Kod Grahovca u srcu Evrope: Otac je želio Sarajevo, sestra trasirala put za Beč · Intervju

Rapid od svog osnivanja (1899.) uživa podršku radničke klase u Beču, jedan je od samo dva kluba u zemlji kojim upravljaju njegovi navijači, iako su, međutim, davno prošla vremena kada je predstavljao dominantnu silu u Austriji. Oslikava to i sam pogled na tabelu, Rapid je treći sa čak 14 bodova manje u odnosu na LASK.

Igrati za taj klub svejedno u Austriji predstavlja veliku čast i privilegiju. Uvjerio nas je u to i naš Srđan Grahovac s kojim u društvu na trenutke češće budete u ulozi fotografa nego novinara, jer su tokom posjete stadionu i klupskom fan-shopu nerijetko prilazili klinci kako bi pozirali kraj njega.

"To je bečka kultura. Sačekaju da sve odradiš i tek onda priđu", kaže nam Grahovac ne skrivajući kako mu laska status i poštovanje kakvo ima u Beču. To je uostalom i zaslužio igrama i odnosom prema Rapidovom dresu. 

"Ovdje sam stvarno zadovoljan i sretan u svakom smislu. Već dugo sam u klubu, našao sam tu neki svoj mir i stvarno je sve odlično. Kada sam tek došao najviše me impresionirao pošten odnos prema radu. Ovdje svako dobije jednaku šansu, ne očekuje se ništa preko noći, već se isključivo drže kontinuiteta i kvaliteta."

Dovođenje Grahovca za Rapid je bilo pun pogodak. Nije se u početku mnogo očekivalo od njega.

"Ovdje sam došao na mala vrata, za mene nisu izdvojeni neki milioni, a to je možda i bolje. Znao sam da ću se morati 'debelo' potruditi ukoliko želim da tu ostanem i dokažem se, tako sam uostalom i napredovao kao igrač. Danas iza sebe imam više od stotinu zvančnih nastupa u dresu Rapida i mogu biti zadovoljan sa svime što sam napravio. Zbog toga me i u klubu jako cijene."

Nije se bilo teško prilagoditi na život u metropoli kakva je Beč.

"Ah, Beč je već zadnjih deset godina jedan od najboljih gradova po kvaliteti života. Nije mi ni daleko od moje Banjaluke, a tu živi i dosta naših ljudi, prema nekim podacima skoro 300.000. Općenito, grad je jako, jako lijep. Kada zatopli bude i puno turista i onda živi od 0 do 24."

Teško je zamisliti da neka zvijezda u Premijer ligi BiH ide trolejbusom ili tramvajem na trening, ali Grahovcu to nije strano.

"Haha, ma to je ovdje sasvim normalno. Kada sam tek došao koristio sam tu podzemnu željeznicu, kada sjedneš na 'U-Bahn' znaš tačno koliko ti treba do nekog mjesta, ne brineš se hoćeš li zakasniti. Ali, u međuvremenu sam upoznao dobro Beč i danas se pretežno služim automobilom. Možda mi je ovdje sada lakše voziti nego u BiH. Da samo vidite tu saobraćajnu kulturu... Nema sviranja ili nekog psovanja, sve je po pravilima. Vožnja autom ima svoje čari, imaš svoj mir, a usput uživaš malo i u svojoj muzici i lakše prebrodiš tu odvojenost od kuće."

Opisao je i šta radi u slobodno vrijeme u Beču.

"Beč ima toliko znamenitosti, lijepih mjesta, ali ti kada si profesionalni fudbaler nemaš mnogo vremena da uživaš u svemu tome. Obično kada imam slobodnog vremena idem s prijateljima na ručak ili večeru. Olakšavajuća okolnost je što mi i sestra živi u Beču, povremeno dođu još djevojka, pa majka..."

Mnogi su klubovi 2014. godine kucali na vrata Borca zbog Grahovca.

"Nakon tih dobrih igara u Borcu bilo je stvarno dosta upita, ponuda. Iako tada finansijski nisam najbolje stajao, nisam želio žuriti toliko s tim odlaskom u inostranstvo, ponajviše iz razloga što mi nije bilo smisla ići u sredinu u kojoj se kao tada mlad igrač ne bih mogao dalje razvijati. Kada je došao poziv Rapida i kada sam došao na pregovore, osjetio sam odmah da je to klub kakav želim i za mene u tom momentu nije bilo dileme."

A put u Beč, interesantno, trasirala mu je - sestra.

"Kada sam bio u Borcu štedio sam novac, želio sam sebi priuštiti neki automobil, ali taj novac na kraju je otišao sestri. Ona je imala želju da studiranje nastavi u Beču, a kako sam inače iz radničke porodice, mojim roditeljima nije bilo lako da izlaze na kraj lako sa time. Pomislio sam, zar je automobil važniji od njezinog školovanja i istog trenutka taj novac sam dao njoj. I, gledajte šta je život, samo godinu dana kasnije desi se to da mene kupi Rapid i da danas i ona i ja živimo u Beču lijepim životom."

