Od Borca do kapitenske trake u Rapidu: Ostaje žal što nisam dobio pravu priliku u reprezentaciji
FOTO - EPA (Grahovac u duelu sa Teixeirom, kvalifikacije za LP)

Srđana Grahovca cijene u Beču

Od Borca do kapitenske trake u Rapidu: Ostaje žal što nisam dobio pravu priliku u reprezentaciji · Intervju

A. Beganović

Na prste jedne ruke mogu se nabrojati fudbaleri koji su prve fudbalske korake napravili u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, a kasnije zaslužili kapitensku traku nekog od inostranih klubova.

Jedan od tih je i Srđan Grahovac, 28-godišnji veznjak, koji je svojim odnosom na terenu, ali i van njega, zaslužio da nosi kapitensku traku najpopularnijeg i najtrofejnijeg austrijskog kluba, Rapida iz Beča. Velika je to čast, ali u isto vrijeme i odgovornost. 

Srđane, na početku razgovora volio bih da nam kažeš kada si se prvi put susreo sa loptom, odnosno da nam kažeš kako je zapravo sve počelo?

"Sa deset godina sam počeo trenirati u Borcu i tu sam prošao sve kategorije. No, sa loptom sam se počeo družiti od samog rođenja. Malo čudna priča, ali istinita. Kada su me stavili u krevetac, pokojni otac je i loptu stavio pored mene i evo do dana današnjeg nismo se razdvajali. Profesionalno se u porodici niko nije bavio fudbalom, ali pokojni otac i pokojni stric su rekreativno igrali mali fudbal. Bili su veliki zaljubljenici, tako da su me oni usmjerili u fudbal. U Borcu sam prošao omladinske kategorije, došao sam i do prvog tima tako da danas mogu biti zadovoljan sa tim kako se razvijala moja fudbalska priča. Imao sam tu privilegiju da se u onim 'ludim godinama" ne odvajam od porodice. Imao sam ponudu da kao 13-godišnji dječak nastavim trenirati u Partizanu, ali mislim da nismo pogriješili".

Za Borac si debitovao sa nepunih sedamnaest godina?

"Isitina, sa prvi tim Borca sam debitovao sa 16 i pol godina kod trenera Velimira Stojnića. Trenirao me u kadetima i u kadetskoj reprezentaciji. U tom periodu je preuzeo Borac i mene je poveo sa sobom. Potpisao sam profesionalni ugovor i brzo upisao prvi nastup. To je bilo ostvarenje svih mojih snova. Malo prije toga sam skupljao lopte prvotimcima i maštao da jednog dana i ja istrčim na teren. Imao sam sreću da smo imali stvarno dobru ekipu u kojoj je bilo mnogo iskusnih i kvalitenih igrača, ali ne samo igrača, nego i osoba sa pravim ljudskim osobinama. Imao sam od koga učiti zanat. Tada su u klubu bili Darko Ljubojević, Oliver Jandrić, Stojan Vranješ, Saša Kajkut, Marko Maksimović, Nemanja Bilbija, Siniša gagula... Bojim se da ću nekog zaboraviti. Imao sam odlične saigrače, imao sam od koga učiti kako se ponašati na terenu, ali i van njega".

Oglasi

Nakon pet godina u prvom timu Borca odlaziš u Rapid.

"Tako je, nakon pet godina došlo je vrijeme za transfer u inostranstvo. Opet ponavljam, imao sam sreću da igram za Borac koji je bio kvalitetan. Ostvarivali smo dobre rezultate, osvojili smo Kup i prvenstvo i mislim da sam u tim godinama ostvario sve što se može u bh. fudbalu. Došlo je onda do nekih turbulencija u klubu, nismo dobili licencu i nekako prirodnim putem gdje sam završavao drugi ciklus kvalifikacija sa mladom reprezentacijom, došao je pravi momenat za transfer. U prvom momentu nisam bio svjestan koliki korak pravim s obzirom na veličinu Rapida kao kluba. Nisam imao problema prilikom svog dolaska, bio sam mlad, vjerovao sam u sebe i znao sam da ću uspjeti. Trebalo mi je na početku malo vremena da pohvatam sve konce, ali nakon par mjeseci sam se izborio za mjesto prvotimca."

