"Kovačević je 'strašan' u glavi, onakvo nešto nisam vidio 10-15 godina..." · Intervju

Nakon okončanja relativno bogate karijere znao je Adilović (35) da treba da ostane vjeran sportu koji mu je donio nebrojene radosti i tuge, a misija za koju se opredjelio bila je ona trenerska, kojoj se maksimalno podredio s ciljem da na mlađe golmane prenese svoje znanje i iskustvo. 

Priliku da se razvija i uči trenerski zanat dobio je tamo gdje je i stavio tačku na svoju fudbalsku priču, u FK Sarajevo, a posljedica dobrog rada svakako je reprezentativni poziv za Vladana Kovačevića o čijoj ličnosti i samim kvalitetama Adilović danas s ponosom priča.

"Zašto baš ovaj posao? Kada jednom uđete u fudbal, teško je izaći iz njega. Ovaj posao me još za vrijeme karijere interesovao. Kada bi trener dao neku vježbu da se radi, uvijek sam razmišljao o njoj, o njenoj svrsi i izučavao sam je jednako kao i same trenere. Danas mi je to od velike koristi. Sada mogu reći da uživam u ovome što radim, jer da nije tako, onda sigurno ne bih ni bio ovdje. Takav sam jednostavno", priča Adi Adilović na samom početku razgovora za SportSport.ba.

Trofeji s kojima se kao trener okitio u Sarajevu za njega su ujedno i prvi u karijeri.

"U medijima sam se proteklih dana naslušao svakakvih izjava, svi su ponosni što su dio ove sjajne generacije, pa tako i ja. Osjećam se fantastično. Mnogo se provlači teza da je ovakav uspjeh pomalo i neočekivan ako se uzme u obzir šta se dešavalo na onoj utakmici sa Atalantom, no ista ta Atalanta ne može biti mjerilo našeg kvaliteta, jer je dovoljno vidjeti da su oni bili u mogućnosti i da pobijede jedan Juventus. O čemu pričamo..."

Sumnja je postojala i kod Adilovića, ali iz nekog drugog razloga.

"Meni je 'glavobolju' više stvaralo iskustvo koje sam stekao kao igrač. Recimo, kada je Mehmed Janjoš bio trener imali smo mogućnost da osvojimo i Kup i titulu, skoro do samog kraja smo bili u igri za to, ali na kraju smo ostali bez ičega. To ostavi posljedice, odjednom te strah da se neće ponoviti takav scenarij. Dođete u situaciju da izgubite samopouzdanje, a za jednog fudbalera nema ništa gore od toga. Tako se i u mojoj glavi pojavljivala sumnja, javljale su se slike iz karijere, ali srećom, trofeji nam nisu izmakli ovoga puta."

U Adilovićevim očima presudno je bilo nekoliko stvari.

"Definitivno je kvalitet bio taj koji je na kraju presudio, ali i stanje u svlačionici je bilo na jednom visokom nivou. Igrači su bili veliki prijatelji, ginuli su jedan za drugog, mada sve je to suvišno ako nemaš giganta iza sebe kao što je Sarajevo."

Sarajevo nije u ovoj sezoni dobilo samo duplu krunu, nego i golmana Vladana Kovačevića čiji je raskošni talenat prepoznao i Robert Prosinečki.

"Kada je Vladan trebao prvi put stati na gol, normalno da je bilo sumnje, ali ne u smislu je li dobar ili nije. Bili smo svjesni da se radi o golmanu koji iza sebe nema iskustvo, niti jedne utakmice u Premijer ligi BiH i nije nimalo jednostavno kada dajete šansu jednom takvom golmanu i nekome sa, recimo, 27 ili 28 godina. Ali, kroz rad s njim smo uvidjeli kakav kvalitet posjeduje i drago nam je što je iskoristio šansu koju je dobio."

Kovačević napreduje iz utakmice u utakmicu, ali zasluge za to Adilović ne želi sebi pripisivati.

"Činjenica je da je napredovao i da će napredovati sve više kako vrijeme bude odmicalo. Mi na ovim prostorima smo inače skloni eksperimentisanju, izmišljamo toplu vodu, dok sam se ja kao pionir u ovom poslu držao isključivo standardnih stvari koje su propisane. Treninzi kao treninzi su danas dostupni svugdje, ukucaš na internetu i dobiješ šta ti srce želi, ali ono iskustvo koje posjeduješ u sebi i koje možeš prenijeti na nekoga su neprocjenjivi. Ne bih se usudio reći da sam ja zaslužan za nešto i slično, jer je on i prije mene bio dobar, a u godinama iza s njim je radilo najmanje šest-sedam trenera koji su također dali svoj doprinos na putu da postane ono što je danas."

Odgovorio je i na to šta Kovačevića izdvaja od mase drugih golmana njegovih godina.

"To su sigurno motoričke sposobnosti. Snaga, brzina, koordinacija, to su sve mjerljive stvari i kod njega su perfektne, kao i sama građa. Bez toga jednostavno nema golmana. Može neko reći ovako ili neko, da ni Casillas nije imao visinu, ali to je slučaj jedan od hiljadu. U Evropi takvih danas gotovo da i nema na visokom nivou. Reference se moraju posložiti i njih sam se držao pri odluci da li staviti Vladana na gol."

Priču o Kovačeviću nije zaustavio na tome...

"Taj dečko je 'strašan' u glavi, ima ono nešto što u zadnjih 10-15 godina ja na ovim prostorima nisam vidio. Hrabar je, zdrav u psihološkom smislu, ne boji se zakomplikovati stvari, a bez toga golmana nema. Možda i ima, ali za Premijer ligu BiH. Ja kada pravim trening razmišljam o nečem većem, golmana zamišljam na puno većem nivou, jer naći jednog za prvenstvo kakvo je naše i nije toliko teško... Mi kao veliki klub tražimo nešto više i uvjereni smo da bi Vladan mogao biti taj koji će u budućnosti napraviti karijeru."

Ima dana kada se i Kovačeviću ne trenira, ali...

"Svako ima svoje dane kada se ne naspava, kada se posvađa sa djevojkom ili ustane na lijevu nogu... Nekada jednostavno ima dana kada se igraču ne trenira i sigurno da ih je bilo i kod Vladana, ali je u suštini nevjerovatan profesionalac. Pokazuje to i ovo što je napravio u roku od godinu i pol dana. Stvarno je milina sa takvim osobama koje su spremne dati zadnji atom snage. Ponavljam, ima dana i kada nije raspoložen, ali tu onda dolazi do izražaja sposobnost trenera da tu situaciju okrene na šalu, da ga zainteresuje za trening, jer niko nije robot. Bilo bi nefer spomenuti i drugu dvojicu golmana. Da njih nije bilo tu, da ga nisu podržavali i bili mu adekvatna konkurencija, ne bi bilo ni Vladana."

Poziv koji je dobio u reprezentaciju za Adilovića nije iznenađujući.

"Vidovit nisam, ali dalo se to naslutiti. S njim radim svaki dan, znam kakve mogućnosti ima i kada sam prije nekoliko mjeseci govorio prijateljima da ima kapacitet da nekada u budućnosti postane 'jedinica' reprezentacije, nisam baš nailazio na stopostotno vjerovanje u to. To je normalno. Ne može neko vidjeti ga jednom sedmično, pogledati utakmicu i donijeti bolji sud od mene koji imam kopletan uvid u to", zaključio je na kraju Adilović.