Prije Rapida i Sarajevo se ozbiljno interesovalo za Grahovca. Transfer je bio skoro dogovoren.

"Bila je to konkretna priča. Koliko sam ja upućen, postignut je dogovor između klubova i trebalo je još samo ja da dam 'zeleno' svjetlo. I pokojni otac je bio za tu opciju. Smatrao je kako ću tamo postati A reprezentativac, da ću biti u pravim rukama, ali odlučio sam drugačije. Želio sam sve te igre u Borcu i u mladoj reprezentaciji da 'naplatim' odlaskom u inostranstvo i na kraju vjerujem da sam napravio dobar potez."

Iz Rapida je nakratko otišao u Kazahstan, u Astanu.

"Da, bio je to iznenađujući transfer. Produžio sam ugovor s Rapidom i nisam imao namjeru nigdje da idem, ali klub je tada bio u nekoj turbulentnoj situaciji, promijenio se trener i sam sistem igre. U međuvremenu Astana me je željela po svaku cijenu, konstantano su me zvali, dali su mi i odličan ugovor... Bio sam skeptičan po pitanju svega toga, no kada sam kontaktirao Marina Aničića koji je tamo legenda i kada mi je objasnio kako stvari tamo stoje, spakovao sam kofere i otišao."

Za Astanu kažu da je drugi Real Madrid.

"Haha, nisam znao za to, ali ima smisla. Uslovi su fenomenalni. Stadion na kakvom smo igrali ne znam jesam li igdje dosad vidio. Dovoljno je samo reći da se u zimskim uslovima krov zatvara i zamislite onda atmosferu u tom ambijentu.

O austrijskoj ligi Grahovac ima samo riječi hvale.

"Dosta teška, dosta tvrda. Kod nas u BiH se malo potcjenjivački gleda na austrijsko prvenstvo, vjerovatno zbog neke historije, ali zadnjih desetak godina mislim da nam može biti za primjer u svakom pogledu. Pogledajte samo LASK, prošli su grupnu fazu Evropske lige, igrali protiv Manchester Uniteda, pa Red Bull Salzburg koji je zabio tri gola jednom Liverpoolu... To dovoljno govori."

A cilj broj jedan Rapida je...

"Izlazak na evropsku scenu, a da li će to biti Evropska liga ili Liga prvaka, vidjet ćemo. Volio bih iz sveg srca da osvojim i neki trofej sa ovim klubom i da se na neki način odužim navijačima na podršci koju su mi dosad davali. Oni su, iskreno, jedan i od razloga zašto sam se vratio."

Iako je već godinama u inostranstvu, pomno prati Premijer ligu BiH i svoj matični klub.

"Pratim sve, imam sve naše kanale i upućen sam dosta dobro. Jako mi je drago da se liga podigla na viši nivo. I finansije su danas bolje, dolaze kvalitetniji igrači i igra se samim tim bolji fudbal. Kod nas je skoro svaka druga utakmica derbi. Samo još da sredimo te terene. Drago mi je što se Borac konsolidovao nakon što je prošle godine igrao u nižem rangu. Tu igra veliki broj mojih prijatelja, ponekad, kada gledam utakmicu, najradije bih i ja utrčao na teren."

Da može birati u kojoj bi ligi igrao, izabrao bi Njemačku.

"Svi mi težimo da igramo u najboljim evropskim ligama, pa tako i ja. Da mogu birati, to bi bila njemačka Bundesliga koja bi mi po načinu fudbala i mentalitetu odgovarala. Vidjet ćemo hoću li to ostvariti."

Jedno vrijeme Grahovac je bio dio i A reprezentacije BiH. Ne skriva da žali što nije dobio pravu šansu.

"Moram priznati da mi je malo krivo što za dvije godine pozivanja u reprezentaciju nisam dobio adekvatnu šansu ni u prijateljskoj utakmici. Sakupio sam tri ili četiri nastupa, ali niti jednom nisam igrao 90 minuta. Volio bih da je drugačije bilo, da sam recimo mogao pokazati šta znam, pa da mi onda kažu 'okej, ima bolji'. Ovako sam prošao neprimijećen kroz taj period. A svugdje sam igrao... Ja sam tu, ako me neko treba, tu sam."

Razgovor smo završili s problemom koronavirusa koji je gotovo u cijelom svijetu zaustavio fudbal.

"Nadam se da će se cijela situacija smiriti ubrzo. U ovom času najvažnije je strpljenje, da se svi pridržavamo uputa. Životi su važniji od fudbala", istakao je na kraju Grahovac.