Haris Ovčina o Veležu, Željezničaru, Slogi, reprezentaciji... · Intervju

Haris Ovčina je igrač koji je poznat po svojoj borbenosti i zalaganju na terenu. Gdje god je igrao, jako brzo je postao miljenik navijača, a danas je govorio ekskluzivno za SportSport.

U oktobru ove godine si potpisao za Slogu iz Doboja. Kako si se snašao, kakvi su tvoji utisci do sada?

Što se tiče Sloge iz Doboja, spletom nekih dešavanja u prelaznom roku gdje sam napustio Željezničar i tražio novu sredinu, stavio sam prioritet za inostranstvo. Tu su mi se neke stvari iskomplikovale, a i nisam bio zadovoljan određenim ponudama. Kada je trener Nedim Jusufbegović preuzeo Slogu, dobio sam njegov poziv i upravo je on jedan od razloga što sam potpisao. Riječ je o treneru sa čijim sam radom upoznat i to je trener sa kojim mislim da mogu napredovati. Također, čuo sam mnogo dobrih stvari za ovaj klub, vode ga ozbiljni ljudi i uslovi su odlični. Ekipa u svlačionici je sjajna i mogu reći da sam prezadovoljan u Slogi.

U posljednih par godina se spominje tvoj odlazak u inostranstvo, bila je riječ o ozbiljnim klubovima poput hrvatske Rijeke, poljske Wisle Plock. Da li je to jedna od tvojih želja?

Imam veliku želju da izađem u inostranstvo. Međutim, povreda na zadnji dan ugovora, poslije finala kupa protiv Sarajeva, tada me je udaljila od nekih ozbiljnih klubova u inostranstvu i ponuda koje sam imao.

Trenutno sam tu, trudit ću se da odigram što više dobrih utakmica i da dam sve od sebe kako bih u budućnosti mogao ispuniti te svoje želje. Želim dodati da nisam nikada imao menadžera što je možda bila otežavajuća okolnost da napravim nešto ozbiljnije. Uvijek sam birao teži put i radio sve sam.

Igrač si koji može pokriti više pozicija, a to je sigurno nešto što svi treneri vole. Gledali smo te na oba beka, oba krila, pa nekada čak i na sredini terena. Na kojoj poziciji na terenu se osjećaš najugodnije?

Tako je, takva sam osoba da mi nije problem odigrati gdje god trener zahtjeva od mene. Lično, najviše volim igrati po desnoj strani, konkretno na desnom beku. Ali, kao što sam rekao, nije mi nikakav problem igrati ni na drugim pozicijama na terenu.

Odigrao si dosta utakmica pod kormilom Feđe Dudića sa kojim i dan danas imaš sjajan odnos. Sigurno si upratio dešavanja sa Lalatovićem, tvoj komentar na tu situaciju?

Žao mi je što se to desilo, to su scene koje niko ne želi gledati. Smatram da Feđa Dudić nije ništa kriv, o njemu mislim sve najbolje. To je čovjek koji mi je mnogo pomogao u mojoj karijeri i zahvalan sam mu na tome. Mislim da se akcenat treba staviti na fudbalske stvari, tačnije rezultate koje je Dudić postigao u Super Ligi Srbije prošle i ove sezone, koji su zasigurno za svaku pohvalu.

Skupio si mnogo nastupa u WWin ligi BiH, pa samim tim i gostovanja. Koje je najteže gostovanje na kojem si bio?

Dok sam bio u Veležu, gostovanje pod Bijelim Brijegom je imalo posebnu draž i sigurno jedna teška utakmica koja nosi sama po sebi veliki pritisak. Također, izdvojio bih gostovanje protiv Želje na Grbavici koja uvijek ima posebnu atmosferu i navijače. Mislim da ekipa Željezničara na Grbavici uvijek ima posebnu snagu koju dobija od navijača i u dobrim i u lošim trenucima.

Proveo si sedam sezona u Veležu, bio si kapiten i miljenik navijača. Nakon finala kupa si potpisao novi ugovor na dvije godine, međutim ubrzo nakon toga si "sklonjen" u drugi plan, nisi sudjelovao u timskim treninzima, a nedugo nakon toga si i napustio klub. Šta se tu sve dešavalo, komentar iz tvoje perspektive?

