Kenan Horić: Jedno je posao, drugo ljubav, u Čeliku se ne bih mogao posvetiti nogometu

Stoper Mladosti za SportSport.ba

Ovako kada se čovjek susretne s njim oči u oči, nikad ne bi pomislio da se radi o stoperu ozbiljne reputacije. Na kraju krajeva i dosad je napravio solidnu karijeru, a može se komotno reći i da je sve postigao svojom inteligencijom. To se lako da zaključiti nakon razgovora s njim.

Kenan Horić: Jedno je posao, drugo ljubav, u Čeliku se ne bih mogao posvetiti nogometu
Kenan Horić zanimljiv je sagovornik, a u razgovoru za SportSport.ba otkrio je zašto nije prešao u Čelik i šta misli o trenutnim "vlastodršciima"
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Kenan Horić svoju nogometnu karijeru počeo je s devet godina u lokalnom klubu Đerzelez-Zenica. Nakon pola godine prešao je u NK Čelik Zenica, gdje je prošao sve omladinske kategorije, a s juniorskom selekcijom kluba osvojio je naslov prvaka države 2008. godine. U Premijer ligi Bosne i Hercegovine debitovao je 2008. protiv Rudara u Prijedoru, kada je na klupi Čelika sjedio Ivo Ištuk.

Za Čelik je odigrao preko 100 utakmica u Premijer ligi, a svoju posljednju u crno-crvenom dresu odigrao je opet protiv Rudara iz Prijedora na 25-godišnjicu navijača Čelika.

Bio je kapiten ekipe kod trenera Vlade Jagodića, a nekoliko puta se našao i na spisku kandidata za mladu reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Proglašen je u posljednjoj polusezoni za najboljeg igrača po izboru navijača, te je ponio lentu "Ponos Robijaša".

U ekipu Domžala prešao je januara 2014. godine i tamo je bio kapiten. Za klub iz Slovenije odigrao je 89 utakmica, a onda u avgustu . 2016. potpisao je četverogodišnji ugovor sa članom Super lige Turske, ekipom Antalyaspor.

Od jula 2017. pa do kraja prošle sezone proveo je na posudbi u kiparskom Phafosu, gdje je bio standardan. Nakon toga vratio se u Antalyaspor, ali trener nije računao na njegove usluge. On je ipak ostao i borio se za svoju priliku. Ipak, zbog dugovanja raskinuo je ugovor. Prethodno je pola godine trenirao odvojeno od ekipe, da bi ove zime stigao u ambicioznu Mladost.

"Imao sam nekoliko ponuda iz inostranstva, ali nisu mi se svidjele. Mensur Mušija me kontaktirao i prihvatio sam njegovu ponudu. Potpisao na godinu i po..."

I kako ti je sada, kako su te prihvatili?

"Ovdje mi je odlično, brzo sam se privikao jer mnoge igrače znam odranije. Kad si kući sve je lakše. Problem je kad odeš negdje vani, kao što mi je bilo u Turskoj."

Šta ti je tamo konkretno smetalo?

"Kada sam stigao u klub to je bila generalno starija ekipa i onda mene kao mlađeg nisu pretjerano doživljavali. I problem je bio što sam došao nepoznat, pa im nisam bio zanimljiv. Kada dođe Samir Nasri to je već druga priča, svi letaju oko njega. Što se tiče života u Antaliji pomoglo mi je što sam tamo imao jednog Slovenca, pomagao mi je izvan terena.

Općenito, nije vladala lijepa atmosfera, narušeni su bili međuljudski odnosi i odmah na startu od pet utakmica izgubili smo četiri. I onda trener koji je insistirao da ja dođem, koji me je tražio - dobije otkaz. I tu onda nastanu moji problemi, jer je čovjek koji ga je zamijenio imao drugačije planove i svoje igračke opcije. Taj trener mi je rekao da ne računa na mene, ali eto ostao sam godinu dana pa tek onda otišao na Kipar."