Iz Rapida fudbalski put te vodi u Kazahstan, tačnije u Astanu, pa onda u Hrvatsku, odnosno u Rijeku, pa povratak u Rapid.

"Skoro tri godine sam bio u Rapidu kada je stigla ponuda Astane koja je bila zadovoljavajuća i za mene i klub. Ponuda je stigla u trenutku kada je u Rapidu došlo do turbulencija, promijenili smo dva trenera u dva mjeseca. Nakon razgovora sa Marinom Aničićem koji je godinama igrao u Astani, odlučio sam prihvatiti ponudu. Bio je to dobar potez, u Astani sam odigrao najbolju sezonu u svojoj karijeri. Odigrao sam 40 utakmica, postigao osam pogodaka, imao četiri asistencije. Igrali smo play-off za ulazak u Ligu prvaka, pa smo onda prošli grupu u Evropa ligi. Nosim iz Kazahstana samo pozitivna iskustva. Nakon toga odlazim u Rijeku o kojoj samo imam riječi hvale. Ne samo o klubu, nego i o gradu, navijačima. Stekao sam prijatelja tamo za čitav život. Imao sam sreću, Bogu hvala, da igram u dobrim klubovima i da živim u lijepim gradovima iz koji nosim samo najljepše uspomene."

Oglasi

Pratiš li danas Borac i Premijer ligu?

"Naravno da pratim. Borac je moj klub, vjerujem da ću se jednog dana vratiti i u Banjaluci završiti karijeru. Međutim, rano je još o tome pričati. Drago mi je da se klub konsolidovao, dugo smo svi čekali taj momenat. I evo, dolaskom nove Uprave mnoge stvari su se posložile, prije svega one finansijske. Drago mi je što je Borac stao na noge, dijete sam tog kluba i grada. Očekujem da će se sve nastaviti u ovom ritmu, vidim da Borac ima kvalitetnu ekipu. A, polako se, što se kaže, i igrači iz inostranstva nude Borcu jer su vidjeli da se pravi jedna lijepa priča. Drago mi je radi Borca, ali i naše djece koja će imati priliku da se razvijaju u jednom dobrom klubu".

Vratimo se Rapidu. Prošla sezona viceprvaci, trenutno drugoplasirani, bod iza Red Bull Salzburga, a imao si čast i da nosiš kapitensku traku najvećeg austrijskog kluba.

"Odlično nam ide. Zadovoljni smo svi, kako u klubu, tako i izvan kluba. Posložili smo svoje redove i stvarno smo zadovoljni sa onim što pružamo. Igram standardno, to je najvažnije, a to znači da su zadovoljni i u stručnom štabu. Kapitenska traka? Treba reći da sam kapitensku traku nosio dva putaputa u ovoj sezoni jer su kapiten i njegov zamjenik imali problema sa povredama. No, opet je to za mene velika čast. Predvoditi klub sa tako velikom historijom sa kapitenskom trakom ima posebnu težinu. Dodajmo još i da sam stranac, a ima u Rapidu mnogo domaćih igrača. Iskreno, imponuje mi jer to govori, ne samo o igračkim kvalitetama, nego i onim drugim, ljudskim."

Iz razgovora može se zaključiti da uživaš u Beču?

Oglasi

"Upravo tako, Tu sam sa nekim pauzama već pet godina. Sestra mi je tu također, došla je prije osam godina da studira, pa je ostala i raditi. U Beču ima mnogo naših ljudi, stekao sam brojna prijateljstva i mogu reći da mi je ovo druga kuća. U zadnje vrijeme s obzirom na pandemiju, malo manje se družimo. Uglavnom sam na relaciji trening centar - kuća već nekih deset mjeseci. Ali, dobro, Bože moj, proći će i ovo, pa ćemo se družiti kao što smo i navikli".

