Mali pauk velikog srca rasplakao svog prvog trenera: "Stigao je trubeći sirenom novog kombija"

U malom argentinskom gradiću Calchin nema ni 3.000 stanovnika. No, svi su puni ponosa zbog Malog pauka, kako je nadimak Alvarezu, koji je kao klinac 'valjao' ostalu djecu na raznim igralištima.

"Kad su sudije dolazile na utakmice subotom, došli bi nas pozdraviti i odmah pitati igra li 'mali pauk'", kaže Rafael Varas, prvi trener Cityjevog napadača, pojasnivši: "Njihove kolege bi im uglavnom prethodno ispričale da u tom i tom klubu igra jedan klinac koji rastura i kojem niko ne može ništa. Htjeli bi onda da to sami vide, pa bi ostali zapanjeni".

Nadimak "el Aranita", odnosno "mali pauk", dao mu je jedan od njegove braće. Bio je toliko dobar s loptom da se činilo kao da ima više od dvije noge.

S 15 godina je prešao u River Plate, što je bilo prilično kasno za nekoga čiji se talenat uvidio mnogo ranije.

"Imao je dvije godine i bio je sa svojom braćom koja su trenirala u mojoj nogometnoj školi", kaže Varas za The Athletic i dodaje: "Prvi put kad je izašao na teren, vidio je loptu i potrčao za njom, i trčao je svuda, s jedne strane na drugu – mogu vam reći da je lopta bila veća od njega!".

“Njegova braća i njihovi saigrači trenirali su i Julian je, tako mali, želio učiniti isto, imitirati ih. U školu je krenuo s tri i pol godine. Vidjeli smo njegove kvalitete dok se igrao s drugom djecom".

Prema Varasovim riječima, mladi Alvarez uvijek je sebi postavljao neke visoke ciljeve.

"Bio je navijač Rivera i Barce, uvijek je želio igrati profesionalni nogomet - igrati za River, igrati s Messijem. Uvijek je bio drugačiji".

Trebao je da postane član Real Madrida još kada je imao 11 godina. Ramon Martinez, tada sportski direktor Reala, došao je u Argentinu kako bi pronašao nekog novog talenta i odmah mu je pokazano na Alvareza.

“Pozvali su nas na turnir u Gironi u Španiji. Igrao je za mladu ekipu i stvarno se istaknuo, pa je Real Madrid to primijetio i htio ga potpisati, ali prema novim pravilima FIFA -e koja su upravo uvedena, nije mogao potpisati u njegovim godinama. Morao je imati 16, a imao je samo 11. Možete li zamisliti? Morao bi dugo čekati; predugo, zapravo", rekao je Piero Foglia, koji je vodio Club Deportivo Atalaya u Cordobi i koji je proizvodio i skautirao mlade argentinske igrače.

Godine 2010. FIFA je promijenila svoja pravila tako da igrači mlađi od 16 godina ne mogu seliti u klubove bez roditelja, a u toj fazi to nije bila održiva opcija za porodicu Alvarez.

"Da su propisi bili isti kao kad je Messi stigao u Barcelonu (iz Newell's Old Boysa 2001.), Julian bi potpisao za Real Madrid", rekao je Foglia, ali bilo je jasno da čak ni odlazak od kuće unutar Argentine možda neće biti bili najbolja oklada.

Alvarez je 2011. također proveo neko vrijeme u Boci Juniors i njihovom velikom rivalu iz Buenos Airesa, River Plateu, i nastavio je putovati u Atalayu na probe, ali to je bilo čisto da dobije ideju o tome što nosi život u nogometu.

"Mnogi klubovi već su znali za njega, ali on nije bio spreman otići od kuće," kaže Foglia.

Tako se vratilo u Calchin, gradić od 3000 ljudi koji je bio smješten nedaleko od Cordobe. Calchin je inače "Slano mjesto" i poznato je iznad svega po poljoprivredi i uzgoju stoke. Zbog toga je Alvarez oduvijek bio veliki radnik, borac, istrajan, ali ponizan.