Kako ti je na Kipru bilo, igrao si, bio standardan.

"Na Kipru je bilo lijepo, ne motraš mnogo putovati, a osim toga podijeljen je na grčki i turski dio, pa je još manji taj prostor. Granica je usred grada u Nikoziji... Bilo je dosta Slovenaca i bilo mi je dosta lakše, bilo je i igrača iz Hrvatske, pa smo imali svoju klapu. Ipade gdje god odem da sam nekako vezan za Slovence, evo i ovdje u Mladosti mi je trener koji je pola Slovenac (smijeh)."

Spominjalo se da ćeš u Čelik gdje si ponikao, stekao afirmaciju, međutim nisi se vratio. Zašto?

"Pa, dobro, spominjalo... Kad su pročitali na SportSport.ba vijest da pregovoram sa predsjednikom Mladosti, gospodinom Mensurom Mušijom onda su me kontaktirali da vide da li bi ipak došao u Čelik. Odbio sam jer ne ide da pregovaram istovremeno na tri-četiri strane. Sve u svemu na tome se završilo. Nikakve konkretne ponude nije bilo. Ja sam predsjedniku dao riječ, za mene je riječ svetinja i tako da sam došao u Mladost."

U suštini niko iz Čelika nije ni znao da si slobodan igrač dok se nije pojavila informacija u medijima?

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

"Jednom prilikom kada sam tek raskinuo ugovor bio sam na jednom mjestu u Zenici i trener Ornek me je slučajno sreo i pitao da li postoji mogućnost da dođem u Čelik, ali ja sam tada zaista razmatrao inozemne ponude i tad mi je to bio prioritet. Međutim nisu mi se svidjele opcije za vani, javio se Mušija i to je to."

Nakon potpisa za Mladost našao si se na meti određenog broja navijača Čelika, koji su se razočarali u nekadašnjeg kapitena što se nije vratio i pomogao matičnom klubu?

"Pa dobro i meni je Čelik isto moj klub, tu sam počeo karijeru, bio kapiten, odigrao toliko utakmica. Meni je teško također što je situacija u klubu takva kakva jeste, a nije idealna. Loši su međuljudski odnosi. Situacija jednostavno nije takva da bi se ja mogao tu vratiti. Komentari me iskreno ne pogađaju jer mnogi ljudi uopće ne znaju kakva je situacija, nisu toliko upućeni. Problem je što se ja u Čeliku ne bih mogao fokusirati na nogomet.

Dakle, nisi impresioniran turskim investitorima?

"Sve pokazuju njihovi potezi. Dovedu jednog igrača, bude tu 20 dana, ne znaš je li potpisao, nije potpisao. Nije to uopće onako kako bih ja želio da jeste. Međutim, dosta ljudi, objektivnih, dalo mi je podršku. To su ljudi koji poznaju situaciju. Jedno je posao, drugo je ljubav."

Nakon što si došao u Mladost, šta ti je naredni cilj u karijeri?

"Po meni, nalazim se u najboljim godinama, mogu sigurno igrati još pet-šest sezona na ozbiljnom nivou. Pola godine sam izgubio, nisam igrao i prvi plan mi je da se vratim u takmičarsku formu, da imam što više utakmica i pokušam pomoći Mladosti da bude što bolja. A uz dobru ekipu uvijek će i pojedinac biti na dobitku. Sad mi je dakle to cilj, ne planiram nešto mnogo unaprijed."

Pretpostavljam da si se brzo dogovorio s predsjednikom Mušijom. Koliko cijeniš sve što je dosad uradio?

"Jesam. Gospodin Mušija je čovjek kakvog bi poželio da ima svaki klub, garantujem. Da je bogdo više takvih ljudi svima nama bi bilo bolje, bh. fudbalu u cjelini. Znamo odakle je Mladost krenula i gdje je sada. Koliko je put prevalila da dođe na ovaj nivo. Dosta djece i iz Zenice dolazi ovdje da trenira, klub raste iz dana u dan i nadam se da će uskoro igati i evropska takmičenja."