Iskreno, ja o Veležu uvijek mislim i govorim sve naljepše. Mislim da sam dokazao svoju vjernost klubu više puta, kada sam imao neke bolje finansijske ponude iz naše lige, a ostajao sam u klubu zbog ljubavi prema istom. Otišao sam iz Veleža samo zbog jednog čovjeka, tada jednog od čelnih ljudi u klubu, sa kojim sam imao dosta neslaganja. Mislim da se on prema meni nepošteno ponašao i da sam od njega doživio veliku nepravdu iz ko zna kakvih razloga. Bio sam "sklonjen" šest mjeseci, nisam trenirao sa ostatkom tima. U tom periodu sam dobio upit preko Sindikata (profesionalnih fudbalera BiH) da zbog svih dokaza o pritiscima vršenim na mene, preko suda potražim odštetu za preostali dio ugovora (12 mjeseci). Radilo se o ozbiljnoj sumi novca, ali ja nisam htio ići sudskim putem zbog poštovanja prema klubu i svega što su mi dali. Novac mi nikad nije bio interes, uvijek sam se vodio srcem, a Velež je uvijek bio i bit će u mom srcu.

Šta imaš reći o periodu provedenom u FK Željezničar?

FK Željezničar je klub koji je uvijek imao posebno mjesto u mom srcu. Drago mi je da se klub ove godine vratio na pravi put, kao i to da su momci koji su prošle sezone bili u drugom planu sada došli do izražaja i postali nosioci igre Željezničara. Ove sezone su dobili pravu priliku i kontinuitet, za razliku od prošle, kada ni ja sam nisam imao kontinuitet igranja kao ni stalnu poziciju na terenu, gdje je bilo dosta mjenjanja. To možda govori i o tome kako klub nije bio toliko funkcionalan u periodu kada sam ja bio tu, ali mi je svakako drago što je ove sezone stanje dosta bolje.

Očekuješ li povratak u neki od ovih klubova (FK Velež i FK Željezničar) i da li je to tvoja želja?

Volio bih se vratiti u neki od ovih klubova nakon određenog vremena. Osjećam jaku emociju prema oba ova kluba. Mislim da sam bio korektan i prema jednom i drugom klubu i svakako bih se volio vratiti u neki od tih klubova, ako bi bilo prilike i nekih zajedničkih ciljeva. Nikad se ne zna šta vrijeme i sudbina nosi.

Ne možemo da se ne dotaknemo i reprezentacije. U decembru 2021. godine si obukao reprezentativni dres, kakav je bio osjećaj?

Kao svaki dječak koji počinje igrati fudbal, sanjao sam o tome da obučem dres reprezentacije. Moj san se ispunio u decembru 2021. godine kada me tadašnji selektor Ivaylo Petev pozvao za utakmicu protiv Sjedinjenih Američkih Država. Petev je bio trener koji je radio odličan posao i jako sam mu zahvalan na tom pozivu. Žao mi je što zbog nekih pogrešnih odluka u karijeri, nesretnih okolnosti i povreda je taj broj nastupa ostao na jednom. Možda da sam otišao u inostranstvo, taj bi broj bio veći, ali je svakako osjećaj bio fenomenalan i veoma sam ponosan na taj trenutak u karijeri.

Ko su tvoji uzori od igrača iz bh. fudbala?

Sigurno je da su to Sergej Barbarez i Edin Džeko. Tokom svog odrastanja sam uvijek volio gledati kako oni igraju i svakako da se i ja ugledam na njih.

Ušao si u formu, igraš u kontinuitetu i na jako dobrom nivou. Saznali smo i da imaš "sitnu" otkupnu klauzulu u trenutnom ugovoru. Koji su kratkoročni i dugoročni ciljevi za Harisa Ovčinu?

Kratkoročni ciljevi su da treniram naporno svaki dan, da radim na sebi i tako što više pomažem svom klubu. Na meni je da treniram i igram što bolje mogu, a nikad se ne zna kada i kakva prilika se može otvoriti. Što se tiče dugoročnih ciljeva, to je sigurno odlazak u inostranstvo. Najbitnije je zdravlje, želim da igram fudbal što duže mogu i da uživam svaki dan u tome što radim.