Put u nigdje: Kako je propao najveći talenat 21. vijeka?

Kada je počela karijera, predviđala mu se velika budućnost, ali vrijeme je neumorno prolazilo, a stvari nisu išle onako kako je sam mislio, onako kako je mislio cijeli svijet dok ga je pratio kako na terenu s loptom radi čuda.

Dvije mu se stvari prosto ne mogu poreći - sjajno nogometno umijeće i lakoća upadanja u nevolje zbog posesivnog i bolno sebičnog načina života, što dovodi do tuča sa saigračima, rasprava, skandala, nezadovoljstva. Nogomet kao najvažnija, u njegovom slučaju često bude sporedna stvar.

Kao i mnogi francuski nogometaši, tako je i Hatem Ben Arfa sin migranata iz Sjeverne Afrike. Odrastao je u blizini Pariza i njegov život nije bio baš bajan. No, imao je na početku mnogo samopouzdanja, zbog čega je uspio da se otisne u ozbiljne nogometne vode, ali to samopouzdanje vremenom je nestajalo.

Njegov otac Kamel igrao je za reprezentaciju Tunisa, imao je svojih pet minuta u svjetskom nogometu, pa nije ni čudo što je i mali Hatem odabrao isti put. Završio je prestižnu školu nogometa u Clairefontaineu poput Mbappea, Anelke ili Henryja. Već tamo je imao svađu sa savojim prijateljem Abouom Diabyjem, što je nešto s čim se suočavao tokom cijele karijere.

Sljedeća stanica mladog igrača bio je Lyon, svojevremeni evropski velikan koji je harao 2000-ih i koji je bio uvijek s PSG-om u borbi za trofeje. Svoj prvi profesionalni ugovor potpisao je 2004. godine, iste godine kada se Karim Benzema pridružio seniorskom timu Lyona. Ali Ben Arfa je bio taj koji je bio zainteresovan za moć Chelseajevog tadašnjeg vlasnika Romana Abramoviča.

20-godišnji Ben Arfa je dobio priliku u prvom timu Lyona, a uprkos osam golova na 43 utakmice, navijači ga se sjećaju uglavnom kao igrača koji je volio ulaziti u svađe, pa je tako imao jedan sukob na treningu sa iskusnim stoperom Sebastienom Squillacijem.

Kada samopouzdanje, vjera u vlastite sposobnosti i ego počnu da kontrolišu osobu, to ne sluti na dobro. U ovom slučaju nije bilo drugačije. Iako se činilo da će Ben Arfa ostati u Lyonu i da je dalji razvoj karijere na ovom mjestu najbolja opcija za tada 21-godišnjeg krilnog igrača, i sam je mislio drugačije. Čim su se pojavile špekulacije o potencijalnom transferu u Marseille, odmah je poželio da napusti Lyon.

Kada je postalo očigledno da klub iz Lyona ne želi da se odrekne jednog od svojih najboljih igrača, Ben Arfa je preuzeo stvari u svoje ruke. Danas ovakva akcija nije ništa novo, ali forsiranje transfera nedolaskom na trening nije dobro prihvaćeno, a Francuz je to uporno htio da napravi.

Na kraju je transfer i ostvaren, a klub iz Marseillea je na igrača potrošio 12 miliona eura. Da mu Lyon ne nedostaje previše, pobrinuo se i sam vezni igrač, koji je u intervjuu jednom od lokalnih novina izjavio da je njegova bivša ekipa neprofesionalna.

Na prvu svađu u Marseilleu čekao je samo dvije sedmice. Posvađao se s legendarnim napadačem Djibrilom Cisseom. Završilo se tučom na treningu, ali se situacija smirila zahvaljujući reakciji saigrača. Ubrzo nakon toga, u eksplozivnu prirodu Ben Arfe uvjerio se i Modeste M'bani. Tada je Ben Arfa označen kao problematičan igrač, što je loše uticalo na atmosferu u timu.

