Šta je odlučilo derbi?
Fudbalska strast, borbenost i volja za pobjedom - Željezničar je to imao, Sarajevo ne
Odigran je još jedan najveći bosanskohercegovački derbi, onaj između Željezničara i Sarajeva. Stanje na tabeli je govorilo da je Sarajevo favorit, bez obzira što se igra na Grbavici, no kao i mnogo puta do sada, pokazalo se da derbi odlučuju neke druge stvari. Prije svega voljni momenat, želja za pobjedom izražena kroz borbenost i dozvoljenu agresivnost na terenu. Fudbaleri Željezničara su to imali, odnosno njihov trener Bruno Akarapović je uspio izvući maksimum od onog s čim raspolaže, dok je s druge strane Simon Rožman na teren poslao ekipu koja kao da nije bila svjesna da je dio najveće fudbalske predstave u našoj zemlji.
U najavi jučerašnjeg gradskog derbija, u analizama se oprezno najavljivala tvrda utakmica, prepunu čvrstih duela, gdje bi jedan potez ili taktički detalj postavljen od strane trenera, odredio pobjednika.
Međutim, ovo što smo gledali sinoć je djelovalo previše razočaravajuća, ne iz aspekta pobjednika susreta, Željezničar je i više nego zasluženo slavio, već objektivnim posmatračima nikako ne može biti jasno da definitivno jedna od "najskupljih" ekipe lige, može odigrati jedan ovakav meč.
Analizu ćemo započeti sa poraženim timom, ponajviše iz razloga, jer je puno jači dojam ostavila njegova nemoć i izgubljenost. Nakon utakmice protiv Borca u Kupu, Sarajevo je izgledalo dosta ozbiljnije i kompaktnije, pa su se njihovi navijači ponadali da se ekipa počela buditi, te da bi u vječitom derbiju mogla biti na nivou.
Trener Simon Rožman je postavio identičan sastav i taktičku postavku kao u Banja Luci, te samim tim učinio neizmjernu uslugu svom protivniku Bruni Akrapoviću. Protivničkom treneru je bilo dovoljno da ono što je vidio prije par dana, prenese svojim igračima i uvjeri ih da mogu do pobjede.
Oglasi
Željezničar je u utakmicu ušao uraganski, njihova energija i volja za pobjedom je bila toliko izražena, da su u nekim trenucima igrači Sarajeva mislili da igraju protiv nekog bundesligaša. Toliko žara i volje, spojene sa maksimalnom potrošnjom igrača Željezničara dovelo je da je na terenu doslovno postojala samo jedna ekipa. Na ruku "plavima", išlo je i to što je sudija Sivac dopuštao malo grublju igru, te je tako potencirao još izraženiju agresivnost domaćina.
Plavi nisu "umirali" u ljepoti, ali Akrapović je znao šta odlučuje derbi
Nije Željezničar sa tehničkog aspekta odigrao neku lijepu utakmicu, ali je cilj opravdao sredstva. Niti jedan gol nisu postigli iz neke vidljivo uigrane akcije, te kroz utakmicu nisu niti tražili neke automatizme. Sve što su napravili došlo je iz fanatične borbenosti pojačane sjajnom odgovornošću na terenu na šta igrači Sarajeva nisu imali iole suvislog odgovora.
Igrači Sarajeva agresivnost su pokazivali samo u situacijama naguravanja poslije neke kritične situacije. Bili su dosta dekoncentrisani, iz čega su i primali sve golove. Defanzivna tranzicija kod njih nije nikako postojala, igrači Željezničara su imali pregršt otvorenih lopti na 30-tak metara od protivničkom gola.
To se ekipi koja se bori za Europu, ne smije dešavati. Zabrinjavajuće po Rožmana, je to da se po izgubljenoj lopti nije niti jednom uradio presing, a amaterski dojam ekipe naglašava i to da se krila Sarajeva, niti jednom nisu vratila nakon izgubljene lopte.
Vezni igrači su uslijed toga bili na konstantnom udaru, a njihova kvaliteta nije tog kalibra da znaju igrati protiv viška igrača. Još treba dodati da niti tehnički igrači Sarajeva nisu na dobrom nivou, a o taktičkim detaljima nakon ove predstave, iluzorno je bilo šta pričati.
Oglasi
Nakon sinoćnje predstave igrača Sarajeva, dojma smo da je ova ekipa uzalud potrošila zimski prelazni rok i pripreme jer ništa pozitivno nismo vidjeli, sa o treneru Rožmanu smo sinoć pisali.
Nasuprot, Akrapović je pokazao jednostavnost, te je iskoristio jednu od najbitnijih u pripremi ovakvih utakmica. Ekipu je "napalio" do maksimuma, uz veliku podršku s tribina to je vrhunski izgledalo.
Dobio je Akrapović i "poklon" od Rožmana, koji nije ništa s taktičkog aspekta mijenjao u odnosu na utakmicu s Borcem, što se na kraju krajeva pokazalo i pogubnim za Sarajevo. Mada kada pogledamo dublje u igru Željezničara, bez obzira na uvjerljivu i zasluženu pobjedu, dojma smo da niti oni nisu ništa spektakularno tehničko- taktički ponudili, ali bazni fudbalski parametar je bio na maksimumu, a to je voljni momenat.
Od velike pomoći im je bila malodušnost i letargija igrača Sarajeva, te trenutak inspiracije Amera Hiroša, koji je (dok je imao snage) bio najbolji igrač na terenu. Sigurno treba pohvaliti sve igrače Željezničara, svi su zadovoljili kriterij derbija, ali ipak moramo još istaći dvostrukog strijelca Galića, u sredini sveprisutnog i jednostavnog Karića, te Radinovića koji je u oba pravca bio nepremostiva prepreka za igrače Sarajeva.
Sve u svemu, pobjeda je Željezničaru dala krila, a Akrapović sa svojim saradnicima mora uvjeriti svoje izabranike da i na gostujućim terenima mogu igrati kao na Grbavici, te da su u stanju manjak kvalitete nadoknaditi fantastičnom borbenošću. Ukoliko u tome uspije, nekadašnji bh. reprezentativac će napraviti dobar posao. Zrinjski i Sarajevo su pokazali takvo lice Željezničara, dok je Široki Brijeg podsjetio na prvi dio sezone.
Promo
U novoj opremi do novih uspjeha
Za fudbal i futsal: Mozzart uz KMF Derventa i FK Radnički Zvornik
Meridian pomjera granice
Odigraj neograničen broj tipova sa istog meča Prve lige FBiH i sastavi kvotu po želji
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
