Lalatović: Igraču nikad ne smiješ lagati, moraš poštovati i njega i njegovu porodicu · Intervju

Radi se o Nenadu Lalatoviću, 42-godišnjem fudbalskom stručnjaku koji u Srbiji važi za jednog od najboljih trenera i koji s Vojvodinom u posljednjih godinu i pol radi fenomenalan posao. Zapravo, usudili bismo se reći da je u Vojvodini "doktorirao", a kao bomba je danas odjeknula informacija da bi od drugog dijela sezone mogao sjediti na klupi Borca iz Banja Luke.

Upravo zbog stupili smo u kontakt sa Lalatovićem, razgovor smo počeli sa Borcem, a završili sa fudbalskom reprezentacijom naše zemlje.

Gospodine Lalatović, prije svega čestitke na današnoj pobjedi i osvojenom trećem mjestu u prvom dijelu sezone.

"Hvala i veliki pozdrav ljubiteljima fudbala u Bosni i Hercegovini. Spustili smo zavjesu na jednu fenomenalnu sezonu Vojvodine. Sjajna godina je iza mene i Vojvodine. Osvojili smo trofej, moj prvi u karijeri. Nagrađen sam od Novog Sada, otkako sam stigao u Vojvodinu po utakmici smo osvajali 2.2. boda. U mjesec i pol dana smo tri puta pobijedili Partizan. Savršeno, doista sam ponosan, prije svega na igrače s kojima surađujem, kao i na ljude zaposlene u klubu".

Pojavila se informacija da biste mogli preuzeti Borac. Da li ste u kontaktu sa čelnicima ovog kluba?

"Iskren da budem, postoji da tako kažem mali kontakt. Zvali su me još ranije i pitali kakvi su moji planovi. Vidjet ćemo, nisam ništa odlučio. Sezona je tek završena, no ne bih imao ništa protiv da se oprobam i u nekoj drugoj ligi. Dugo sam u Srbiji, rezultati stoje iza mene. Da me neko pogrešno ne shvati, zasiti se čovjek nekih stvari. No, osim da je postojao taj mali kontakt, trenutno vam po tom pitanju ništa ne mogu više reći. Da se razumijemo, Borac je veliki klub, najveći na tim prostorima. Volim Republiku Srpsku, cijenim bosanskohercegovačku ligu i klubove. Ne bih da me pogrešno neko shvati kada kažem da volim svoj narod, čovjek sam koji je odrastao u radničkoj porodici i koji ima prijatelja na svim stranama. Ljudskost prije svega, svi smo mi ljudi, a ja ne umijem da mrzim".

U Vojvodini finanasijska situacija nije bila baš najbolja, a nakon nedavne pobjede nad Mačvom održali ste pres konferenciju na koju ste pozvali i svoje izabranike, ali i ljude koji rade u klub. Nekako je ta press konferencija u regionu izazvala brojne reakcije, one pozitivne.

"Šta da vam kažem. Odrastao sam u radničkoj porodici i znam šta znači kada vam plata kasni nekoliko mjeseci. Morao sam to uraditi, radi svojih igrača i radi svih divnih žena uposlenih u klubu. Majka mi je preminula dok sam bio dijete, meni su žene svetinja. One se moraju poštovati. Kako da šutim kada vidim da našim ženama koje rade u klubu kasni plata. Takav sam, iskren i otvoren i uvijek ću se boriti za svoje igrače i za sve koji rade u klubu".

Prvi dio sezone i pored svih problema Vojvodina je okončala na trećem mjestu tabele. Dva boda iza drugoplasiranog partizana i 11 iza vodeće Zvezde. Zadovoljni ste?

"Naravno i više nego zadovoljan. Rekao sam već, ostvarili smo najbolje rezultate u istoriji kluba, oborili smo mnoge rekorde i žao mi je samo što zbog epidemiološke situacije naši navijači nisu mogli prisustvovati tim utakmicama. Nedostajali su nam i nadam se da će se sve uskoro vratiti u normalu. Vojvodina je moja trenerska, a Crvena zvezda igračka majka. Sa Vojvodinom sam osvojio prvi trenerski trofej, a sa Zvezdom igrački. Živim najljepše trenutke svoje trenerske karijere. Partizan nam je tu na dohvat ruke, dok je Zvezda realno u ovom trenutku najbolja, Zvezdan Terzić dobro selektira, Dejan Stanković sjajno radi svoj posao".

Koliko poznajete bosanskohercegovačku ligu?

"Mogu reći da pratim koliko mi to vrijeme dozvoljava. Sarajevo je pobjeglo, napravili su jedan iskorak, koliko mogu upratiti, finasijski su stabilni, imaju dobre uslove za rad, ulažu i u omladinske selekcije, tako da nije iznenađujuće to sto su trenutno koplje iznad ostalih. Drago mi je i radi mog velikog prijatelja Vinka Marinovića. Borac je petoplasirani, teško da može napasti titulu, no mislim da se nastup u Evropi može izboriti. A, onda naredne godine napasti titulu. Zašto da ne? A, što se tiče same kvalitete lige, mislim da je upravo vaša liga najzanimljivija u regionu. Dovoljno je pogledati imena klubova koji igraju, svaka utakmica je derbi. Mene takve stvari motivišu, volim kada ne može biti opuštanja, kada igrači iz kola u kolo moraju biti napaljeni."

Važite za trenera kojeg igrači poštuju. Gdje god ste radili imali ste taj jedan poseban odnos sa svojim izabranicima. Da li ga je teško stvoriti?

"Dobro pitanje, no uvijek kažem da igraču prije svega moraš biti prijatelj. Ako ga vidiš da je zapalio cigaru, nemoj da je baca jer si ga slučajno vidio. Ako pije coca-colu ili pivo, nemoj da se skriva ako te slučajno ugleda. Ako mu zvoni mobitel, neka se javi. On će svakako zapaliti i popiti to piće. Ne smiješ lagati igraču, moraš mu znati objasniti zbog čega u datom trenutku nije u prvom planu. Moraš ga poštovati, moraš poštovati njegovu porodicu, a onda će i on sigurno poštovati tebe. Kada se napravi takav odnos, kada ti njemu vjeruješ i kada on tebi vjeruje, onda je sve mnogo lakše".

Fudbalske reprezentacije Srbije i Bosne i Hercegovine su bez selektora. Smatrate li da se treneri koji prave dobre rezultate u tim izborima često stavljaju u drugi plan.

"Istina je to što kažete, ali zašto je to tako ne bih vam znao odgovoriti. Ne znači da su oni koji rade u inostranstvu bolji treneri od ovih koji rade kod kuće. Mislim također i da selektor mora biti dobar čovjek, psiholog. Mora znati motivisati igrače. Ne trebam ja učiti Džeku ili Pjanića kako da šutira, ali moram ih znati motivisati da 'poginu" za svoj narod. Atmosfera je ta veoma bitna. Žao mi je što se niste kvalifikovali na Evropsko prvenstvo, mislim da imate dobru reprezentaciju, no očito je nešto nedostajalo. Sada vam je grupa teška i ko god bude selektor, pred njim je mnogo posla, a na kraju želim vam sve najbolje i da vam se ostvare svi fudbalski snovi".