Osim sa saigračima, imao je loš odnos i sa tadašnjim trenerom Marseillea i sadašnjim francuskim selektorom Didierom Deschampsom. Deschamps je tada zauzeo čvrst stav i odlučio da igrača spusti na zemlju, pa u sezoni 2009/10 nije bio u kombinacijama. Loš odnos sa Deschampsom vremenom je bio samo gori, pa je Ben Arfa znao da nešto mora da poduzme. Na kraju je propustio trening rekavši novinarima da se ne vraća u trening centar nakon sezone. I ponovo je, kao u slučaju s Lyonom, želio da ide.

“Sjećam se kada ga je Deschamps stavio na klupu. Michel Ouazine mi je tada rekao: 'Stavio ga je na klupu jer se neće vratiti u odbranu, ali kako možeš reći budućem osvajaču Zlatne lopte da brani?' Ove riječi su izgovorene kada je igrač bio pored nas. Mislim da je cijela karijera Ben Arfe bila 17 godina. Stalno su mu govorili da je sjajan", rekao je bivši igračev agent Frederic Guerra.

Uprkos jasnoj želji Ben Arfe da ode i preseli se na britanska ostrva, teško je bilo postići dogovor sa Newcastleom koji ga je tada želio. Na kraju, to je i učinjeno krajem avgusta 2010. Tada je Ben Arfa posuđen engleskom timu, ali je nakon samo nekoliko mjeseci transfer definitivno najavljen, uprkos zdravstvenim problemima nogometaša.

Prelazak u jedan od klubova Premijer lige bio je ključni trenutak u njegovoj karijeri. Nažalost, ne govorimo o eksploziji njegovog talenta, još jednom transferu u veliki klub i posezanju za Zlatnom loptom. Već u jesen, tokom pozajmice, Francuz je doživio povredu koja ga je nekoliko mjeseci isključila iz igre, tako da ga je prva sezona u engleskom nogometu praktično prošla. To dokazuju i brojke. Ben Arfa je odigrao samo četiri utakmice za Svrake i postigao jedan gol.

Avantura francuskog ofanzivca sa Newcastleom bila je luda koliko i on sam. U mnogim utakmicama pokazao je svoj puni potencijal. Navijači pamte lijepe golove, fenomenalne pojedinačne akcije i uticaj koji je napravio na terenu. Međutim, ovo je samo jedna strana medalje. Drugi je mnogo tamniji. Nije uzalud Ben Arfa mnogo puta dolazio na teren sa klupe. Preplitao je odlične nastupe sa mnogo manje uspješnim. Često bi, kada se od njega najviše očekivalo, podbacio. Kao da se na momente činio da je Lionel Messi, a malo kasnije neki bezvezeni nogometaš koji nema nikakve vizije, kreativnosti, nikakvog talenta u nogama.

Da li su navijači i vlasnici Newcastlea željeli zadržati eksplozivnog igrača u svom timu? Prvi da, drugi ne. Kao rezultat toga, u sezoni 2014/2015, napadačka zvijezda je posuđena u Hull City, što je bio početak kraja njegove avanture Velikom Britanijom.

Prelazak u Hull bio je korak unazad u razvoju za diplomca Clairefontaine akademije. To je, s obzirom na nivo igračevog ega, značilo da njegova igra neće osvojiti navijače. Bez motivacije, nema efekata.

Nije trebalo dugo da se dogodi još jedna oluja. U decembru, nakon tri mjeseca u Hullu, krilni igrač je nestao s radara dok je bez riječi otišao za Francusku. Steve Bruce je priznao da nije imao pojma gdje mu je igrač, a to je značilo i brzo odvajanje od kluba. Ugovor s njim Hull je raskinuo u januaru, ali tek na ljeto je Ben Arfa stigao u Nicu koji se nakon pet godina vraća na domaće terene i ponovo sve oduševljava.

18 golova u 37 utakmica - to je bila njegova statistika u bojama kluba sa Azurne obale. Vjeruje se da je upravo tu Ben Arfa pokazao svoj puni potencijal i dobio, kako je sam rekao, pravo povjerenje. Štaviše, nogometaš je o tome govorio prilikom potpisivanja ugovora.

"Bio sam spreman i da je Real Madrid došao po mene. Ovdje, međutim, imam posla sa ljudima koji mi vjeruju i ne osuđuju me prema onome što piše štampa".

Briljantna sezona u Nici dovela je do toga da Ben Arfa ponovo bude u prizoru mnogih vodećih evropskih klubova. Za potpisivanje Hatema bili su zainteresovani timovi iz Engleske, kao i iz Španije, Italije i Njemačke. Međutim, igrač je odlučio drugačije. Kako se ispostavilo, pogrešno je izabrao.

Odabrao je još jedan veliki francuski klub - PSG. U julu 2016. godine potpisao je za Parižane i vratio se na početak karijere. No, četiri gola u 32 meča, bilo je premalo za klub koji je već tada imao bogate vlasnike i ogromnu bazu vrhunskih nogometnih igrača i zvijezda.

Ben Arfina avantura u Parizu kratko je trajala. Odlazi u Rennes, ide u Valladolid, igra i u Bordeauxu, Lilleu, ali uglavnom su to bile samo prolazne faze, loši nastupi sa malim brojem golova i novi valovi nezadovoljstva. A godine su neumoljivo prolazile.

U bojama Bordeauxa, 33-godišnji igrač se svađao sa gotovo svima, od igrača do stručnog štaba. Najviše je to osjetio Laurent Koscielny, čiji su okršaj sa Hatemom pratili francuski mediji. U Lilleu je trener Jocelyn Gourvennec saznao za psovke nogometaša, koji je na jednom od brifinga prije utakmice čuo od Hatema da "Lille nije Guingamp". Nešto kasnije i sam trener je to prokomentarisao u francuskoj štampi.

"Nikada u karijeri nisam doživeo ovako nešto, a u nogometu sam već 15 godina".

Da pojasnimo, Gourvennec je bio trener Lillea za koji je igrao Ben Arfa, koji je smatrao da je tim mnogo bolji nego što to izgleda pod vodstvom tadašnjeg trenera i zato ga je uporedio s Guingampom, jasno mnogo slabijim od Lillea.

Granica između karaktera šampiona i samopravednog mediokriteta je tanka i mnogi su je prešli. Samir Nasri je bio izuzetan nogometaš, ali je njegovo visoko mišljenje o sebi izazvalo haos i skoro odvajanje od ozbiljnog nogometa. Isto je bilo i sa Benom Arfom.

"Hatem nema filter između glave i usta. Rekao je tačno ono što je mislio, a to je put u nigdje. Njegov problem je razmišljanje koje je naučio u djetinjstvu. Uvijek su mu govorili da ima talenta i da može biti kralj. Rečeno mu je šta zaslužuje, a ne da mora da radi da bi to dobio. Osjećao sam da imam igrača pod svojim krilima koji će, uz odgovarajuću radnu etiku, osvojiti Zlatnu loptu. Bio je zaista nezamisliv talenat. Njegova karijera je najpotrošenija u 21. vijeku. Nedostajalo mu je ono što su imali Cristiano Ronaldo i Karim Benzema. Bili su motivisani za rad. Hatem nije", rekao je Frederic Guerra, igračev bivši agent.

"Hatem je momak koji nikada ništa ne traži, ali u njegovoj blizini osjećaš da moraš nešto da uradiš za njega, da mu nešto duguješ. Ovaj čovjek ne zna za riječ poštovanje. Ponekad možete osjetiti da je ljubazan i empatičan, ali to uopće nije istina. Kad poželi, reći će vam sve što misli punom snagom riječi koje izgovori. Ne možeš to podnijeti, da s njim dijeliš svlačionicu ili da budeš predsjednik kluba za koji igra. Da je napravio tako ogromnu razliku kao Kylian Mbappe, onda bismo zažmirili na to, ali on nikada nije bio tako vrijedan igrač. Ne želim da ga previše kritikujem, jer iako me je nervirao četiri godine, bio sam jako vezan za njega", dodao je Guerra.

Ben Arfina karijera je na zalasku. Ima 35 godina, ali vjerovatno će do kraja života vjerovati da je on u pravu, drugi u krivu, da je on najbolji i da boljeg nema. A godine odoše...