid i Barcelona poslali su svoje delegacije, dok su vijence položili FIFA, njen predsjednik Gianni Infantino, Inter, Roma i druge institucije. Dan ispraćaja u Milanu proglašen je danom žalosti, a gradske zastave spuštene su na pola koplja.

Posebnu ulogu tokom obreda imao je Beppe Bergomi. Nekadašnji kapiten Intera i veliki Baresijev rival iz brojnih gradskih derbija pročitao je prvo čitanje. Njih dvojica su se posljednji put zajedno pojavila u javnosti prilikom nošenja olimpijske baklje na San Siru.

Monsinjor Carlo Faccendini u emotivnoj propovijedi prisjetio se Baresijevog nadimka „Piscinin“, odnosno „Mali“. Poručio je da je legendarni kapiten pokazao kako čovjek može postati veliki, a ostati skroman. „Franco nas je naučio da je moguće postati veliki ostajući mali“, kazao je opat bazilike Sant'Ambrogio.

Baresi je tokom cijele profesionalne karijere nosio samo dres Milana. Za Rossonere je odigrao 719 utakmica, bio kapiten 15 sezona te osvojio šest titula prvaka Italije i tri evropska trofeja. Milan je nakon njegovog povlačenja 1997. godine penzionisao broj šest, prvi put u historiji italijanskog fudbala.

Kada je kovčeg napustio baziliku, okupljeni ljudi ponovo su zapjevali uglas. Niko ga nije želio pustiti bez još jednog aplauza, pogleda i povika „Postoji samo jedan kapiten“. Franco Baresi napustio je ovaj svijet, ali će za Milan i njegove navijače broj šest zauvijek pripadati samo jednom čovjeku.