Gdje je danas Vasilić: "Radim kao trener, imam i posao, a u BiH bolje da se ne vraćam" · Intervju

Iako ga nostalgija vuče da se vrati u rodnu BiH, svjestan je Vasilić da se od nostalgije ne živi, pa je po završetku karijere našao posao u Austriji i ujedno postao trener u niželigašu Bad Waltersdorfu.

U međuvremenu se Vasilić iz javnosti skroz povukao. Mnogi su pitali za njega. Izgubio se...

"Hvala vam što ste me se sjetili. Da, nema me dugo u bh. medijima, no i dalje pomno pratim šta se dešava", govori raspoloženi Vasilić na početku razgovora za SportSport.ba, pa potom nastavlja:

"Evo, već pet godina sam u Austriji. Moj prvi klub ovdje bio je Hartberg, tu sam se zadržao sve do ovog ljeta kada sam preuzeo klupu niželigaša Bad Waltersdorfa. Uz to radim još jedan posao, tako da nije baš jednostavno uskladiti sve to. Traži to odricanja, najviše ispašta porodica, ali jednostavno bez nogometa ne mogu", priča Vasilić. 

Ispričao je kroz razgovor i kako je uopšte završio u Austriji. 

"Ta priča je počela još kada sam sa Željezničarom bio na pripremama u Međugorju. Tada mi se javio jedan agent s idejom da dođem u Hartberg, ispričao mi je o kakvom klubu se radi i vrlo brzo me sve to privuklo. Naravno, posavjetovao sam se i s tadašnjim trenerom Amarom Osimom koji mi je dozvolio da najprije odem u Austriju i uvjerim se je li sve onako kako mi je rečeno preko telefona. Shvativši da je sve OK, odlučio sam da prihvatim tu ponudu i danas, pet godina kasnije, mogu reći da sam napravio dobar potez. Bilo je vrijeme da se maknem iz BiH. U početku mi nije bilo lako, nisam poznavao ni jezik, ali srećom sve je to danas iza mene." 

Priznaje da bi se volio vratiti u rodnu BiH, ali... 

"Ma, vjerujte mi, da se lično pitam sutra bih se vratio. Ali, znate kakvo je stanje kod nas... Danas imam porodicu i gledat ću da ostanem u Austriji dokle god budem mogao kako bi djeca mogla odrastati u normalnoj zemlji. Nažalost."

Priču je potom usmjetio ka svom novom klubu, Bad Waltersdorfu.

"Jesmo u nižoj ligi, ali imamo uslove kakvi, recimo, ne postoje kod nas nigdje. Ovdje su trenirali Roma, West Ham, Arsenal, ovog ljeta i reprezentacija Srbije, pa Austrije... Tereni su sjajni. Finansije? A to baš i nije na nekom visokom nivou, ipak je ovo niželigaš, mada ono što dogovoriš isplati ti se u dan, da ne kažem u sat. Sve u svemu, zadovoljan sam. Trenerski posao je ono što sam želio raditi nakon karijere i gledat ću da iz godine u godinu što više napredujem u ovom poslu." 

Nezaobilazna tema tokom razgovora bila je i Premijer liga BiH u kojoj već neko vrijeme dominira Zrinjski.

"Ovo što Zrinjski radi posljednjih godina za mene nije slučajnost. Kada sam bio u Željezničaru oni nisu mogli prići vrhu, ali onda su se stvari malo posložile kod njih i sva ova dominacija je rezultat toga. Imaju kontinuitet, ne rade ništa napamet, a čim ne mijenjaš toliko igrački kadar mnogo je lakše. I Željezničar moj je u vrhu, drago mi je vidjeti sve one infrastrukturne projekte, no nešto očito ne štima kada je u pitanju sam teren. Vjerujem da će moji prijatelji i bivši saigrači Mirsad Bešlija i Zajko Zeba s ostatkom tima to dovesti u red." 

Nastavio je priču o Željezničaru...

"Kada već pričamo o Željezničaru moram istaći da je u timu u moje vrijeme vladalo pravo zajedništvo. Svi smo bili jedno. Ko zna, možda baš to nedostaje ovom sadašnjem timu, a bez toga ne ide..."

Imao je sreću da svoju karijeru obogati i sa nekoliko reprezentativnih nastupa za BiH.

"Doći do reprezentacije za svakog igrača predstavlja san. U to vrijeme smo samo Nurković i ja bili tu iz Premijer lige BiH. Iako se nisam mnogo zadržao, bila mi je ogromna čast dijeliti svlačionicu s igračima poput Džeke, Ibiševića..., to su ljudske i igračke veličine. Stvarno svi su me primili kao da sam odrastao sa svima njima. Zahvalan sam mnogo i tadašnjem selektoru Miroslavu Blaževiću koji je u meni prepoznao kvalitet i otvorio mi vrata reprezentacije", zaključio je Vasilić na kraju razgovora.