Dobre igre u Rapidu "natjerale" su nekadašnjeg selektora našeg nacionalnog tima Mehemda Baždarevića da ti uputi poziv. Kakva iskustva nosiš iz reprezentacije?

"Dobijao sam pozive od Baždarevića, čak mogu reći da je to bio neki prirodan put jer sam igrao u svim selekcijama, bio kapiten, Iskreno, uživao sam na svakom okupljanju. Imati zadovoljstvo da djeliš svlačionicu sa velikim svjetskim igračima nije mala stvar. Upijao sam njihove poteze na treninzima, manire ponašanja van treninga. Imao sam šta vidjeti i naučiti. Sa svakog okupljanja nosio sam samo pozitivna iskustva. S druge strane, ostaje žal što nisam dobio pravu priliku da pokažem koliko mogu i koliko znam. Možda je bilo i nezgodno vrijeme, malo prijateljskih utakmica, ali i kada ih je bilo, prave prilike nisam dobio. Skupio sam tri nastupa, no najduže sam igrao 45 minuta na Kirin kupu. Tako da doista ostaje žal što nije bilo prave prilike da pokažem koliko znam i koliko mogu".

Nakon toga kao da si nestao, odnosno kao da si se prestao baviti fudbalom. Iako si bio standardan, pozivi od Prosinečkog i Bajevića nisu stizali.

"Vidite, nezahvalno je pričati o tome, pogotvo meni koji stvarno ne volim kada vidim da se igrači nude nekome. Međutim, ne mogu pobjeći od toga jer u svakom razgovoru me i vi novinari pitate o tome. Tu sam, gledam samo sebe i svoje igre. Hvala Bogu, zdrav sam, nikada nisam imao problema sa povredama. Dajem sve od sebe, ako neko misli da me treba zvati to će i uraditi. Ako misli da mu nisam potreban, opet je u redu. Svako ima pravo na svoje mišljenje i svako ima svoj dio odgovornosti. Konkretno, sa Prosinečkim i Bajevićem nisam imao nikakav kontakt, ali također u zadnjih par godina ni sa kim iz Saveza neki direktan kontakt".

Potražite više informacija na temu Tipico Bundesliga:

Za sami kraj, pogotovo što si jedan od rijetkih igrača bez menadžera, tvoja neka poruka mladim igračima iz naše zemlje.

"Iskreno, prvenstveno mislim da takve poruke trebaju slati naši najbolji fudbaleri, koji su otvarili mnogo bolje karijere od mene i koji igraju na višem nivou. Znamo svi ko su oni. Ali, kad me već pitate, iz neke svoje perspektive, a s obzirom da nemam menadžera, mislim da je moja karijera zdrava priča. Od malih nogu je tekla prirodnim putem. Poručio bih mladim igračima, ali i gračima koji igraju u Premijer ligi, da vjeruju u sebe, da vjeruju u predan trad s mnogo odricanja na svakodnevnom nivou. Ne treba da se igraju fudbala jer fudbal je naš život, naše zanimanje i ako misle napraviti karijeru moraju davati sve od sebe. Nema prostora za opuštanje. Opet kažem, moraju vjerovati u sebe jer naš je mentalitet da uvijek gledamo u tuđe dvorište i da je tuđe bolje, Moramo prvenstveno gledati sebe, cijeniti svoje i kada budemo tog stava da nema niko bolji od nas i kada steknemo i radne navike te ibudemo spremni investirati  usebe i raditi na sebi, rezultat neće izostati."

Promo

Top Komentari

Zulfikar
Be dobijas poziv jer im se ne isplatis tj. ne mogu da te prodaju posto si vec uspjeo...
5 1
Majan
Zaslužio je bar pozive dobijati, prvih 11 teško.
4 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi