Ispovijest Mesuta Ozila: Pružio sam im ruku, ali moj grad mi je okrenuo leđa

Mesut Ozil jedan je od najtajanstvenijih igrača, jer malo igrača izaziva iste konfliktne emocije, posebno među navijačima Arsenala.

I na terenu i van njega, usponi i padovi donose beskrajne rasprave, pohvale i kritike. Posljednjih mjeseci Nijemac je prestao biti važna figura za njegov klub, napadali su ga huligani u blizini njegove kuće i, uglavnom, zatvoren mu je put do njemačke reprezentacije s kojom je bio svjetski prvak.

Ozil se pridružio Arsenalu iz Real Madrida 2013., a u januaru 2018. potpisao je novi ugovor na 3,5 godine s plaćom od 350 hiljada funti sedmično. Međutim, na kraju sezone, kada je Arsene Wenger otišao, njegova uloga u klubu se smanjila. Ove je sezone veznjak sudjelovao na samo tri utakmice Arsenala.

Nakon svega, ne želi otići iz Londona.

"Postoje teška razdoblja poput ovog, ali to nije razlog za bježanje i ne idem. Ostat ću ovdje barem do 2021. godine. Rekao sam da je Arsene Wenger bio ključni faktor u mom prelasku u Arsenal, ali ipak sam prešao u klub. Čak i kad je Arsene najavio odlazak, i dalje sam želio ostati, jer volim igrati u Arsenalu, zbog čega sam ovdje proveo šest godina", izjavio je i dodao:

"Kad sam prešao iz Real Madrida, Arsenal je prolazio kroz teška vremena. Ali uvijek sam vjerovao da možemo uspjeti i zajedno smo išli prema svojim ciljevima. U posljednje vrijeme bilo je teško, puno se toga promijenilo. Ali ponosan sam što sam igrač i navijač Arsenala, sretan sam ovdje. Kažem svima koje sretnem na ulici da je ovo moj dom i da neću nikamo ići".

Ozil potvrđuje pogoršanje odnosa s Emeryjem, ali ne govori o njemu negativno: "Radio sam pod vodstvom najboljih trenera na svijetu - Arsena, Josea Mourinha, Joachima Leva - i uvijek sam pokazao poštovanje prema njima. Isto se odnosi i na Unai. Možda se naši pogledi ne podudaraju u svemu, ali to je normalno, ovo je život, to se meni događa u odnosima s porodice i prijateljima. Morate krenuti naprijed".

Vjeruje da će se uskoro vratiti u sastav Arsenala.

"Mislim da se to neće dogoditi, da me neće otpisati. Igrat ću. Vjerujem da mogu ispuniti njegove (trenerove) zahtjeve. Želim pomoći klubu da ostvari svoje ciljeve".

Mišljenja da je usporio nakon potpisivanja tako profitabilnog ugovora, naziva smiješnim i potpunim glupostima.

"Ako je to istina, zašto bih prošlog ljeta toliko naporno radio u predsezoni? I zašto bih se vratio s odmora tako rano nakon Svjetskog prvenstva prošle godine da bih počeo trenirati tri dana prije rasporeda? Učinio sam to za novog trenera, tim i klub. Možda se ljudima ne sviđa to što imam tako dobar ugovor? Ne znam, ne zanima me. "

"Ako ne uspijemo u "velikim" utakmicama, uvijek sam kriv. Ako je to istina, kako onda objasniti naše rezultate na onim utakmicama kada nisam izašao na teren? Nema velike razlike. Znam da ljudi očekuju od mene više, žele da kontroliram igru i napravim razliku - to i učinim - ali nije tako jednostavno. Nisam jedini igrač u momčadi, i ne zaboravite, neki od naših rivala su jednostavno jači od nas. I što se može smatrati teškim ili jednostavnim podudaranjem? U Premier ligi može pobijediti bilo koji tim. Pogledajte kako su Wolverhampton ili Norwich pobijedili Man City i Newcastle ili West Ham je pobijedio Man United".

U situaciji kad su svi raspravljali o sastanku s Erdoganom i senzacionalnom ispadanju Njemačke iz grupne faze, Ozil je kraj međunarodne karijere najavio kraj izuzetno glasne izjave u kojoj je rekao da je bio Nijemac kada je momčad slavila, ali da se pretvorio u imigranta kad je doživljen poraz. Po prvi put u javnosti raspravljajući o ovoj situaciji, Ozil ne žali zbog svojih riječi.

"Erdogan je trenutni predsjednik Turske. Poštujem tu osobu, bez obzira ko je", kaže nogometaš. "Iako sam rođen i odrastao u Njemačkoj, imam turske korijene. Da me je predsjednik Njemačke ili Angela Merkel pozvala da se sastanem tokom posjeta Londonu, naravno, pristao bih. Dakle, vi samo pokazujete poštovanje prema prvoj osobi zemlje".

Svi su mu tada u Njemačkoj okrenuli leđa.

"Ne tražim da me ljudi vole, samo želim da pokažu poštovanje prema onome što sam učinio za Njemačku. Momčad se uvijek borila za naslove, ali željeli su igrati atraktivniji nogomet, sve dobne skupine počele su bolje kontrolirati loptu. Poput Španije. Moja generacija je promijenila njemački nogomet. Postalo je zanimljivije gledati. Ali nakon fotografije (s Erdoganom) osjećao sam se uvrijeđeno i bez podrške. Primio sam rasističke uvrede - čak i od političara i javnih ličnosti - a niko iz reprezentacije nije tada izašao i rekao: "Hej, prestanite. Ovo je naš igrač, ne biste trebali tako prema njemu postupati." Svi su samo šutjeli i čekali kako će se to završiti. Svi su vjerovali da je rasizam u toj situaciji opravdan. Oni mogu imati svoje mišljenje i izraziti nezadovoljstvo tim fotografijama. Ali također mogu donositi vlastite odluke i fotografirati se s bilo kime želim. Ali trenutna situacija otkrila je njihov šovinizam. Njemačka ima puno problema. Pogledajte što se dogodilo u Galleu nedavno, još jedan antisemitski napad. Nažalost, rasizam u zemlji više ne dolazi samo od desničarskih radikala, već je projurio duboko u društvo", poručuje Ozil.

"Prije Svjetskog prvenstva morao sam postati lice nekih sponzorskih sporazuma, ali odjednom je sve otkazano, pa sam isključen s ovog popisa. Neke njemačke dobrotvorne organizacije nisu me željele vidjeti kao svog ambasadora i savjetovale su me da se distanciram od ove priče fotografijom. Ali najviše me uznemirila reakcija u mojoj školi u Gelsenkirchenu. Uvijek sam ih podržavao, zajedno smo planirali provesti jednogodišnji program. Morao sam prisustvovati ceremoniji da bih se susreo s osobljem i djecom, od kojih su mnogi bili imigranti. Sve je bilo planirano. Ali tada je ravnatelj škole obavijestio moj tim da ne bih trebao doći zbog medijske pažnje i uspona desničarske radikalne stranke u gradu. Nisam mogao vjerovati. Moj rodni grad, moja škola. Pružio sam im ruku, ali oni nisu okrenuli leđa u pravom trenutku. Nikad se nisam osjećala tako nepoželjno".