Kapiten ne govori jezikom svojih saigrača: Belgija - čudna zemlja prepuna kompromisa

Thibaut Courtois, golman Belgije i Real Madrida, govorio je upravo o tome.

"Belgija je čudna zemlja. Istodobno smo Flamanci, Francuzi i Nijemci. Nije lako biti oboje istodobno, ali ionako mislim da smo dobri u tome", rekao je Courtois, koji se navikao na to da je zemlja podijeljena na dva dijela.

Područje podjele jasno je definirano jezikom, a često i poviješću te kulturom. Flamanski sjever ima svoje škole, medije, političke stranke, a valonski jug svoje. Belgijci sa sjevera govore nizozemski jezik, oko 57 posto ukupnog stanovništva, a oni na jugu, oko 40 posto njih, govori francuski.

Tu je i jedan dio koji govori njemački i grupa migranata koji ne govore ni jedan od tih jezika.

"Jezična borba" je izraz koji se i danas koristi na nizozemskom - traje stoljećima. I gotovo je uvijek pobuđivao ekstremne emocije. Primjerice, Zakon iz 2006. godine, kojim je vlada jedne od regija Flandrije uvela odredbu u zakon o stanovanju koja obvezuje stanodavca da koristi nizozemski ili barem "pokaže spremnost da ga nauči". Valonska žalba u vezi s tim podnesena je UN-ovom odboru za uklanjanje rasne diskriminacije.

Trenutno je francuski jezik drugi jezik obavezan u školama u Flandriji. Međutim, u Valoniji se ne nameće učenje nizozemskog. Podaci pokazuju da ga studenti biraju samo trećim redom. Zbog toga Valonci slabo govore nizozemski, a Flamanci malo bolji francuski, iako raste njihova iritacija što se više trude komunicirati sa svojim sunarodnjacima s juga. Ta je pravilnost vidljiva i u nogometnoj reprezentaciji. Podijeljena je na igrače sa sjevera i juga, s tim da ovi sa sjevera imaju malu prednost.

Među igračima iz Flandrije su Kevin de Bruyne, Romelu Lukaku,Jan Vertonghen, Toby Alderweireld, Dries Mertens, a među onima iz Valonije su Axel Witsel, Thomas Meunier, Nacer Chadli i Eden Hazard. Tu su i igrači poput Thibauta Courtoisa, koji je rođen u flamanskom Limburgu, ali njegov otac dolazi iz Valonije, pa multikulturalizam poznaje od malih nogu.

Činjenica da Belgija ima tri službena jezika stvara puno problema u nogometu. Prije ere Roberta Martineza (selektora op.a), konferencije za medije belgijskog tima bile su jedna od najdužih i savez je imao problema s njima. Održavani su na nizozemskom i francuskom jeziku, ali ne uz simultano prevođenje, već uz uzastopno prevođenje. Uz to, bilo je potrebno kombinirati (a ponekad čak i izlaziti s novinarima) kako nogometaš koji govori francuski ne bi dobio pitanja od svojih sunarodnjaka, koja on ne bi razumio, jer bi se ta, primjerice, postavljala na nizozemskom. Bio je i trenutak da su Belgijanci održali dvije konferencije za novinare. Jedan na nizozemskom, jedan na francuskom, a svaki je imao različite igrače i malo različite teme.

Također je nekoliko igrača u trenutnoj belgijskoj reprezentaciji čije znanje nizozemskog završava s "goedemorgen" i "vaarwel" (dobro jutro i doviđenja). Među najpoznatijima su Axel Witsel i Eden Hazard. Potonji je čak i kapiten Belgije.

"Uopće ne govorim nizozemski i to je jedna od stvari zbog kojih žalim, pogotovo jer sam kapiten. Oduvijek sam želio naučiti čak i osnove jezika, ali nikad nisam imao vremena za to", rekao je belgijskim medijima.

Priznao je da njegovi sunarodnjaci iz Flandrije bolje razumiju francuski jezik, pa s njima često komunicira na francuskom.

Engleski je također postao jezik belgijske reprezentacije. Činjenica da selekciju vodi strani trener koji komunicira i održava brifinge na engleskom nije neobična. Slična je situacija, primjerice, u poljskoj reprezentaciji.

U belgijskoj reprezentaciji Hazard razgovarajući s Vertonghenom na engleskom neće iznenaditi nikoga iz Belgije. To bi naravno iznenadilo samo protivničke igrače na terenu. U svakom slučaju, temom komunikacije u timu "Crvenih vragova" BBC se bavio tokom Svjetskog prvenstva 2018. godine. Vjerojatno zato što su se tokom utakmice protiv Engleza novinari ili igrači iz Velike Britanije iznenadili što su se njihovi rivali međusobno razgovarali na engleskom jeziku.

"Govoriti engleski jezik sigurno je za njih", komentarisala je Suzanne Vanhooymissen, belgijska novinarka BBC-a. "Nito nikoga neće optužiti za stvaranje jezične barijere ili forsiranje jednog jezika na štetu drugog", objasnila je ona.

Belgijski nogometni savez na društvenim mrežama uglavnom postavlja objave na engleskom jeziku.

Belgijski filozof i ekonomist Philippe Van Parijs jednom je na radiju La Premiere objasnio da je "ono što se događa unutar i oko reprezentacije odraz portreta društva". Društvo koje nema niti jedan vlastiti jezik i zato se sve češće koristi engleski u međusobnoj komunikaciji. Ovaj je jezik već postao drugi jezik po veličini u tri belgijske regije.

"Ovo nije oblik izdaje Belgije, već nešto normalno. Važno za ovu naciju u kontekstu budućnosti i demokracije. Jer demokracija neće moći funkcionisati ako ljudi ne mogu međusobno komunicirati", tvrdio je Van Parijs.

Selektor Martinez je Španac, ali je godinama igrao i trenirao u Engleskoj i perfektno govori engleski jezik.

"Ja sam neko neutralan za Belgijance. Razumijem njihovu raznolikost i poteškoće u korištenju tri jezika, a u svlačionici je dobra komunikacija najvažnija. Međutim, činjenica da ne govorim njihove jezike ne utječe na moje odluke, ja biram ono što je dobro za belgijski nogomet. Govorim španski i engleski, ali imam ambicije razumjeti Belgijance", rekao je Martinez.

Belgijanci sebe nazivaju gospodarima kompromisa, a to dokazuje i gotovo dvjesto godina valonsko-flamanske povijesti nakon neovisnosti. Sada, nakon što je pobijedila Portugal, Belgija je na putu da postane evropski prvak. Mada, pravi ispit čeka ih tek večeras od 21 sat kada će igrati protiv Italije meč četvrtfinala.

I čut ćete igrače i navijače kako govore u nekoliko jezika, ali to Belgiji ne smeta, pa oni su odavno nazvani "najkompromisnijom državom" i tamo i sjever i jug i migranti, svi zajedno, mogu da se sporazume, čak i ako koriste 4-5 stranih jezika.