Gravina je brutalan
"Ja kriv? Pa, nisam ja promašio tri zicera i penale u Zenici"
Gabriele Gravina bio je prva žrtva novog neuspjeha selekcije Italije. 72-godišnjak je nakon ispadanja od Bosne i Hercegovine u baražu podnio ostavku na mjesto predsjednika Fudbalskog saveza, a nakon toga je svu krivicu prebacio na fudbalere.
Gabriele Gravina je nakon osam godina napustio poziciju prvog čovjeka Fudbalskog saveza Italije. Primoran je podnijeti ostavku nakon novog neuspjeha i ispadanja u baražu za Svjetsko prvenstvo od Bosne i Hercegovine.
Doskorašnji prvi čovjek Saveza je tvrdi da on nije kriv za loše rezultate. Svu krivicu je prebacio na reprezentativce.
"Moj neuspjeh? Možda sam ja trebao biti bolji fudbaler", govori Gravina za Corriere della Serra i potom nastavlja u bizarnom tonu.
"Možda sam ja promašio dva penala protiv Švicarske, tri zicera protiv Bosne i onda s penala jednu prebacio preko prečke, a drugu u prečku."
Stao je potom u zaštitu bivšeg selektora Gennara Gattusa.
Oglasi
"Gattuso je odličan trener i sjajna osoba. Iako je imao malo vremena za rad sa ekipom, dao je ekipi dušu. Nije bilo dovoljno i njemu je najviše krivo", govori Gravina.
Novo ispadanje iz baraža, te propuštanje trećeg Mundijala u nizu, izazvao je haos u Italiji. Traže se ogromne promjene unutar Saveza, ali i potpuna remont fudbala na Apeninima.
Mjesto prvog čovjeka FS Italije preuzet će Giovanni Malago, a očekuje se i dolazak određenih legendi u Savez.
Novog selektora Azzurri će dobiti tokom ljeta. Glavni favorit za tu poziciju je Antonio Conte.
Oglasi
Naravno, spominju se još neka poznata imena. Ipak, za sada djeluje kao da će Conte nakon deset godina ponovo na selektorsko mjesto.
Također, pojavila se mogućnost da Italijani ipak završe na Mundijalu. Ako Iran odustane očekuje se da će Azzurri biti prvi na listi za zamjenu ili ulazak u novi baraž za popunu dodatnog mjesta na Mundijalu.
Javnost i mediji u Italiji već dugo traže sistemske promjene nakon niza neuspjeha, pa se Gravina na neki način pokušava predstaviti kao žrtva okolnosti, a ne kao uzrok.
Igrači su kod njega stavljeni u prvi plan kao dežurni krivci, iako su i oni produkt sistema koji je Savez kreirao i vodio godinama.
Predsjednik Saveza prvi je pao, ali u istom dahu pere sebe i brani selektora, dok kompletnu sportsku i psihološku težinu neuspjeha prebacuje na reprezentativce. To dodatno produbljuje jaz između Saveza i ekipe, a javnost to u Italiji obično kažnjava još žešćom kritikom Saveza, ne igrača.