“On je vrlo skroman čovjek, nikad se nije borio s rivalima. Bilo je utakmica kada bi ga igrači povukli za dres ili ga gurnuli ili ga faulirali, ali on se nikada nije potukao s njima, nikada se nije svađao s njima, nikada nije pitao zašto su ga udarili ili nešto slično, nikada se nije svađao sa sudijama, protivnicima, ničim", govori Varas, prvi trener Malog pauka.

“Njegovi suigrači i protivnici uvijek su ga poštovali i čestitali mu zbog toga. Kad je zabijao, driblao ili pucao izdaleka, svi su pljeskali, svi su pričali o malom pauku iz Calchina", dodao je Varas.

Alvarez je nastavio igrati za Atletico Calchin, gdje je osvojio četiri naslova prvaka, a svake je sezone bio najbolji strijelac.

Prije dvije godine, kad se Alvarez probio u prvu ekipu River Platea, njegov otac, Gustavo, zaustavio se kod kuće Varasa u potpuno novom kombiju.

“Ja sam zaposlenik u javnom sektoru i poslijepodne prodajem proizvode u supermarketima. Imao sam auto koji je bio premalen za sve moje stvari. Jednog sam petka razgovarao s Julianovim ocem o potpisanom dresu koju mi je Julian poslao, s posvetom na kojoj je pisalo: 'Mom prvom treneru koji me pratio u mojim prvim koracima'. Bilo je prekrasno. Sljedeći dan me njegov otac ponovo nazvao i rekao: 'Dolazim kod tebe'. Stigao je trubeći sirenom novog kombija. Nisam imao pojma šta se događa, puno sam plakao i nisam imao riječi da se zahvalim. I još uvijek nemam", ispričao je Alvarezov nekadašnji trener.

“Te noći Julian me nazvao, bili smo na vezi 10 minuta i nisam mogao reći više od tri riječi jer sam bio toliko emotivan, plakao sam. Njegova gesta i gesta njegove porodice me ne iznenađujuće, ali me sam dar iznenadio, bio sam sretan i sa potpisanim dresom!", dodaje.

Kombi je također došao s vlastitom posvetom: riječ "Gracias!" pokraj slike pauka i njegove mreže.

Alvarez je od dolaska u River radio u tišini, borio se, a onda počeo da blista. Poraslo je samopouzdanje, a iako slovi za timskog igrača, mnogi smatraju da je jednostavno shvatio koliko je snažan i kvalitetan i onda je postao još bolji golgeter.

Matias Manna, sada dio trenerskog stožera argentinskog selektora Lionela Scalonija, dobro je upoznao Alvareza u posljednjih nekoliko godina.

"On ne ide kroz život misleći da je superzvijezda. Njegovo lice uvijek je slika sreće. Isti je kao kad je igrao subotom u mlađim selekcijama Rivera".

Ostao je na posudbi u Riveru do ljeta iako je početkom godine potpisao za City. Vrhunac protekle godine je bio dvostruki hat-trick u pobjedi Copa Libertadores 8:1 nad Alianzom Limom iz Perua krajem maja.

Alvarez je na predstavljanju u Cityju rekao da može pridonijeti na bilo kojem krilu, iako se u Argentini očekuje da će uspostaviti sjajno partnerstvo s Haalandom, možda tako što će doći izvana i povezati se s visokim Norvežaninom. Guardiola će, vjerojatno, pronaći način da to i ostvari.

"Podsjeća me na najbolje komplementarne napadače, može se uklopiti u svaki sustav. Možda nije tako jak u držanju lopte, ali može biti sličan Jose Maria Bakeru kada je igrao s Romarijem u Barceloni , na primjer", govori Manna.

Svakom igraču koji tek prvi put dođe u Englesku treba određeno vrijeme prilagodbe, no Mali pauk može da se zavuče bilo gdje i ostvari ono što zamisli. Vidjet ćemo hoće li to uspjeti i danas, protiv Francuske, kada ima priliku da postane svjetski prvak na početku svoje karijere. Nešto što bi recimo Lionel Messi uradio tek na kraju iste.