Nakon pauze od tri mjeseca uvijek su nezgodno prve utakmice u polusezoni. Teško je znati odmah kakav je ko, ali evo Mladost je posljednji dio prethodne polusezone igrala odlično. Smatraš li da ekipa ima kvalitet da se upusti u borbu za sami vrh?

"Pa samo četiri boda bježi nam ekipa koja je na trećem mjestu koje sigurno vodi u Evropu, to je Široki. Sami ste rekli da je svaki početak nezgodan. Prvo kolo je takvo, ne znaš u kakvoj je ko formi poslije zimske pauze. Ali, što se tiče ambicija imamo igrački kvalitet za vrh. Tražit ćemo svoju priliku i ako se ukaže naravno da ćemo se upustiti u borbu. Ova prva tri kola pokazat će koliko možemo."

Po tvome mišljenju da li je prednost Sarajeva nedostižna kada je u pitanju borba za šampiona ili očekuješ da bi se moglo zakuhati?

"Ne samo zbog bodovne prednosti, mislim da je Sarajevo u prednosti jer imaju najbolji tim i jer su zadržali svoje najbolje igrače. Oni su stepenicu iznad Zrinjskog kojem su najbolji igrači otišli. Možda su ovi novi bolji, ali je uvijek potrebno vrijeme da se oni uigraju. Sarajevo se čak i pojačalo gdje je bilo deficitarno, tako da ih vidim kao nove prvake."

Najljepše u Domžalama

"Najljepše mi je bilo u Sloveniji, u Domžalama, definitivno. Što se tiče i igranja i života. Dožale su 14 kilometara od Ljubljane koja je prelijepa, u Slovenije je isto mnogo naših ljudi... Iako ne mogu da kažem da mi je u Antaliji bilo loše, dobra je klima, život je bio lijep. Sve je na nekom većem nivou u odnosu na čitavu ovu našu regiju, međutim tamo sam bio dosta udaljen od porodice i prijatelja, a budući da sam jako vezan za svoje najmilije, da sam porodični čovjek, smetala mi je ta udaljenost."

Derdiyok, Caroll, Eto'o

"Najteži napadač za čuvanje bio mi je Eren Derdiyok, kojeg sam čuvao kada smo igrali protiv Galatasaraya. Čuvao se još dobrih napadača stvarno, no on mi je ostao kao paklen. Također, kada sam sa Domžalama igrao Evropsku ligu susreli smo se sa West Hamom i Andy Caroll je bio nametnuo težak zadatak da ga čuvam. Bio je to vrlo zahtjevan posao. A što se ostalih igrača tiče svakodnevno sam bio sa Samuelom Eto'oom, trenirali smo zajedno i on je zaista jedna rijetko viđena veličina. Kada je došao u Antaliyu ničim nije odavao utisak da je bitniji od drugih, nikada nije bio nadobudan ili drzak. Mogao sam ga podrobnije upoznati, povučen je, ali je zvijezda u doslovnom smislu te riječi. Izlazili smo na zajedničke ručkove i večere... Mogu samo reći da sam počašćen što sam imao priliku upoznati ga i trenirati s takvim velikanom. To je baš lijepo iskustvo."

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (7)

Sve u svemu posteno si igro......samo sebe treba gledat nema ljubavi.....sretno

franjo25z

Mnogo si ograničen kad tako pricas, jedan od rijetkih koji je trudom dobio sto je zelio,a ne preko nekih menadzera i tatica. Puno srece i uspjeha u budućnosti Horicu.

burazengija

Nema tu ljubavi...prestanite lagat ljude....da hocete pola vratit klubu koji vam je mnogo dao....volim te ČELIK

franjo25z

Eto bas trci da vrati celiku
Gluplji komentar nisam video

zokora

Lizi mi linju suneta neupuceni konju.....

franjo25z
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.